Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

(istraživanje: korupcija, prvi dio)

Kao što smo vidjeli u prethodnom tekstu na ovom portalu, definicija korupcije nije jednoznačna, a ni jedinstvena, već su je znanstvenici, kao i svjetske organizacije koje analiziraju korupciju dograđivali sukladno spoznajama. Pritom ostaje činjenica da se korupcija razvijala sukladno razvoju ekonomije, pri čemu su se razvili i mnogi oblici njenog djelovanja. Obzirom na interese, velike su sile razvile jedan oblik korupcije koji su čak ozakonili pa ću ga ovdje posebno obrazložiti. Stoga mislim da je u ovom članku zanimljivo analizirati neke od važnijih oblika korupcije.

 

  1. Važnije vrste korupcije

Kao što ću prikazati u nastavku, korupcija se razvila i ušla u sve države, kako u razvijene, tako i u države u tranziciji. Pritom je jedna vrsta korupcije postala legalna pa ću obrazloženje početi od nje.

 

2a. Legalna korupcija, „pravna korupcija“

Dakle, razvojem ekonomije, posebno u snažnim državama i njihovim ekonomijama, razvoj je zahtijevao sve bogatije izvore resursa. Stoga su razvijene ekonomske sile svijeta i Europe imale potrebu doći što jeftinije do resursa u loše organiziranim državama koje funkcioniraju bez stabilnog sustava pa su stoga više izložene korupciju. U tu svrhu razvijene su države legalizirali korupciju kojom su izvan svojih nacionalnih granica, putem podmićivanja visokih dužnosnika slabo organiziranih država, pribavljali prijeko potrebne resurse, ali i druga bogatstva, od znanja i znanstvenika, rijetko uspješnih tvrtki pa do svih drugih bogatstava u loše organiziranim državama (iako su sve to resursi neke države). Takva je korupcija postala legalna te ne podliježe kaznenom progonu. Kao što se navodi u jednom izvješću World Bank („Report“ (PDF). siteresources.worldbank.org. Archived from the original (PDF) on 5 May 2015. Retrieved 25 September 2012) „Ona je prisutna u državama organiziranim kao kleptokracije, oligarhije, marko-države i mafijaške države“, ali nažalost, legalna korupcija ima svoje mjesto i u razvijenim državama EUa. Odnosno, legalizirana korupcija razvila se u razvijenim ekonomijama EUa koje su takvu korupciju na razne načine podržavale. Prekogranična korupcija postala je legalan alat u domeni industrije u kojoj se ostvaruju značajni dobitci za velike korporacije i razvijene države. Zbog potreba razvoja razvijenih ekonomija svijeta i EUa, prekogranična je korupcija službeno bila legalizirana u Njemačkoj i Belgiji te nije podlijegala kaznenom progonu. U Njemačkom Parlamentu, ne tako davno, tema legalne korupcije bila je veoma aktualna te je podijelila mišljenja njemačkih parlamentaraca. Problemom legalne korupcije EUa i OECDa bavio se Institut u Bonnu, (Drucksache 12/8468“ (PDF). Bonn Parliament records. 8 September 1994. pp. 4–6.) koji je Njemačkom Parlamentu podnio posebno izvješće predlažući da se ukine legalna korupcija. Ono što se dešavalo na relaciji Njemački Parlament i Institut u Bonnu 90tih godina, u svom istraživanju detaljno su opisali Daniela Kaufmanna i Pedra Vicentea (Kaufmann, D, & Vicente, P. (2005). „Legal Corruption“ (PDF). World Bank. Archived from the original (PDF) (2005) on 5 May 2015. Retrieved 25 September 2012.), Dakle, Financijsko povjerenstvo Njemačke 1994. u Bonnu je prezentiralo studiju o legaliziranoj korupciji u industrijaliziranim državama OECDa, ali bez pozitivnog rezultata u parlamentu. Izvješće Instituta naišlo je na otpor i neslaganje u Njemačkom Parlamentu pa je tek 1999. prihvaćeno da se takav oblik korupcije stavi izvan zakona („Report“ (PDF). oecd.org. „Convetion on Combating Bribery of Foreign Public Officials in International Business Ttransactions“ and Related Documents, OECD, Convention on Combating Bribery of Foreign Public Officials in International Business Transactions Adopted by the Negotiating Conference on 21 November 1997, § 4 chapter 5 no. 10 Income Tax Act, valid until 19 March 1999). Ono što je bilo presudno za stavljanje korupcije, kojom su se pribavljale koristi iz država i ekonomija u tranziciji, izvan zakona, bio je američki Zakon o korupcijskoj praksi u inozemstvu (FCPA iz 1977). Na taj je način ponovljeno izvješće Instituta („Drucksache 12/8468“: „Die Ablehnung erfolgte mit den Stimmen der Koalitionsfraktionen gegen die Stimmen der Fraktion der SPD bei Abwesenheit der Gruppen BÜNDNIS 90/DIE GRÜNEN und der PDS/Linke Liste.“) ipak prihvaćeno u Njemačkom Parlamentu.

