By Ulaganje HEP-a u druge republike bivše SFRJ (2)
POVRAT DUGA BLOKIRA VLADA REPUBLIKE SRPSKE
Prije desetak dana pisali smo o ulaganjima tadašnje Zajednice elektroprivrednih organizacija Hrvatske (ZEOH) u energetske izvore u republikama bivše SFRJ i obradili smo slučaj ulaganja u blok VI termoelektrane Obrenovac i pripadnog rudnika ugljena, te smo naveli da dugovanja s naslova neisporučene električne energije Hrvatskoj doseže skoro milijardu eura, a što Srbija uporno izbjegava ispoštovati. U istom napisu spomenuli smo da su postojala ulaganja i u energetske izvore u susjednoj BiH i da ćemo to obraditi u jednom od idućih članaka.
Dakle, socijalistička Hrvatska je preko tadašnjeg ZEOH-a, odnosno putem kreditnog zaduženja kod PBZ-a financirala u kontinuitetu izgradnju nekoliko proizvodnih blokova u BiH i to u termoelektranama Tuzla i Kakanj, te pokrivanjem 1/3 investicije u termoelektrani Gacko. Pored toga izgradila je kompletnu HE Dubrovnik, koja koristi vode sliva Trebišnjice, na kojem se nalaze još neke manje hidroelektrane od kojih je HE Dubrovnik najveći i najznačajniji. Temeljem tih ulaganja Hrvatskoj je pripadala određena količina električne energije na određeni broj godina, kako je bilo precizirano potpisanim ugovorima.
Valja naglasiti da su se svi ugovori poštivali do početka Domovinskog rata, kada dolazi do prekida i poremećaja zbog ratnih okolnosti. Isto tako za istaknuti je i činjenicu da su dugovanja nastala neisporukom električne energije iz TE Tuzla i TE Kakanj (teritorij Federacije BiH) riješena sporazumom između HEP-a i Elektroprivrede BiH koji je potpisan 2003. godine i u potpunosti izmirena.
Neriješena situacija je s dugovanjem enrgije iz TE Gacko i uređenje odnosa koji se tiču raspodjele hidro-energije sa sliva Trebišnjice, odnosno raspodjele energije koju proizvodi HE Dubrovnik, a što spada u nadležnost Elektroprivrede Republike Srpske.
Pojedinačno, činjenično stanje je slijedeće:
Rudnik i TE Gacko
Ugovor o dugoročnoj suradnji potpisan je 2.srpnja 1974. po kojem je dogovoreno ulaganje u izgradnju TE Gacko, snage 300 MW, s pripadnim otvorenim kopom ‘Gacko’. Raspoloživa snaga na pragu elektrane je 276 MW, a s obzirom da je Hrvatska uložila 1/3 ukupne investicije ima pravo raspolagati s 92 MW, odnosno iz TE Gacko je Hrvatskoj trebalo biti godišnje isporučivano 552 GWh električne energije.
Izgradnja rudnika i TE Gacko završena je 1983., a u redovnoj je proizvodnji od 31.12.1985. godine. Za naglasiti je da s obzirom na visinu ulaganja HEP bio stvarni vlasnik 1/3 elektrane, da je imao pravo na paritet u tom omjeru u svim upravljačkim strukturama elektrane.
Isporuke električne energije prekinute su u ožujku 1992., a do kraja radnog vijeka termoelektrane preostala je obaveza rudnika i TE Gacko isporučiti Hrvatskoj ukupno još 10,2 TWh električne energije, za razdoblje od 18 godina. Ako računamo cijenu 1 MWh na burzama prije korona-krize koja je iznosila cca 45€/MWh, onda ispada da dug prema Hrvatskoj iznosi 459 milijuna eura.
HEP d.d. je 1997. inicirao pregovore s JMDP Elektroprivrede Republike Srpske u svrhu dogovora o načinu iskorištenja preostalih prava stečenih prethodnim ulaganjima, ali bez ikakvih uspjeha.
U međuvremenu ERS i ČEZ (češka elektroprivreda) osnivaju tijekom 2007. zajedničku kompaniju NERS, koja treba sagraditi TE Gacko 2, a ugovorom se ERS obavezao kao ulog u zajedničku kompaniju unijeti rudnik i TE Gacko 1, čime potpuno negira bilo kakvo pravo s naslova ranijeg ulaganja prednika HEP-a. Akcija je dodatno prisnažena odlukom Vlade RS kojom se hrvatska ulaganja u TE Gacko nacionaliziraju.
