By U uvodnom smo se dijelu susreli sa problemima koje sam pokušao posložiti po grupama i po nekom logičnom redu. Ovdje, u nastavku, nakon uvodnog dijela, ponešto ću drugačije strukturirati naredne tekstove. Načelno ću se držati redoslijeda istraživanja iz buduće knjige, nas grupe autora te ću iz knjige koju ćemo možda nasloviti „Zarobljena Hrvatska ili zarobljeno društvo?“ iznositi važne teme za Hrvatsku. Pritom ću pisanje prilagoditi čitalačkoj publici te se nadam da će sve biti razumljivo. Rezultati do kojih sam/smo došli istražujući pojedine teme donekle su iznenadili i mene samoga, što znači da sam kroz istraživanje mijenjao, korigirao i razvijao svoje spoznaje i mišljenje. Sve to prenio sam u knjigu, a ovdje na ovom portalu u najkraćim crtama navesti ću zanimljive rezultate koji imaju za cilj pomoći Hrvatskoj, a posebno političarima koji donose odluke i vode državu.
Dakle, smatram da nije lijepo, a ni korisno, iznositi probleme koji su pritisnuli Hrvatsku i koji se godinama gomilaju, a ne rješavaju se, a ne iznositi moguća rješenja problema. Mnoge su kritike upućene katastrofičarima i kritizerima stanja u Hrvatskoj i to sa punim pravom, jer ostati na kritici, a ne ponuditi kvalitetno rješenje nije društveno korisno. Zašto? Svi smo svjesni problema koji teško pogađaju Hrvatsku, njenu ekonomiju i društvo u cjelini, ili ih barem naziremo pa su veoma česta tema rasprava po kafićima u Hrvatskoj. Takav pristup i takve kritike kavanskog tipa ne vode ničemu nego samo uzbunjuju ionako nervozan i ozlojeđen hrvatski narod. Upiremo prstom u hrvatske političare i politiku, optužujemo sve i svakoga, ali rješenja nema. Svakako, ako zanemarimo ono što sam rekao za hrvatske uhljebe kojima godi moć i slava, a nisu svjesni da ne znaju i da Hrvatskoj samo čine štetu, ostaje otvoreno pitanje svima nama koji ne bolujemo od potrebe za moči, kako pomoći Hrvatskoj. Pitanje je da li bi bili na mjestu nekog od ministara ili članova Vlade RH. Svatko pametan, u ovom sadašnjem stanju, rekao bi „hvala ne ću!“ Ali Hrvatska mora riješiti svoje probleme, a za to je potreban snažan, i svekoliki zaokret,,,, ali kakav zaokret, i koji, i sa kojim ljudima i kojom politikom, i na koji način, i u čemu, i kako… pitanja su mnoga na koja treba odgovoriti.
U ovom narednom tekstu navesti ću rezultate mojih istraživanja, jer moji koautori njihove rezultate ostavljaju za knjigu. Obzirom na tehničke mogućnosti ovog portala, mnoge sheme, tablice, grafikoni i slično neće se prikazati, već samo tekstualna obrazloženja pa ipak knjiga ostaje zanimljiva za sve one koji se ozbiljno žele upoznati sa mogućim rješenjima važnih problema u Hrvatskoj. Također, treba istaknuti da je situacija u Hrvatskoj iz dana u dan sve ozbiljnija, a što zahtijeva i veću političku snagu koja bi u Hrvatskoj napravila potreban zaokret. Za to je potreban mudar politički vođa koji će imati podršku u znanosti i struci i koji je dovoljno odlučan za bitan zaokret i promjene. S tim u svezi naveo bi političke ličnosti ranga nacionalne snage kao što su bili Merkelica, Churchill, Roosevelt, Marshall, Thatcher, a prije svega Bismarck krajem 19tog stoljeća. Obzirom na sve, ako se očekuju rezultati, takva snaga vođe potrebna je Hrvatskoj, ali sada idemo na teme važne za Hrvatsku i moja istraživanja.
