By Već prvog dana bojkota trgovina u siječnju postalo je jasno da su građani spremni boriti se za svoje pravo na dostojanstven život, što podrazumijeva egzistenciju bez oskudice. No, s obzirom na niske plaće većine zaposlenika i još niže mirovine umirovljenika, uz kontinuirani rast cijena roba i usluga, taj cilj postaje sve teže ostvariv za sve veći broj građana.
Pokretač inicijative za bojkot trgovina uspio je u svojevrsnom buđenju građana. No, nakon buđenja ne smije uslijediti razočaranje, jer je sve očitije da sam bojkot trgovina neće dovesti do željenog smanjenja cijena ili barem ne do razine koja bi bila osjetna za potrošače. Vlada je početnu euforiju građana vješto iskoristila dajući podršku inicijativi, čime je uspješno skrenula pozornost sa sebe i HNB-a, koji su glavni regulatori tržišta, dok su trgovci, prema kojima je usmjeren bijes javnosti, u stvarnosti tek jedan dio lanca.
Manipulacija javnosti i pokušaj diskreditacije bojkota
U javnosti se već pojavljuju „dimni signali“ u obliku novih distrakcija koje sugeriraju da bi bojkot mogao negativno utjecati na BDP i proračun. No, ne treba nasjedati na takve dezinformacije, jer je riječ o još jednoj strategiji čiji je cilj poticanje jednodnevnih bojkota ili inicijative „svaki tjedan lanac jedan“, kako bi se pažnja što dulje zadržala na trgovcima, dok bi Vlada i dalje ostala pošteđena kritika.
Mnogi smatraju da trgovci, vođeni pohlepom, ostvaruju ogromne marže i time „deru“ kupce. Iako postoje određeni proizvodi s visokom maržom, to nije potpuna istina. Zanimljivo je da inicijatori bojkota ne prozivaju Vladu, iako upravo ona ostvaruje najveće prihode kroz PDV. Evo jednog jednostavnog primjera koji to jasno ilustrira:
- Nabavna cijena proizvoda: 10 €
- Trgovac dodaje bruto maržu od 25% (2,5 €), što daje maloprodajnu cijenu bez PDV-a: 12,5 €
- Na to se obračunava PDV od 25% (3,125 €), pa ukupna cijena proizvoda na polici iznosi 15,625 €
Raspodjela prihoda:
- Dobavljač: 10 €
- Trgovac (bruto marža): 2,5 €
- Država (PDV): 3,125 €
Dobavljač u svojih 10 € uključuje troškove proizvodnje, transporta, posrednika, energije. zaposlenika, itd.
Trgovac iz svoje bruto marže pokriva troškove zaposlenika, energije, skladištenja, najma ili amortizacije prostora, troškove kapitala i bankarskih usluga itd. te mora ostvariti određenu dobit.
Za razliku od trgovaca, država ubire 25% PDV-a na cijenu proizvoda, bez ikakvog direktnog troška u lancu opskrbe. Time se financira administrativni aparat, dok su trgovci i dobavljači oni koji uistinu omogućuju funkcioniranje tržišta.
Tko zaista profitira?
Financijski izvještaji pokazuju da trgovački lanci ostvaruju dobit od prosječno 3%, što u našem primjeru iznosi 0,372 € po proizvodu. Neki lanci imaju nešto veću dobit, dok drugi posluju s još manjim profitnim maržama. Usporedimo li to s državnim prihodom od PDV-a, jasno je da država na svakom proizvodu „zarađuje“ i do dvadeset puta više od trgovaca.
Stoga nije čudno da Vlada i ministri ignoriraju problem i potiču građane da svoje nezadovoljstvo usmjere na trgovce. No, građani neće nasjesti na ovu novu distrakciju, a svoj stav jasno ćemo izraziti na prosvjedu 1. ožujka.
U Zagrebu, 14.02.2025.
Predsjednik BUZ
Milivoj Špika prof.