Ali da se ne misli da je legaliziranje korupcije do 1999. bilo samo u Njemačkoj, u našoj knjizi navodi se detaljno kako i pod kojim uvjetima je korupcija, kojom su države i njene kompanije pribavljale koristi od ekonomija u tranziciji, bila i u Belgiji, Danskoj, Francuskoj, Austriji, Luxemburgu, Švicarskoj, Nizozemskoj, UK, ali i u SAD, Japanu i Kanadi. Obrazloženje je veoma zanimljivo pa ostavljam detalje o legalnoj korupciji čitateljima da pročitaju iz naše knjige kada je uskoro objavimo.

U hrvatskoj literaturi o korupciji, navedeni oblik legalne korupcije nazvan je „pravnom korupcijom“, a kako se vidi „pravna korupcija“ donedavno je bila prisutna u državama EUa i svijeta. Ipak, u zadnje je vrijeme stavljena izvan zakona, ali njena primjena vidljiva je i danas pa se na nju još uvijek dosta blagonaklono gleda. Mi u Hrvatskoj svjedoci smo takvog oblika korupcije na slučaju INAe, gdje je Zsolt Hernadij na kraju postao nacionalni heroj koji je kroz korupciju hrvatskog Predsjednika Vlade Ive Sanadera donio Mađarskoj posebno vrijednu kompaniju INAu i naftu kao resurs kojom Mađarska razvija svoju ekonomiju. Kako se navodi, Hrvatska je utužila taj postupak, ali kako će to završiti tek treba vidjeti, a ja se bojim da to neće završiti pozitivno za Hrvatsku. Dakle, neorganizirana hrvatska država postala je žrtva prekogranične korupcije, ali to nije jedini slučaj velike korupcije u Hrvatskoj. U opasnosti u i mnogi drugi hrvatski resursi, kao primjerice, voda, šume, more i pomorsko dobro, ali i mladi obrazovani građani Hrvatske, određena znanstvena otkrića, kao i kvalitetne tvrtke pa i hrvatsko potrošačko tržište. Možda se netko pita, kako hrvatsko tržište  može postati poligon za korupciju? Sjetimo se samo relacije Velike Britanije i Indije pa će sve biti jasno. Nakon koloniziranja Indije britanska je roba naprosto promijenila životni stil Indijaca te je Indiju pretvorila u veliko i novo potrošačko tržište gdje je Velika Britanija imala monopol sa svojim proizvodima.

 

2b. Nepotizam kao polu-legalan oblik korupcije

Kao prvo, objasnimo što je to nepotizam? Nepotizmom bavi se i Transparency International koji za nepotizam kaže: „Oblik favoriziranja koji se temelji na poznanstvima i poznatim odnosima pri čemu netko na službenom položaju iskorištava svoju moć i ovlast kako bi osigurao posao ili uslugu članu obitelji ili prijatelju, iako on ili ona možda nisu kvalificirani ili zaslužni.“ (https://www.transparency.org/en/corruptionary/nepotism). Profesor A. Gjinovci u članku „The impact of nepotism and corruption on the economy and HR“ ([Journal:] Economic and Environmental Studies (E&ES) [ISSN:] 2081-8319 [Volume:] 16 [Year:] 2016 [Issue:] 3 [Pages:] 421-434) vrlo slično definira nepotizam, za kojega kaže: „Nepotizam obično znači zapošljavanje rodbine, bliskih prijatelja, bez obzira na njihove zasluge i sposobnosti. To bi bila jednostavna definicija nepotizma, za koji je, kao što svi znamo, brzina je postala “kriterij” i pitanje povoljno za zapošljavanje koje vodi rodbinskim vezama, dok je korupcija trajni rizik za gospodarski sustav, ali i za pravni sustav države“.