Kao prva tema koju sam istraživao je makro nacionalni sustav države. Konzultirao sam raspoloživu literaturu i istraživanja na engleskom i njemačkom jeziku na temu makro nacionalnih sustava, ali literatura je veoma skromna. Ono što sam ipak našao jako je važno, ali još je važnije ono što sam naučio živeći u Njemačkoj i drugim državama EUa. Ipak, za početak, potrebno je definirati što znači makro nacionalni sustav.
Kako bi definirali makro sustav?
Istražujući teoriju makro sustava uočio sam da se makro sustavom bavi nekoliko uvaženih profesora, kao što su prof. Moh Ali, prof. Fenwick English, prof. Urie Bronfenbrenner, ali i još neki sveučilišni profesori i znanstvenici. Mislim da je vrijedno navesti kako makro sustav definira Bronfenbrenner, koji kaže: „Makro sustav se odnosi na dosljednost uočenu u danoj kulturi ili sub-kulturi u obliku i sadržaju njezinih sastavnih mikro-, mezo- i egzosustava, kao i bilo kojeg sustava vjerovanja ili ideologije koje su u osnovi takve dosljednosti”. Bronfenbrenner pritom ističe da se svaki makro nacionalni sustav sastoji se od šest super sustava, (1)globalizacije, (2)vlade, (3)gospodarstva, (4)obitelji, (5)religije i (6)medija. Osim Bronfenbrennera, koji je dobro definirao i razlučio makro sustav, zanimljivi su i radovi Robbinsa, Bergmana, Stagg & Coultera koji makro sustav definiraju kao skup međusobno povezanih i međusobno ovisnih dijelova raspoređenih na način koji proizvodi jedinstvenu cjelinu. Svakako, međusobna povezanost segmenata makro sustava izuzetno je važna, jer o njoj zavisi učinkovitost makro sustava. Od vremena istraživanja sustava, matematičara prof. Norbert Wienera sa Harvard University, razvija se na mikro nivou sustava PPBS (Planning Programing Budgeting System) koji predstavlja primjenu analitičkog sustava u menadžmentu. Sustav PPBSa sustavno razrađuje i povezuje funkcije planiranja, programiranja i proračuna te funkcionira na način da sve činitelje sustava povezuje i usklađuje oblikujući na taj način integrirani sustav. Iako makro sustav nije isti kao mikro sustav, važna je konstatacija koja vrijedi za oba, a koju je zapazio prof. Philips H. Coomb koji kaže: „sustav se može definirati kao zbirku međusobno povezanih ideja, tvrdnji koje daju sustavni opis fenomena, s međusobno povezanim varijablama“. Dakle, makro i mikro sustavi imaju zajedništvo u sprezi i zajedničkom djelovanju niza temeljnih činitelja važnih za državu, ili pak za poduzeće. Svakako, makro sustav je složeniji, i njegova učinkovitost je društveno sveobuhvatna te je stoga značajniji za istraživanje. Može se zaključiti da svaki makro sustav ima sličnu strukturu, barem u temeljnom postavljanju, na koju se nadograđuje specifičnost svake vrste super-sustava, kako to naziva prof. Bronfenbrenner. Stoga je važno analizirati i strukturirati makro sustave razvijenijih država kako bi se stekla znanja za početak oblikovanja makro sustava Hrvatske kao države u tranziciji. Teorija sustava mlada je znanstvena disciplina te je do saznanja i spoznaja teško doći jer su malobrojna, ali ipak važne modele makro sustava moguće je spoznati, kako iz teorije, tako i iz života i istraživanja u tim državama.
Kako se kroz povijest razvijao makro sustav u stabilnim državama?
