By Volite li mjesta koja će vaš duh zavesti kulturom, poviješću, raznolikom turističkom ponudom te savršenom kuhinjom, krenite put Italije.
Alto Adige, čudna je zemlja, neobičnog izgleda i ljudi sa sto ćudi kao i raznih identiteta koji se prepleću već stoljećima. Terentino-Alto Adige ili Südtirol, kako vam bilo drago, odaziva se na oba imena. Kad kažemo Südtirol ili jednostavno Tirolo, govorimo o području koje je nekada zauzimalo prostor između dva totalno različita svijeta; romanskog (danas talijanskog) i germanskog. Za ovaj ne tako mali ali veoma značajan dio današnje Italije vođeni su mnogobrojni ratovi u prošlosti. Od Napoleona pa sve do posljednjeg velikog rata. Nekada dio velike Austro-Ugarske monarhije, kada je čitavom svijetu bila poznata pod imenom Venecija Tridentina, danas je to sjeverna, autonomna regija Italije sa posebnim statusom.
Regija Trentino Alto Adige smještena je na samom sjeveru Italije, uz granicu s Austrijom i Švicarskom, na području planinskih lanaca Dolomita i Alpa. Meka je za ljubitelje zimskih sportova. Osim poznatih planinskih lanaca, na području Trentina nalazi se i jezero Garda, koje se prema jugu proteže praktički do Verone. Regija Trentino – Južni tirol podijeljena je na dva dijela, odnosno provincije, od kojih prvi čini Trento (Trentino), u kojem žive govornici talijanskog, a drugi Bolzano (Južni Tirol), čiji se stanovnici služe njemačkim jezikom. Regija obiluje umjetničkim, arhitektonskim i monumentalnim građevinama u kojima se isprepliću stilovi austrijske gotike i talijanske renesanse. Trentino-Južni Tirol smatra talijanskom pokrajinom s najvišom kvalitetom života. Trento, okružen planinama među kojima se udobno smjestio i već desetljećima uživa na istom mjestu stoji jedan grad. Najviše voli sjediti na lijevoj obali rijeke Adige i osluškuje u miru njen žubor, njeno pjevanje i jadikovanje. A kada mu rijeka dosadi kao neko umorno derište, voli sjesti u krilo starog i mudrog djede, poznatijeg kao Bondone i sluša njegove priče. Ima dana kad mu ni rijeke ni planine nisu po volji. Tada ćete ga najvjerojatnije pronaći u obližnjim jezerima, jednostavno se voli ogledavati u njima i diviti se svojoj ljepoti. Kako se zove taj grad? Njegovo ime je zvučno i lako se pamti. Zove se Trento i jedan je od najstarijih alpskih centara, ali i prijestolnica, kako same regije tako i istoimene provincije. Na prvi pogled će vas opčiniti svojom ljepotom. Trento, nalazi se na severu Italije, u oblasti Južni Tirol. Mirno ušuškan sa jedne strane Alpama, sa druge strane rijekom Adiđe i u neposrednoj blizini jezera Garda. Klima u Trentu je kontinentalna s oštrijim zimama i svježijim ljetima nego u južnim dijelovima Italije. Idealno je mjesto za odmor ako ste ljubitelj planina. Savršen spoj austrijske i talijanske kulture natjerat će vas da se prepustite uživanju u grandioznim građevinama.
Biser sjeverne Italije, grad Bolzano, drugi po veličini i značaju pokrajine Trentino-Južni Tirol, već duži niz godina nosi laskavu titulu grada sa najkvalitetnijim životom. U svim aspektima života ovaj grad nosi pozitivne ocjene, a tajna je u ljudima koji njeguju drugačiji pristup životu. Simbioza različitih kultura i jezika rezultira time da grad, kao i cijal zajednica skladno funkiconira jer se pravila poštuju. Jezici kojim se stanovnici služe su talijanski, njemački i ladinski. Grad leži na ušću rijeka Talvera i Isarco, nešto sjeveroistočnije od njihovog ušća u Adige, sa tri strane okružen je visokim planinama, jedino se prema jugu širi plodna dolina, tako da je zaštićen od hladnih vjetrova sa sjevera. Zahvaljujući tome, bez obzira na činjenicu što se nalazi duboko u Alpama na ovom području, udolini među planinama uspijeva voće i povrće, vinova loza, a grad ima blagu klimu. Bolzano je i kulturni centar regije. Od gradića koji je nekada brojao par stotina stanovnika, sada ima jedan od boljih sveučilišta, a poznat je i po arheološkom muzeju o Eciju, mumiji čovjeka koji je živio 3300 p.n.e., a kojeg su 1991. godine otkrili turisti u glečeru Ectalskih Alpa. Grad krasi izuzetna organiziranost, visok standard života stoga nije čudno što su njegovi stanovnici sretni ljudi. Ovjekovječen starim dvorcima, oduševljava i svojim elegantnim ulicama kao i bogatom gastronomskom ponudom, a tek šetnja njegovim šarenim i razigranim tržnicama je pravi raj za sva osjetila. . Savršeni pejzaži i izuzetno povoljna klima, spoj Mediterana i srednje Europe Bolzanu daju poseban šarm. Na brdu iznad Bolzana u samoj netaknutoj prirodi uz svježi planinski zrak, nalazi se tvornica slatkiša Loacker koja pridonosi slatkoći ovoga alpskog dragulja.
