By Budući da se javljaju pojedinci iz nekih političkih opcija, koji su bili za prolazak auto puta do Dubrovnika preko Popovog polja i Trebinja, a protiv bilo kakvog prolaska tzv. Brze (u stvari tranzitne) ceste preko Rijeke dubrovačke dalje prema Konavlima i sad kao svoje “originalno” predlažu ono što je (dok su oni bili potpuno neaktivni i indiferentni po ovom pitanju) predloženo još 2017. godine, potreba je njima i njima sličnima predočiti da im kopiranja i friziranja kod naroda neće proći.
U prilog tome su i primjedbe iz tog vremena na koje je reagiralo Gradsko vijeće Grada Dubrovnika na čelu s Markom Potrebicom i gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković, te donesene važne odluke i deklaracija, koju neki (nikad u to vrijeme u bitku uključeni) podcjenjuju blamirajući se peticijama i predlaganjem referenduma za svoj politički “novo” probitak kopiranjem i iznošenjem naših prijedloga kao svojih, pri čemu neće daleko.
Po pitanje Brze ceste od Osojnika prema Konavlima nije se sad dogodilo ono što se, kao trenutno događa jer se to već davnih dana dogodilo. Svima je jasno, naime kontaktiraju nas, kao predlagatelje, komuniciraju, pomažu i zaključuju da se ne smije zaboraviti prijedlog alternative Brzoj cesti preko izvorišta Omble iz 2017. godine, a po tom i ponovljene (što je prava rijetkost) još dvije javne rasprave za koje smo se izborili kroz 2018. i 2019. godinu.
To je razvidno i iz službeno upućenih primjedbi, od kojih u jednoj za 2 ponovljenu raspravu navodim:
“Nakon te prethodne rasprave u najnoviji Plan je za ovu ponovljenu javnu raspravu uvrštena predložena varijanta, koja bi išla na most Franje Tuđmana i dalje sjevernim padinama Srđa do Brgata. Udruge, javnost a i Grad Dubrovnik na raspravi je ocjenjuju daleko manje štetnom uz mogućnost da prolazi što dalje od naselja moguće i podzemno ili ukopano što se preporučuje a to je u prijedlogu vidljivo da će osjetljivim dijelom ići podzemno kroz tunele, čime bi njezin utjecaj na okoliš bio sveden na minimum.”
E moj čitatelju… aktivisti etc. razotkrili su vrlo brzo po njegovim istupima Ivicu Bana i ekipu disidenata iz redova HDZ-a iz Komolca, koji su interesno Dubini = Androvi, znači ne Matovi, ali moguće Nikolini. Naime u ovom slučaju prijatelj moga neprijatelja je moj poznati prijatelj. Svojim stavovima a sad i najnovijom izjavom medijima “ Skeptičan sam…, mislim da župana ništa ne može zaustaviti”, Ban to “otvoreno” pokazuje “slučajnim” širenjem beznađa u korist župana Dobroslavića za kojega tvrdi da je nepobjediv i da će napraviti cestu kako je samovoljno odlučio, iako ni sam Župan tako nešto drsko nikad nije izjavio.
Boreći se protiv aktivista iz vremena kad ga je krasila šutnja pokazuje želju podcijeniti ih iz nekih svojih interesa i time “olakšati” Županu, htio to Dobroslavić ili ne htio, zaboravljajući da su ondašnji aktivisti danas, nakon njemu nedostajućih iskustava i djela, po ovoj temi još puno jači.
Brzopotezni igrač onih dobro nam poznatih “usnulih” HDZ-ovaca, koji će ostati zauvijek siva prošlost Grada, i njihovih saveznika, “slučajno” nakon više promjena stavova o Brzoj cesti, od onoga da ona ne smije proći nigdje Rijekom dubrovačkom, što je uključivalo i ismijavanje trase koja bi izbila na most Franja Tuđmana, netočne tvrdnje da auto cesta do Dubrovnika neće nikad proći preko Osojnika, nego preko Trebinja, do nedavnog novog preobrata… prodavanja, kao svoga, prijedloga varijante prema mostu F. Tuđmana, koji je potvrđeno potakao od Marka Mujana, podržanog od aktivista iz inicijativa Spasimo Omblu i njezine stanovnike, Grad u Srcu, te udruga, Udruge branitelja Dubrovnika i Udruge branitelja Hrvatske Dubrovnik.
Sve je moguće i nemoguće iskombinirao, eliminirao Mara Kristića iz Mosta ali (na njegovo žaljenje) ne i s političke scene, bezočnim objedima pokušao oboriti i Marka Mujana, ali pri tom se zakoprcao u vlastitoj mreži vrsni mostarski odvjetnik zaboravivši da živimo pod istim suncem mjeriteljice što zavezanih očiju u ruci nosi vagu, kojim bi ga (očima) ako baš to toliko bude nastojao mogla i pogledati. Za javno napisano, kao i u šahu vrijedi ono taknuto maknuto, a tko ima suviška mogao bi imati i manjka. S tim u vezi netko bi mogao imati materijala za puhnuti mački pod rep a netko za ozbiljnije utemeljenje.
Čak je i Dubrovačka televizija tu pripomogla tijekom provociranog Banovog sukoba s Mujanom napravivši cijeli prilog (rekla kazala), prezentirajući u njemu kako su kontaktirali Mujana ali on nije htio dati izjavu. Nikakvog poziva prema meni nije bilo a “dijalog” se na toj televiziju odvio. To i nadalje traje.
Mogli bi razgovarati o Zboru građana Mokošice i Komolca, koji logično da je zajednička tema, ali namjerno se odvaja u Komolac koji ima puno interesnih igrača što dobro kotiraju po pitanju vlasnosti i to je u glavnom opravdano od (kažu) starina, ali nemaju više ni Društveni, ni Vatrogasni dom, ni put do vječnoga počivališta ne napraviše, ali zato imaju tko što na tim zasadama ima. Ne tvrdim da je to imanje nešto slično našem, a njihovom prostoru sportske dvorane, vatrogasnog doma Andra Vlahušića, ali Ljudi imaju svoju glavu pa mogu razmisliti “komu sve a komu ništa”, kako se to za komunizma govorilo.
Jesam li vam što novo rekao, nisam, jeste li se našli u čudu, niste. Samo sam vas prisjetio i malo vam otvorio oči. Dobro došli u stvarnost koju živimo. Ovdje se ona kroji a ne u visokoj politici.
Budite svoji na svome a Brza tranzitna cesta se ne smije asfaltirati preko 4 izvora pitke vode i izvorišta rijeke Omble.
Izvora života vas građana Grada.
Marko Mujan,
nezavisni vijećnik u Skupštini Dubrovačko neretvanske županije s liste Mosta
