Velik dio sredstava koja se angažiraju kroz postupke javne nabave zbog korupcije i nestručnosti ne ostaje u hrvatskom gospodarstvu. Radi se o ogromnoj cifri koja se mjeri u milijardama kuna. Po nekim procjenama taj netransparentni dio odgovarao bi iznosu deficita u proračunu.
S obzirom da su se postojeći mehanizni kontrole primjene zakona o javnoj nabavi pokazali neuspješnima, jedan od prijedloga rješenja ovog gorućeg problema je osnivanje stručnog i neovisnog tijela od strane hrvatske Vlade ili Sabora. Članovi bi se birali, između ostalog, i iz raznih udruga koje posjeduju stručnjake u specifičnim područjima, a ono bi postupalo po dokumentiranim prijavama građana i drugih subjekata i tijela te imala direktnu suradnju sa Državnom komisijom za provođenje postupaka javne nabava (DKOM), ministarstvima i državnim odvjetništvom, kako bi se spriječila pogodovanja i nezakonito provođenje postupaka javne nabave.
Važeći Zakon o javnoj nabavi u jednoj velikoj mjeri je preslikan iz europskog zakonodavstva i sam po sebi, iako dosta kompliciran, nije loš. Loša je njegova manipulativna primjena i nadzor nad njegovim provođenjem. Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave ne smije biti jedino tijelo preko kojeg se može utjecati na zakonitost i transparentnost postupaka javne nabave, što se nažalost u praksi događa. DKOM treba ostati žalbeno tijelo za ovlaštene ponuditelje, ali ne smije imati nadzornu funkciju. Tu funkciju mora imati neovisno uspostavljeno tijelo koje u svakom trenutku može provesti postupak nadzora nad natječajima koji su u tijeku ili su provedeni, ukoliko iz prijave postoje osnovane sumnje na netransparentno postupanje naručitelja, pogodovanje ili korupciju.
Ovo neovisno tijelo imalo bi posebnu ulogu u kontroli najvažnijeg dijela postupka javne nabava, a to je procijenjena vrijednost nabava! Nerealno visokim procijenjenim vrijednostima nabava određenih proizvoljno, bez adekvatne analize tržišta i stručne prosudbe naručitelja, stvara se najveća šteta za državni proračun iz koje proizlazi i direktna šteta za građane koja se očituje kroz povećanje cijena javnih i komunalnih usluga te padom kvalitete i otežanim funkcioniranjem sustava zdravstvene zaštite, infrastrukture i sl.
Pod hitno je potrebno propisati metodologiju određivanja procijenjene vrijednosti nabava od strane javnih i sektorskih naručitelja jer postojećom regulativom naručitelji imaju gotovo pa apsolutnu slobodu u njezinom određivanju što olakšava brojne manipulacije i znatno povećava količinu novca koji se na nezakonit način izvlači iz državnog proračuna.
Anđelko Jeličić