Nepotizam je, kao i korupcija, veoma aktualna tema u svim državama EUa pa i svijeta te su provedena značajna istraživanja. Primjerice, prof. A. Gjinovci u svom istraživanju ističe postojanje dvaju vrsta nepotizma: (1)politički i (2)obiteljski. Obrazlažući politiku razvoja nepotizma kaže: „Sada je fenomen političkog nepotizma duboko ukorijenjen u provincijskom i regionalnom mentalitetu društva i manje je štetan od obiteljskog nepotizma. Ovaj fenomen, ali u političkom mentalitetu, instaliran je i široj javnosti.“ Obzirom na procese koji su nastali nakon pada Berlinskog zida, što je označilo razdoblje proglašenja neovisnosti mnogih europskih država koje su izašle iz totalitarnih sustava i država, istraživanja pokazuju da je politizacija javnih organizacija, odnosno nepotizam, započeo nakon proglašenja neovisnosti svih država u tranziciji. S tim u svezi Gjinovci ističe: „Favoriziranje rodbine na temelju rodbinskih veza, što točnije znači nepotizam, na ovaj ili onaj način u većini slučajeva omogućuje zapošljavanje srodnika bez zasluga i odgovarajuće kvalifikacije, s kasnijim posljedicama po instituciju i samo društvo. Politički i obiteljski utjecaji pridonijeli su zapošljavanju na različitim pozicijama u javnim i državnim institucijama, zapošljavanje je uključivalo sve važne sektore države; Zapošljavanje u javnoj upravi, zapošljavanje u rukovodećem kadru u ministarstvu, zapošljavanje rodbine u resorima, važnim sektorima države, zapošljavanje u tijelima sigurnosti, agencijama za zapošljavanje, zapošljavanje u javnim poduzećima, zapošljavanje u javnim medijima.“ Sudeći prema zaključcima koje iznosi Gjinovci, nepotizam, kao poseban oblik korupcije, sveprisutan je u državama u tranziciji EUa te proizvodi brojne štete za državu i društvo. Nažalost, problemom nepotizma, države u tranziciji ne bave se ozbiljno, a niti dovoljno. Razloga tome je mnogo, a jedan od glavnih razloga je problem tzv. „političkog naslijeđa“, jer čelnici koji su u novim državama poveli revoluciju ili pak rat, i omogućili novoj državi neovisnost, povezani su ili pak duguju uslugu članovima tajnih službi bivše države, sa kojima su surađivali. Plaćanje starih dugova razvilo je nepotizam u tim državama do savršenstva te se tu nepotizam odvija po sistemu tzv. „treće ruke“. Pod tim pojmom podrazumijeva se sustav nepotizma u kojem politički čelnik ne zapošljava direktno svoju rodbinu, niti ikoga tko je sa njim povezan, nego taj zapošljava nekog trećeg, a koji, taj drugi, zapošljava pak nekog iz druge ruke, da bi na kraju kao treća ruka bio netko iz obitelji onoga prvog. Takvom razvijenom sustavu nepotizma naprosto je nemoguće stati u kraj te nepotizam i nadalje vlada u državama u tranziciji pa se pritom usporava ekonomski rast i društveni razvoj uz opće nezadovoljstvo u državi.

Problemom nepotizma bavi se i World Bank, koja analizirajući korupciju paralelno upozorava i na nepotizam pa u jednom starijem članku (The World Bank Developmenit Research Group Public Febr-uary Econormiics 1999; POLICY RESEARCH WORKING PAPER 2048 „Corruption in Economic Development, Beneficial Grease, Minor Annoyance or Major Obstacle?) kaže: „U državi u kojoj su nepotizam i pokroviteljstvo rasprostranjeni, ili se vladina mjesta prodaju eksplicitno ili implicitno, birokrati će biti manje kompetentni i manje motivirani jer uspjeh ovisi o prednostima stečenim vezama ili podmićivanjem nadređenih, a ne zaslugama, te će biti vrlo ranjivi na korupcija. Njemački sociolog Max Weber (1947.) ovu je točku vrlo jasno iznio. Rauch i Evans (1997) sastavili su indekse stupnja meritokratskog zapošljavanja i napredovanja za državne službenike u 35 zemalja (kao i njihove prosječne plaće u odnosu na alternativu u privatnom sektoru……) Dakle, svjetske organizacije i znanstvenici slažu se oko nepotizma kao novog zla koje guši razvoj mladih i nedovoljno uređenih država, a njena je moć u najmanju ruku ravna moći korupcije.

