Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Hrvatska je pretrpjela teške potrese tla, prvo u Zagrebu i okolici grada Zagreba, a potom u Petrinji, Sisku i njihovoj okolici. Naravno, nakon potresa potrebno je obnoviti porušene obiteljske kuće, stambene zgrade, škole, bolnice, crkve. Nakon svake katastrofe dolazi obnova, pa tako i nakon razornih potresa. Stoga se samo po sebi nametnulo pitanje koji je to financijski model koji bi trebalo primjeniti.

Prigodom potresa u Zagrebu i okolici, država je donijela zakon po kojem bi vlasnici stambenih objekata snosili 20% vrijednosti ukupnih izdataka obnove vlastitog stana ili kuće. Lokalna uprava bi snosila isto 20% vrijednosti izdataka obnove svih objekata na njezinu teritoriju i 60% vrijednosti svih izdataka za obnovu objekata država Hrvatska. Nakon potresa u Petrinji i Sisku, država želi isti model primjeniti na grad Sisak. Međutim, Petrinju bi država Hrvatska obnovila u cijelosti. Naravno, odmah je nastao prijepor, jer to nije prihvatljivo za grđane Siska, gdje gradonačelnica smatra to diskriminacijom nastradalih u Sisku u odnosu na one u Petrinji. Slično se razmišlja i u Zagrebu. Stoga, jesu li diskriminirani svi ostali postradali u odnosu na građane Petrinje?

Dogodila se javna rasprava, pa SDP i njihova ekstremistička sestrinska stranka “Možemo” želi za sve “jednak tretman“. Hrvatska vlada ne želi se doimati diskrimnatornom prema žrtvama potresa, ali pošto su se opredjelili na sustav prosjačenja novca od Brisela posve im je jasno vlada nema dovoljno novca za cijelokupnu obnovu postradalog teritorija od potresa i neće ni imati.

Javnost naravno očekiva samo jedno, pravedni model financiranja obnove postradalih područja, ali problem je utvrditi što bi bilo pravedno?

U Hrvatskoj još od sloma samoupravnog komunizma do danas prevladva jedan “neokomunistički“ pristup “đuture jednako” pri riješavanju svakog problema. U prošlosti već imamo jedan primjer “neokomunističkog” pristupa, kada se uspostavila “društveno poticana stanogradnja“. Tada su “socijalno ugroženi“ kupili stanove po nižoj cijeni od tržišne, a onda su ih prodali po tržišnoj cijeni i razliku u novcu stavili u vlastiti džep! Samo radi podsjećanja, taj model “društveno poticane stanogradnje“ nametnuo je ondašnji ministar graditeljstva Radimir Čačić, kako bi namjestio poslove i profit za vlastite graditeljske tvrtke. Naravno, svatko razuman je mogao pretpostaviti kako će osobe na nižoj socijalnoj razini prodati svoje stanove po tržišnoj cijeni i razliku u cijeni staviti si u džep. Kada je to sve skupa ispala javna bruka, onda su se pojavili “mudrijaši“ i zahtjevali zabranu prodaje takvih nekretnina od strane njihovih vlasnika!

Oporba zahtjeva obnovu od potresa u cijelosti plaćenu od države. Stoga pođimo prvo upravo od predloženog modela obnove za Petrinju, sve izdatke snosi država. U Petrinji su ljudi posjedovali nekretnine različite vrijednosti, jednako kao i u drugim gradovima. Netko je raspolagao sa 400, a netko sa 40 četvornih metra stambenog prostora. Zbog čega bi se “jednako” obnovilo vlasnicima i 40 i 400 četvornih metara stambenog prostora? Vlasnici očito nisu bili istovjetnog imovinskog stanja prije potresa! Zbog čega bi država obnavljala ne samo nekretninu, nego i imovinsko stanje osobe koja je izgubila nekretninu u potresu? Osim toga, netko je posjedovao više nekretnina u Petrinji netko samo jednu. Stoga sve nekretnine ne trebaju biti obnovljene “jednako” od države? Vlasnici obnovljenih nekretnina istu mogu također prodati na tržištu i novac si staviti u džep?

Sve su to mogućne anomalije zbog “neokomunističkog“ pristupa “jednakosti“ kojeg nije bilo prije potresa, a neće biti ni nakon potresa!  Dakle, “jednak“ pristup prema svim nekretninama znači istodobno i obnavljanje imovinske nejednakosti, a to nije uloga pomoći kod obnove od potresa.