Alto Adige krase mnogobrojna jezera kao biseri prosuti po udolinama alpskih vrhova. Na samo 25 kilometara od grada Bolzano, nalazi se, najjednostavnije rečeno, čudo prirode. Lago di Carezza, prekrasno planinsko jezero Dolomitima lokalno je poznatije kao Lec de ergobando, što znači Dugino jezero. Ovo ime zasluženo je dobilo zbog spektra čarobnih boja koje se mogu vidjeti po njegovoj kristalno čistoj i mirnoj površini. Prekrasno jezero generacijama prati interesantna legenda, koju lokalno stanovništvo prenosi s koljena na koljeno. Nekada davno, vodena nimfa izuzetne ljepote zvala je ovo netaknuto jezero svojim domom. Jednog dana, dok je plela pletenice na obalama jezera, čarobnjak Masaré je čuo nimfu kako tiho pjeva. Zaljubljen u nju, čarobnjak je zatražio pomoć viještica kako bi osvojio njeno srce. One su ga savjetovale da se maskira u prodavača nakita i da stvori veliku dugu preko jezera. Čarobnjak se zaboravio prerušiti, pa je nimfa brzo razotkrila njegove namjere, zaronila je u jezero i od tog trenutka čarobnjak je više nikada nije video. Toliko je bio ljut da je zgrabio dugu s neba, razbio je i bacio je zajedno s draguljima u jezero. Jezero i danas izgleda kao da je iz bajke. Posebno je lijepo noću ili u ranim jutarnjim satima, kada se obližnja Latemar planina, zajedno sa čempresima, ogleda u kristalno čistim vodama ovog planinskog dragulja. Lago di Carezza je jedno od najposjećenijih turističkih destinacija u Južnom Tirolu i vječita je inspiracija mnogim umjetnicima širom Italije.
Lago di Braies prema legendi je nastalo davno, davno kao rezultat borbe između “divova” i pastira. Divovi, koji su bili planinski stanovnici, provodili su svoje dane u rudarenju zlatom i dragim kamenjem u planinama. Imali su prilično miran život sve dok pastiri nisu počeli dolaziti zajedno sa svojim životinjama, tako su stigli do pašnjaka podno tih planina. U početku, susret između divova i pastira bio je prijateljski, toliko da su divovi poklanjali pastirima zlatne proizvode, vlastite rukotvorine, kao darove. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, pastiri su postali pohlepni za zlato i učinili sve što su mogli kako bi opljačkali divove i njihove dragocjenosti. Da bi zaštitili svoje blago, divovi su odlučili okrenuti podzemne fontane, koje su punile vodom pašnjake sve dok nisu pašnjake potopile, formirale poznato prostranstvo vode koju danas poznajemo.
Jezero Dobiaco je poznato vilinsko ogledalo, naime vile sa obližnjih planina silaze do ovog jezera da bi se ogledale, umivale, uljepšavale i zabavljale igrajući kola pored jezera.
U južnom Tirolu osim Talijanskog i Njemačkog možete čuti sari Rimski jezik…
Ladinski. Nije baš pravo starorimski, nije latinski, već Ladinski. Nime, kada je regija bila okupirana od strane Rimljana, stanovništvo je počelo upotrebljavati “vulgarnu” varijantu latinskog jezika. Taj se jezik razvio paralelno s talijanskim i ostalim romanskim jezicima. Tako je nastao Ladinski jezik. Ladini su vrlo ponosni na svoje kulturno nasljeđe. Jezik se uči u školama zajedno s Talijanskim i Njemačkim. Postoje radijski i TV programi na tom jeziku. Sve službene oznake u dolini su trojezične. Ladinski se još može čuti u pet dolina Južnog Tirola, a u svakoj dolini zvuči malo drugačije. Jezik je priznat u školama i administrativnim ustanovama, a pripada retroromanskim jezicima.