Obzirom da povijest država, stara je i povijest makro sustava. To se posebno odnosi na makro sustave starih uspješnih država, kao što su Francuska i Engleska, koje poznati povjesničar prof. E. Hobsbawm naziva europskom „jezgrom“. Svakako, i druge su države razvijale svoje nacionalne makro sustave, ali sve do druge polovine 19. stoljeća Francuska i Engleska ostaju kao ustrojene države sa najrazvijenijim makro sustavima u Europi. Od druge polovice 19. stoljeća njima se pridružuju Njemačka i Italija, kao nove europske države. Zahvaljujući Bismarcku Njemačka je neshvatljivo brzo razvijala svoj sustav, sukladno ubrzanom gospodarskom i društvenom razvoju. Stoga je Njemačka, obzirom na svoj razvojni doseg i specifičan sustav, ostala kao europski idol za sve države. Uz Njemačku nezaobilazan je i Japan, koji je svoj makro sustav koji djeluje i danas, oblikovao nakon Drugog svjetskog rata. Makro sustav Japana postavljen je na šest područja ili stupova djelovanja japanskog makro nacionalnog modela. Tako oblikovan japanski model prihvatljiv je i na europskoj razini, pa dakle i na razini svih ekonomija i država u tranziciji pa tako i Hrvatske. Sada je u razvoju nacionalni makro model/sustav Kine, koja, kao i Hrvatska, prelazi iz totalitarizma na tržišnu ekonomiju te se pritom sučeljava sa sličnim problemima tranzicije. Problemi oblikovanja, postavljanja i funkcioniranja makro nacionalnog sustava Kine, sudeći po rezultatima, Kina veoma uspješno rješava. Stoga je uputno analizirati sve te navedene makro nacionalne sustave te analizirate činitelje njihovog uspjeha. Navedenim primjerima uspješnih sustava bavit ćemo se na ovom portalu u drugom dijelu ovog naslova o makro sustavima.
Zašto je makro nacionalni sustav važan? Što on rješava?
Makro nacionalni sustav važan je iz niza razloga. Država koja nema razvijeni, učinkoviti, dobro strukturiran, nadziran, funkcionalan i stabilan makro nacionalni sustav izložena je kaosu, korupciji, zaostajanju u društvenom razvoju, zaostajanju u ekonomiji i poduzetništvu, nemiru na svim razinama, kao i nizu drugih negativnosti.
Primjer Belgije najbolje govori koliko je dobro strukturiran i učinkovit makro sustav važan. Dogodilo se 2010. da Belgija nije uspjela sastaviti Vladu pa je bila bez Vlade više od godine dana. U tom razdoblju ništa se nepovoljno nije dogodilo za Belgiju. Investicije su i nadalje rasle, sve je savršeno funkcioniralo pa se nije ni osjetilo da Vlade nema, a razlog tome je bio makro nacionalni sustav koji je Belgiji osigurao rad i život i bez Vlade.
Ostaje zanimljivo još jedno pitanje kako bi se bolje shvatio sustav i njegovo značenje za državu, a to su njegove karakteristike i obrazloženje na što se sve manifestira njegovo postojanje.
Koje su karakteristike stabilnog i učinkovitog makro nacionalnog sustava?
Dobro strukturiran i učinkovit, nadziran i funkcionalan makro nacionalni sustav državi osigurava sljedeće beneficije:
- Jasno definiranje kakva se država razvija i ustrojava (građanska, demokratska i sl.),
- Jasno se definira kakva se ekonomija želi, tržišna i planska sa razvijenim poduzetništvom, ili pak nešto drugo,
- Koji društveno politički model će država razvijati, neoliberalizam, ordoliberalizam, jednopartijski ili pak nešto drugo,
- Jasno postavljanje stupova cijelog društva i države, a koji se zatim pretvaraju u super-sustave, kako ih naziva prof. Bronfenbrenner,
- Riješen čitav niz problema (službenu povijest, nacionalni stav za prepoznavanje što je dobro a što zlo za tu državu, stav prema religiji, i niz drugih društvenih i gospodarskih problema, a uz to postavlja načine rješavanja problema). Na taj se način onemogućava nepotrebno diskutiranje u narodu kavanskog tipa.
- Jasno definira teme koje su nadstranačke i o kojima nema političke diskusije jer su dugoročno i strateški od posebne važnosti za državu. Jasno definira i razlikuje područje političko-stranačkog djelovanja od područja koje je nadstranačko i strateški nacionalno važno.