Nastavak dalnjih pregovora prekinut je od strane ERS s razlogom negiranja bilo kakvih prava HEP-a, odnosno uvjetovanjem razgovora prethodnim rješavanjem odnosa oko raspodjele električne energije iz HE Dubrovnik, o čemu će biti riječi u slijedećem odlomku.
Sustav hidroelektrana na rijeci Trebišnjici
HEP d.d. je u cjelosti vlasnik HE Dubrovnik. Vodu potrebnu za rad HE Dubrovnik osiguravaju objekti sustava HE na rijeci Trebišnjici, koji su u potpunom vlasništvu Elektroprivrede Republike Srpske. Jedni i drugi objekti izgrađeni su kao integralni dio ranijeg sustava HE na rijeci Trebišnjici, kroz investiciju SIV-a bivše države SFRJ, osiguranim kreditom koji se vraćao iz prihoda od proizvodnje električne energije. HE Dubrovnik je u pogonu od 1965.
Do 1994. ukupno proizvedena energija cijelog sliva dijelila se u odnosu 22% u korist Hrvatske, a78 % u korist BiH. Ekvivalent 22% energije sliva odgovara 28% ukupne proizvodnje HE Dubrovnik, koji inače sam proizvodi 75% ukupne energije koja se proizvede na cijelom slivu Trebišnjice. Važan detalj koji treba naglasiti je da su do Domovinskog rata, preciznije do 1994., oba agregata u HE Dubrovnik bila direktno spojena na mrežu BiH u TS Trebinje, pri čemu se je dio ugovorene energije u hrvatski EES vraćao preko dalekovoda 110 kV Trebinje – Komolac.
S obzirom da HE Dubrovnik proizvodi oko 1600 GWH od ukupno 2100 GWh koje proizvodi cijeli sliv, odnosno 75%, prije Domovinskog rata su hrvatski predstavnici iz HE Dubrovnik pokušavali postići dogovor o pravednijoj raspodjeli električne energije, međutim neuspješno.
Nakon oslobođenja juga Hrvatske i ponovnog preuzimanja ingerencija nad hidroelektranom Dubrovnik HEP je investirao u tehničke preinake i jedan agregat (50%) putem 110 kV spojio na hrvatski EES u TS 110/35 kV Komolac. Sada tih 50% energije Dubrovnika predstavlja 38% ukupne proizvodnje sliva Trebišnjice. To je izazvalo ljutnju u ERS-u i HEP od 1998. pokušava inicirati sastanke na kojima bi se ukazalo na nepravednost prethodnih sporazuma, te da se pošteno sve sagleda i potpiše novi sporazum koji bi se temeljio na pravednijem sagledavanju činjenica. ERS nije bila voljna niti diskutirati o HEP-ovim argumentima. No, na zahtjev ERS, 2002. godine rješavanje tih odnosa podignuto je na razinu tijela državnih uprava RH i BiH, uz sudjelovanje eksperata jedne i druge elektroprivrede. Nikakvog rješenja spora nema na vidiku, a ERS je i dalje stava da im neopravdano otuđujemo 22% ukupne proizvodnje iz HE Dubrovnik.
Nevezano za električnu energiju treba uzeti u obzir i činjenicu da se iz kompenzacijskog bazena (vodna komora) HE Dubrovnik, od kojeg ide vertikalni cjevovod do turbina u hidroelektrani, odvaja cjevovod preko kojeg se vodom napaja vodovodni sustav Herceg Novog i gotovo cijelog crnogorskog primorja pa i ova činjenica cijelu priču čini malo složenijom i govori o tome kako se radi o izuzetnom hidro-tehničkom sustavu koji je jednako značajan za tri susjedne države.
Zaključnim rezimeom možemo konstatirati da su otvorena pitanja velike specifične težine i značaja prepuštena samom HEP-u da ih rješava kako sam zna i umije, a žalosti činjenica da hrvatska država ne pokazuje ama baš nikakvi interes u njihovom rješavanju, iz razloga samo znanim aktualnoj vlasti, jednako kao i njihovim prednicima, na zgražanje svih onih koji vole ovu zemlju i stalo im je do njenih interesa.
Anđelko Jeličić