Bon di – Dobar dan
Sarevede – Doviđenja
Ojla – Bok
Gramarse – Hvala
Dirndl je naziv za tradicionalnu žensku nošnju, koja je nastala kao imitat tradicionalne nošnje alpskih seljanki. Danas se razvio modni stil – Landhausmode, koji je inspiraciju našao u dirndlicama. Danas se nošenje dirndlica smatra znakom nacionalnog ponosa i osvještenosti, ali su moderne dirndlice znatno različite od starih tradicionalnih po materijalima, bojama pa čak i oblicima koji se mjenjaju pod modernim trendovima.
Ručni rad u Tirolu ima dugu tradiciju, Tirolci strast i ljubav prema ručnom radu žive i danas. Praktično svaka druga treća kuća bavi se nekom vrstom ručnog rada, a svoje rukotvorine izlažu/prodaju u svojim suvenirnicama, kojih je u Tirolu kao gljiva u šumi poslije dobre kiše. Stare umjetnosti prenose se s koljena na koljeno kao i gen talenta.
Ne bih znala reći tko bolje od Talijana poznaje magični put od želudca prema srcu. Neopisiva je strast kojom prilaze pripremi svakog pojedinog jela, a posebno se u tome ističe kuhinja Alto Adiga. Gurmanska tradicija predstavlja savršenu simbiozu austrijske kuhinje s jedne strane i najbolje od mediteranske s druge. Kuhinja Južnog Tirola bazira se na upotrebi lokalnih namirnica. Stanovnici regije izrazito su ponosni na svoju kulturu i tradiciju stoga su privrženi tradicionalnim receptima. Sviježi i sezonski sastojci čine osnovu južnotirolske kuhinje, pa tako izmjenom godišnjih doba, mijenja se i izgled jelovnika. O delicijama koje su dio identiteta jelovnika Južnog Tirola pisat ću detaljnije u slijedećim tekstovima. Ali ono što je općenito specifično za ovaj kraj kad govorimo o njihovoj kuhinji je da Tirolci prije svega vole okruglo. Ako bi se moglo definirati određenu kuhinju oblikom onda bi to u ovom slučaju bilo okruglo. Glavni specijalitet su knederli, knedle ili jednostavno okruglice u svim mogućim kombinacijama koje se minimalno dva puta tjedno nalaze na stolu Tiroslke kuhinje. Najpoznatije su klasične knedle od starog kruha, slanine, jaja, mlijeka i brašna servirane u juhi. Neobičnije varijante uključuju dodatak kuhanog mesa ili jetrica (fegato), vrganja i drugih gljiva. U nekima se pšenično brašno može zamijeniti grizom te kukuruznim ili heljdinim brašnom, a kruh krumpirom ili rižom. Postoje i knedle koje služe kao povrtni prilog. Najpoznatije su one od cikle, špinata i divljih trava. A u baš se svaku vrstu može dodati jedan od brojnih sireva proizveden u malgama, planinskim kućicama uz same pašnjake. U Alto Adige i desert se kotrlja tanjurom. Knedle od krumpira sa šljivama i marelicama, ali i knedle s jabukama, svježim sirom, makom. Schwarzwald torta, torte od sira, Sacher torta, torta od mrkve, štrudle od jabuka tu su doma kao i u Beču.
Stanovnici ovog kraja najviše vole tri stvari, planine, vino, razne likere i glazbeni zbor, čiji ujedinjeni anđeoski glasovi otapaju i najledenija srca. Teško da bi se nešto moglo dodati ljepoti i kulturi Alta Adiga, sve je nekako na mjeru, savršenstvo uz dosta truda i rada, bez iti malo pretvaranja.
Južni Tirol kao da je izmišljen po mojoj mjeri. Ne bih mu ništa ni dodala niti oduzela. Savršenstvo bez truda, bez pretvaranja. Ovaj kraj poput kaledioskopa imjenom godišnjih doba čarobno mijenja boje, trava je ljeti prekrivena paučinom vlage i sunca, nebo je dio zemlje i obrnuto.
Gledajući slikovito, kao prava dama, regija Alto Adige od prvog supruga germana preuzela je točnost, marljivost, preciznost, odmjerenost i disciplinu. Od drugog supruga talijana naučila je biti iskrena, bez dlake na jeziku, a preuzela je i strast prema modi, svemu što je lijepo, oku ugodnom, kao i osjećaj za ugodno druženje i prijateljstvo.
Ako vam se ukaže prilika za putovanje u ove krajeve, nemojte oklijevati, dobro došli.
Iva Marija Znaor