Nameće se i to pitanje je li u redu da vlasnika nekretnina očekiva od države obnovu vlastitih stambenih objekata u 100% iznosu? Odgovor je vrlo jednostavan, nije! Godinama se zalažem za uvođenje poreza na nekretnine iz kojeg bi bile financirane sve komunalne usluge, kako od održavanja cesta, nogostupa, čišćenja ulica i nogostupa od snijega i leda, održavanje kanalizacije, vodovoda, javne rasvjete i drugo. Porez bi se plaćao sukladno vrijednosti i površini čestice i stambenog objekta. Međutim, takav porez je Plenković javno ocijenio “besmislenim“ zbog “tradicije naših ljudi“ ne plaćati nikome ništa za posjedovanje nekretnine! Sada imamo situaciju “opravdanog“ očekivanja od stradalih u potresu kako bi država morala snositi sve izdatake obnove od potresa. Sa druge strane, vlasnici nekretnina nisu nikad uprihodovali državi niti 1kn poreza od svoje nekretnine ni u središnji proračun, ni u županijski ni u gradski proračun. Doista je moralno vrlo upitna opradanost očekivanja vlasnika nekretnina  plaćanje države svih izdataka obnove!

Treba opet spomenuti gradnju tzv. “montažnih“ kuća, koje su daleko jeftinije i brzo se grade i daleko su otpornije na potrese. Zbog čega bi nekome bila u cijelosti građena kuća od 400 četvornih metara u prijašnji skupi način gradnje od prije potresa? Vlasnicima treba ponuditi izbor izgradnje jedne “montažne“ kuće površine sukladne broju članova kućanstva. Ukoliko to ne žele isplatiti im novčanu protuvrijednost za pripadajuću montažnu kuću. Vlasnici si sami onda mogu obnoviti svih onih 400 ili 500 četvornih metara stambenog prostora koji su posjedovali i na istovjetni način gradnje. Volja nekih stradalih bila je ostati u svom dvorištu i spavati u autu pokraj srušene kuće, a ne ići u privremeni smještaj! Onda isto tako mogu imati izbor hoće li monažnu pripadajuću kuću ili njezinu protuvrijednost uz obvezu gradnje objekta.

Okolica grada Zagreba bi trebala imati sličan tretman. Međutim, grad Zagreb i posebice središte grada, tu bi već država trebala postati suvlasnik nekrenine. Naime, zgrade oštećene u središtu grada nisu samo nečije vlastništvo, već i dio prepoznatljivosti samoga grada Zagreba!

Međutim, Hrvatskoj je potrebna promjena poreznog sustava radi budućnosti i izbjegavanje sličnih situacija katastrofe. O tim promjenama sam već više puta javno pisao, ali nema baš dovoljno sluha kod hrvatskih političara. Potrebno je uvesti ispunjavanje godišnje imovinske liste svakog punodobnog hrvatskog državljanina i navesti sve prihode tijekom godine i vlasništva nad svim nekretninama. Čak i one osobe koje nemaju uopće nikakav prihod i ni jednu nekretninu i oni bi trebali to prijaviti. Tada se ne bi “dogodila“ gradnja višekatnica osoba čiji regularni prihodi im to ne mogu priuštiti! Točno bi se znalo koliko nekretnina tko posjeduje, ali i suma poreza koju je osoba obvezatna platiti i doznalo bi se tko sve iznajmljuje nekretnine na “crno”.

Tada se ne bi dogodio neki Kušćević koji je sam izajvio kako nije prijavio svu svoju imovinu, jer “toliko toga ima“. Ne bi se nikome “pojavio“ ničiji mercedes u dvorištu kuće! Ne bi ni “roštilj“ bio katnica! Ne bi se “dogodila“ ni Šuica! Ne bi se dogodio ni jedan Žinić, koji besplatno stanuje u državnoj kući i stanu preko 30 godina, a posjeduje dvije kuće! Za svaki dan od kada je Žinić stekao vlastitu kuću, trebao bi mu se obračunati iznos najmanine za korištenje državne kuće i stana!

Posve je iskren premijer Plenkovića kada kaže “ne znam što posjeduju moji ministri i župani“, ali jeste kriv što to ne zna! Pelnković je dužan promjeniti nakaradni porezni sustav! Dužan je skrbiti o korištenju državne imovine! Zbog takvog ponašanja u javnosti je članstvo u HDZ-u odavno shvaćeno jednako nekadašnjem “partijskom“ članstvu, osobna korist. Članstvo u HDZ-u je i Plenkoviću bilo samo “ulaznica“ za materijalnu i karijernu korist!

No, kakve će koristiti od HDZ-a imati svi postradali u potresu, odogovor je jednostavan, NIŠTA!Dr.

Tihomir Janjiček


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.