By Naš portal: bezcenzure.hr , svakodnevno dobiva poruka naših čitatelja, jer kad ljude nešto tišti, a nemoćni su pred sistemom, obraćaju se i traže potporu. Potporu od države ne mogu dobiti, a leglo birokracije s kojim su mnogi građani suočeni, postaje nepremostiva granica koja na žalost hrvatsku vodi u provaliju.
Prije koji dan javio nam se naš čitatelj sa željom da nam ispriča kako Hrvatski zavod mirovinskog osiguranja (ne) radi.
Čitatelj našeg portala zamolio nas je da mu ne spominjemo ime jer ne živimo u demokratskim vremenima. Naš čitatelj je Zahtjev za mirovinom, a nakon zasluženog staža, radeći u proizvodnim poduzećima RH, podnio koncem 2022., a do danas, nakon navršenih sedam mjeseci još nema Rješenje za mirovinu.
Pitamo se, pa kako je to moguće, kad je po priči našeg čitatelja sve regularno i za sve postoje papiri.
Moguće je sve, jer tko zna kako (ne) radi HZMO.
Tko zna što se sve događa u tom zatvorenom klubu birokratske nesposobnosti koju je odavna trebalo reformirati, kao u ostalom mnoge gutače državnog novca, a koji su u suštini nesposobni i nevažni svima osim politici koja ih hrani.
Kaže nam naš čitatelj da je poslao nekoliko mailova na dotične adrese u Tvrtkovoj ulici u Zagrebu, ali i nakon slanja maila dotičnoj osobi povratne informacije nije primio do danas.Telefonsko pozivanje nema smisla jer su to oni telefoni na koje nitko i nikada ne odgovara.
Pače, prije koji dan se je naš čitatelj uputio prema sjedištu HZMO u Tvrtkovu ulicu sa željom da razgovara s osobom za koju je dobio informaciju da se njegov spis nalazi, ali vrijeme je godišnjih odmora pa je po informaciji, službenik HZMO na godišnjem odmoru, pitamo se da li je sa sobom ponio i neriješene spise?
Ne budimo „nehumani“, ne znamo za stvarne razloge zbog kojih se predmetni spis rješava tako dugo, ali nikako nema opravdanja za organizaciju HZMO gdje je apsolutno vidljivo da se tom ustanovom ne upravlja dobro.
Koji su stvarni razlozi beskrajne sporosti u ovo doba velike inflacije, nemogućnosti da se stečenim novcem – mirovinom, upravlja u toj mizeriji za koju Vlada nikada nije pokazala osobite empatije. Razloga može biti više, od nedostatka novca u državnoj blagajni namijenjenog mirovinama jer su izbori pred vratima i treba nahraniti birokraciju jer je ona važnija u izborima od umirovljenika, loša organizacija rada HZMO i naravno nasljedni odnosi u sporosti kojoj nema premca ili nešto treće.
Tijekom pisanja ovog teksta, razgovarao sam s nekolicinom „starih“ umirovljenika koji su mi kazali da ovako nikada nije bilo, ne može sporije od ovoga, ali mi smo svjedoci gdje činjenice govore.
Za nabrojane razloge dotakli smo ih hipotetski, ali činjenica govore da je puno toga trulo u HZMO.
Kako je s povlaštenim mirovinama, koje bi trebalo selektivno ukidati jer su opterećujući ešalon privilegija unutar kastinskih odnosa koji nam generiraju nesposobno društvo. Tamo sigurno nema ovakvih problema, a da se na mirovinu stečenu na pošten način i uz urednu dokumentaciju čeka toliko mjeseci ne može biti prihvatljivo. Dapače, sve to govori kako je birokratski režim i ovaj HZMO u cjelini truo.
Puna su usta hvale, rasta BND, zapošljavanja i smanjenju broja nezaposlenih, a vidljivo je da pomaka nema da nam je hrana u odnosu na primanja najskuplja u Europi, da su nam troškovi života enormno porasli, a napose nakon uvođenja nenarodnog novca kojeg nazivaju Euro.
Njima je i to, malom broju onih koji naš novac rasipaju, štite se višestruko, brane na različite načine kad ih se proziva za nemoral i kriminal i dalje dobro. Pa kako i ne bi kad su sve društvene uzde povezali vlastitim interesima.
Ova Vlada je umirovljenike bacila na samo dno društvenih zbivanja, na samu marginu preživljavanja, pitamo se hoće li se smoći hrabrosti i volje koja bi doprinijela ozbiljnim društvenim promjenama je Hrvatska nikada nije bila u gorem položaju, a o stanju umirovljenika da i ne govorimo.
Činjenice nitko ne može poreći niti sakriti, nikakve statistike, hvalospjevi niti kontrolirane dalekovidnice.
Anđelko Jeličić
