Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Summit u Glasgowu napustili su državnici, ostali su financijski moćnici koji bi trebali ponuditi odgovor na pitanje tko će platiti tranziciju svijeta u zeleno.
Od naših, ostao je ministar Čorić koji u jednoj maloj zemlji nije ponudio niti jedan odgovor na pitanje kako u našoj zemlji uopće preživjeti.
Slike državnika koje su obišle svijet govori o veličini licemjerja koja proždire našu planetu.
Državnici i laganom drijemežu u svojih čahurama posebnosti u pozi koja na poručuje:
“Za nas je bilo, a vi se snađite”
Kralj licemjera naš Premijer dao je svoj prilog.
 Zaneseno je pričao kako će Hrvatska dati svoj prilog u sadnji milijun stabala.
U Hrvatskoj EU komisija istražuje prekomjernu sječu , devastaciju šuma, prijava već 3 godina na ladicama DORH-a.
Iz naših šuma nestalo je 12 milijuna kubika drveta. Za 12 milijuna kubika drveta poticajni trošak je milijarda eura.
Najbrže rastuće drvo paulovnija za 10 godina naraste 40 cm u obimu.
U Kini je bio običaj da se drvo zasadi na dan kada se rodila kćer. Do udaje je drvo naraslo i od njega bi za udaju kćerka dobila u miraz ormar i krevet.
Kod nas paulovnija se ne smije uzgajati u šumama, već kao kukuruz na oranici, nama ostaje grab, bukva, hrast koji  rastu do 7 puta sporije.
Netragom je nestalo drvo jedne čitave generacije, stabla koja su davala kisik , štitile naselja od bujica.
Katastrofa koja je pogodila Sarajevo posljedica je toga.
Pitanje vremena kada će se to desiti i kod nas, a naš Premijer traži bezuvjetno povjerenje od nas.
Odavno je u narodu poslovica :” Ne pili granu na kojoj sjediš” a Hrvatska je popilila  12 milijuna stabala previše .
Inspektor, kadar Plenkovića, NO Hrvatskih šuma “space suttle” od Plenkovića.
Lopovi su našli ljude koji su pokrili pljačku. Registrirali su zapuštena zemljišta kao šume, šuma ima na papiru više, a u prirodi manje.
Za posaditi treba milijarda  eura poticaja.
Kako kod nas ide s poticajima,  najbolje vidimo u poljoprivredi. Poticaja sve više, proizvodnja nikad manja.
Poticaji se dijele za leptire i žabe, ali mali čovjek mora biti dovoljno mlad i imati dovoljno zemlje da dobije poticaj da bi uzgajao kukuruz, i krušarice.
Poljska i Češka su znale, one su sredstva EU upotrijebile za osnivanje zadruga. U zadruzi poljoprivrednici imaju potrebnu mehanizaciju, i proizvodnja je krenula
Europu su preplavile poljske jabuke, kruške, šljive,orasi
Imaju siguran otkup u zadruzi koja se brine o plasmanu njihovih proizvoda.
 Danas na policama naših dućana kupujemo višnje iz Poljske u zemlji višnje Maraske.
Za ministricu poljoprivrede koja je izbor Plenkovića čuli smo kad joj je pukla štikla na cipeli dok je iz auta išla u zgradu Vlade. “Tabula Raza” za poljoprivredu, a  ministrica za poljoprivredu.
Na pomolu nestašica hrane, skupi energenti, preskupo sjeme, mineralna gnojiva, a hrana sve skuplja.
 Iz ministarstva poljoprivrede niti da bi i riječ rekli.
Sjede i čekaju plaću od mjeseca do mjeseca, na brizi im je kako osigurati drugi mandat, a ne kako zasijati polja.
Polja kupuju stranci s kojima smo ratovali, naša polja na kojima su branitelji ginuli.
  Prodaja najjednostavnija, osamljenim starcima nudi se socijalna mirovina i kazne što im je zemlju obrasla ambrozija umjesto da im se ponudi zakup za obradu zemljišta, da se zemlja uzore i posadi pšenica i kukuruz, da žive od zakupa svoje zemlje koju bi zakupila državna zadruga.
Ovakav način upravljanja državom  da se samo pljačka i krade, a onda papirnato pokriva krađa dovest će nas do groznih nestašica.
Već na proljeće mogli bi se tući po dućanima za kruh, za ulje.
Za one koji su pokrali lijepu našu nestašice neće biti, oni imaju novce pospremljene i mogu kupiti sve što požele.
 Danas je vrijeme da se sjetimo one :
“Što si posijao to ćeš i žeti”, opasnost je vrlo blizu,  da nećemo ništa žeti, dok nam u spašavanju sudjeluju oni koji su dopustili da naša polja obrasta ambrozija, dok nam oni koji su popili sve grane, licemjerno pričaju o sadnji drveća koje će narasti za 50 godina.
Zemlja koja je bila u vlasništvu bivšeg Agrokora već je u rukama stranaca, drvo iz naših šuma sirovina je u mađarskim tvornicama, novci pretvoreni u nekretnine i pokretnu imovinu i na računima prevaranta, a sljedbenici i kreatori takve politike i dalje u Banskim dvorima u koje ih dovoze vozači u skupocjenim automobilima koje su kupili od najvećeg PDV-A na hranu u EU.
Hoćemo
li dopuštati da tako bude i dalje ?
Na donjoj slici je polje koje su izorali volonteri udruge Dobro Dobrim i posijali žitaricu pir na 5 hektara u Majskim Poljanama. Vraćaju život u sela i ljudima grade štale i oru polja da bi ljudi imali kruh.
 Rade to s velikim žarom  i vjerom da se mora i može bolje, da nema katastrofe koju neće složni ljudi savladati.
Hoćemo
li se već jednom složiti da građani naše zemlje  zaslužuju bolje živjeti?
Dragica Trumbetaš


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Gospodarstvo