By U OLUJNOM nevremenu koje je unazad tjedan tada pogodilo Hrvatsku život su izgubile četiri osobe, više stotina ih je ozlijeđeno, oštećeno je više tisuća objekata, a županijski centri 112 zaprimili su više od 4500 poziva. A na mnoge pozive nitko se nije niti javio. Nevrijeme je zahvatilo 14 županija i grad Zagreb.
Prema podacima objavljenim na internetskoj stranici Ravnateljstva civilne zaštite prve informacije koje je javnost mogla čuti bile su kako je na području Zagreba ozlijeđeno 130 osoba, od čega 13 teže, a na području Zagrebačke županije dvije osobe.
Naknadno smo saznali da se radi i o čak šezdeset osoba koje su zatražile liječničku pomoć samo u općoj bolnici dr. Josip Benčević u Slavonskom Brodu.
Jednako tako diljem Slavonije saznaje se kako je više ili manje oštećena svaka treća kuća. Stradale su mnogobrojne gospodarske zgrade te veći broj vozila, ali i poljoprivrednih strojeva. Usjevi na njivama su uništeni do neprepoznatljivosti.
Nakon ovakvog izvještaja čovjek bi očekivao da su sve raspoložive institucije u zemlji nakon nevremena bile na nogama!
Očekivali bi ste vojsku koja pomaže u raščišćavanju ulica i pokrivanju krovova. Očekivali biste pomoć u zbrinjavanju životinja koje su isto tako živa bića i trebaju pitku vodu. Netko treba obaviti mužnju. Zbrinuti mlijeko. Jer mnoge situacije zahtijevale su hitnu reakciju.
Očekivali biste pomoć ministarstava. Civilne zaštite. Vatrogasaca. Policije. Općinskih uprava. Županijskih uprava. Angažman svih raspoloživih kapaciteta. Ministre koji obilaze teren. Tako bi to učinila država kojoj je stalo do naroda.
I onda dođete u Slavoniju.
Koliko je sela diljem Slavonije ostalo bez struje? I bez vode? Koliko dugo? Nitko ne spominje. Danima.
Ljudi se sami pate i bore. Koliko je samo gladnih i žednih grla stoke koja su ostavljena na čekanju? Pita li se itko kako su u Slavoniji krave pomuzene, kako se ohladilo mlijeko ili su ga stočari prolili nakon što ga otkupljivači nisu odvezli? Nakon što ga stočari nisu imali kako ohladiti po ovim vrućinama niti gdje zbrinuti?
Na poljima je ostala pustoš, zna li tko za to? Kukuruz kao osnovna hrana stoci je na tlu. Suncokret uništen. U poljima apokalipsa.
Nestalo struje, pa vode, agregata u trgovinama vise nema… U dijelu Slavonije signal za mobitel mogli ste uhvatiti samo ako se dovoljno približite granici sa Bosnom ili Srbijom. I riskirate plaćanje cijene „rominga“. Da zatražite pomoć.
I sama sam dane provela tražeći agregat da se pomogne pomusti 80 krava i ne, nisam ga uspjela naći. Sve službe, svi dućani, sve tvrtke koje sam zvala su se hvatale za glavu i nitko mi nije uspio pomoći. Dok ljudi i životinje pate, nikog da vam pruži ruku.
Diljem Slavonije u trgovinama danima niste mogli kupiti ni kruh ni mlijeko jer nema struje i u nekim naseljima nije je bilo nekoliko dana. Na ovim visokim temperaturama sela su ostala bez vode. Zbog nestanka struje u konačnici mnogi su bili prisiljeni bacati svoje godišnje zalihe hrane iz dubokih zamrzivača.
Država se ponovno pokazala nespremnom. Umjesto da smo imali na raspolaganju sve resurse za nužnu pomoć građanima, već dan poslije nevremena; robne zalihe, humanitarnu pomoć, agregate, cerade, vodu, hranu, crijep, potreban materijal i dovoljno ljudi za pomoć u sanaciji posljedica nevremena, građani su dobili uobičajeni hrvatski scenarij; Vlada i ministarstva ponašali su se kao da ih se to ne tiče, a tek nakon pritiska javnosti počeli su reagirati. Građani, navijačke skupine i udruge su se same organizirale, kao i na petrinjskom potresu.
Svjedočili smo da je u svim županijama nedostajala žurna pomoć, a neki objekti tjedan dana poslije i dalje nemaju električnu energiju, krovovi su i dalje nepokriveni. Slavonija je iseljena i nema mladih koji bi se spremno penjali na krovove. Kraj zaboravljen od svih.
Ali društveni se život za vladajuće nije promijenio. Samo dva dana nakon razorne oluje premijer je otvorio novu knjižnicu u Vinkovcima. Toliko o razumijevanju i solidarnosti s građanima, više o samoj otuđenosti političkih elita na čelu s predsjednikom Vlade od samih građana.
Ljudi stradavaju pokrivajući svoje objekte i sa smrtnim ishodom. Danima nakon olujnog nevremena je i dalje kiša padala i dodatno uništavala imovinu ljudi.
Posebno su ugrožene farme, za koje znamo da su ionako teško održive i da se svakodnevno gase i odustaju od proizvodnje. Prvenstveno mljekarske farme. Ovo će dodatno otežati stanje u mljekarstvu ali i svinjogojstvu, koje je dodatno ugroženo pojavom afričke svinjske kuge.
Slavonac se s pravom pita što smo kome krivi kada nam u najtežim trenucima mjerodavni ne prilaze i ne čuju naše vapaje, ali kad nam treba usmrtiti životinje tad su spremno tu, na svakom gospodarstvu.
Nedavno je testiran i predstavljen novi sustav ranog upozorenja koji građanima treba slati SMS poruke u situacijama poput ove koju smo proživjeli. Sustav je hrvatske građane koštao 8,3 milijuna eura . Četiri su osobe smrtno stradale, materijalna šteta je ogromna, a nitko nije dobio upozorenja. Kada će sustav funkcionirati? Kada će naša država u krizama moći funkcionirati? Tko brine za narod u nevolji? Što rade institucije? Imamo li državu?
Ne mogu da se ne zapitam je li naš čovjek prepušten sam sebi i u najgorim krizama poput ove i je li Slavonija i dalje dio Hrvatske?
Ružica Vukovac