- Jasno definira sustav funkcioniranja vlasti (može biti dvojni sustav tzv. top down i bottom up, ili pak jednosmjeran, i nekako drugačije)
- Jasno definira sustav nadzora koji je utkan u sve super-sustave, zakonodavstvo i sve ostalo.
- Jasno se definiraju makro strateški nacionalni ciljevi, a koji su sa političkog aspekta nedodirljivi, a koji se u izvedbi prepuštaju super-sustavima ili se pak rješavaju na regionalnoj razini,
- Osigurava se stabilnost i dugoročnost važnih ekonomskih činitelja, kao što su porezi i slično pa se time održava povjerenje domaćih i stranih investitora,
- Osigurava se povjerenje naroda u svoju državu, a što ima brojne pozitivne reakcije u društvu, od niskog nivoa korupcije pa do pozitivnih demografskih i migracijskih kretanja,
- Osigurava se prijeko potreban mir, mir na političkom i stranačkom poligonu, mir u društvenim odnosima, prijeko potreban mir u društvu mir bez kojega razvoj nije moguć,
- Osiguravaju se ljudska prava, zaštitu kapitala, jednakost i demokracija, a onaj tko to prekrši sankcionira se bez obzira na njegov položaj u društvu i politici,
- Ono što je važno i što treba shvatiti je da se makro nacionalnim sustavom osigurava svrsishodan zakonodavnog sustava koji je strogo podređen jasnim ciljevima makro sustava. Pritom, svaki zakon prolazi sustav kontrole i potvrde da je dotični sukladan cilju za koji je namijenjen, kao i da je sukladan općem nacionalnom makro sustavu.
Mislim da je sad jasno koliko je važno imati kvalitetan makro nacionalni sustav i koje su sve blagodati za državu, društvo i narod kada se makro sustav jasno, transparentno i stabilno postavi. Ovdje ostaje još nekoliko otvorenih pitanja vezanih za makro nacionalni sustav, kao što je pitanje, kako se sustav oblikuje i postavlja. Također, ono što je najvažnije je analiza i prikaz nekoliko važnih i uspješnih makro nacionalnih sustava iz kojim možemo učiti te zatim primijeniti znanje na razvoju hrvatskog makro sustava.
Nažalost, jasno je da Hrvatska nema svoj makro nacionalni sustav koji bi osigurao uredno funkcioniranje države i svekoliki razvoj, jer ovo što će možda neki nazvati hrvatskim sustavom nema niti minimalne osnove nazvati se makro nacionalnim sustavom. Stoga se i kaže da smo u tranziciji, jer sustav je ključni činitelj tranzicije, kako države tako i njene ekonomije. A da je to točno gotovo svakodnevno imamo potvrdu u hrvatskoj praksi i problemima koji proizlaze iz nepostojanja makro sustava, kao i poradi nerazumijevanja sustava. Primjerice, prošle su godine u čekanju da se u Hrvatskoj u Saboru izglasaju zakoni vezano za obnovu potresom uništenih dijelova Zagreba. Nerazumno, jer kao da će zakoni izgraditi razrušene dijelove Zagreba. A kada se zakon ipak donio, opet se ništa ne dešava, jer su ljudi, ili sami renovirali svoje stanove, ili su pak smješteni u studentske domove ili negdje drugdje pa opet svi šute, a Zagreb do danas ostaje u lošem stanju. Drugi primjer je aktualan napad na ministra Horvata i zahtijevanje njegove smjene poradi neučinkovitosti sanacije šteta od potresa u Banovini. EU i drugi, osigurali su novac za sanaciju Banovine, a ona se ne odvija. Opet ista priča, nema sustava, a ministar Horvat zadužen je po funkciji pa je sad krivac, a pravi krivac je nerazumijevanje važnosti sustava i njegovo nepostojanje. Dakle, da je bilo tko zadužen izvršiti taj zadatak u Banovini bez postojanja sustava isto bi mu se dogodilo, jer to se rješava sustavom, a sustav se ne postavlja preko noći.
Eto toliko za prvi dio o sustavima, pa nastavljam sa drugim dijelom u nadi da smo svi skupa nešto naučili.
Prof. dr. sc. Tihomir Luković