Obzirom na navedeno može se reći da je najčešći oblik nepotizma povećanje mogućnosti zapošljavanja rodbine, ali i prijatelja, kao i nepoznatih prijatelja od moćnih prijatelja, koji će u konačnici zaposliti nekog od rodbine ili prijatelja onog prvom u lancu. Iako postoje argumenti za nepotizam koji se odvija u krugovima obiteljskog poduzetništva, tzv. „obiteljski nepotizam“ većina studija pokazuje da nepotizam može uzrokovati smanjenje morala i predanosti zaposlenika koji nisu povezani s poslodavcima. Taj zaključak proizlazi iz stava „pa ne moram ja naporno raditi kada je moje zapošljavanje došlo kao otplata duga onome tko me je poslao poslodavcu koji me je primio na posao.“ Nadalje, istraživanja su pokazala da se nepotizam povećava u ekonomijama i državama sa nedovoljno stabilnim i razvijenim makro nacionalnim sustavom. Pritom postoji dodatno obrazloženje, a to je da se nepotizam drastično raspada u uvjetima razvijene tržišne ekonomije, jer u razvijenoj tržišnoj ekonomiji opstanak menadžera zavisi od poslovnog rezultata. To znači da zapošljavanje po principu nepotizma povećava rizik menadžeru da izgubi posao na što ovaj na taj rizik neće lako pristati. Praksa je također pokazala poveznicu između nepotizma i korupcije, što u uvjetima zajedničkog djelovanja može tvrtku koštati velikog skandala i razvojnog zaostajanja. Primjerice to je bio slučaj sa južnokorejskim gigantom „Samsung“, koji se od osnutka tvrtke prenosio s oca na sina. Kada je došlo do skandala, čelnik tvrtke, Lee Jae-yong, čiji je djed osnovao tvrtku, izjavio je da su nedavni korupcijski skandali, koji su zahvatili njegovu tvrtku, posljedica nepotističkog pristupa koji je tvrtka usvojila tijekom desetljeća. (prema informaciji New eBook GAN Integrity  www.ganintegrity.com/compliance-glossary/nepotism/)

Obzirom na složenost sustava nepotizma i politike, po kojoj se politički i obiteljski nepotizam odvija u državama u tranziciji može se zaključiti da se radi o polu-legalnom obliku posebne korupcije.

 

2c. Unutardržavna korupcija, nelegalna korupcija (?)

Načelno, korupcija koja se odvija u državama unutar kruga državne politike, administracije i državnih javnih poduzeća, nelegalna je i zakonski je tretirana. U državama u tranziciji EUa pa tako i Hrvatskoj, postupno je zadovoljavajući odnos prema unutar-nacionalnoj korupciji te su sve češće afere i uhićenja počinitelja, u čemu prednjače političari i direktori javnih poduzeća. Ova je problematika u Hrvatskoj poznata te je ne treba posebno obrazlagati.

Ipak, treba istaknuti postojanje „istočnoazijskog paradoksa”, odnosno, sustava korupcije koji je u državama koje nisu uspjele izgraditi makro nacionalni sustav, naprosto zamijenio makro nacionalni sustav. U tom sustavu, više-manje, zna se cijena svih usluga koje državna administracija i državni dužnosnici pružaju onima koji ih trebaju. U tim je državama korupcija potpuno zagospodarila sa cijelom državom, što je još jedna potvrda veze između korupcije i makro nacionalnog sustava. Dakle, što je makro sustav bolji to je korupcija niža, ali i nepotizam. Na slom nepotizma, kao što je prethodno rečeno, najbolje utječe snažna tržišna ekonomija i stabilan makro nacionalni sustav, jer opstanak menadžera zavisi od poslovnog rezultata. Stoga su ekonomije u tranziciji, kao nedovoljno tržišno usmjerene ekonomije, ranjivije i izloženije nepotizmu.

Evo, sa ovim bi završio ovaj dio prikaza istraživanja korupcije, a koje će znatno šire biti prikazano u knjizi koja će uskoro izaći iz tiska. U narednom tekstu obrazložiti ću cijenu korupcije, jer je sve mjerljivo pa i korupcija.

Prof. dr. sc. Tihomir Luković


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Gospodarstvo