By Hrvatska elektroprivreda je zadnja hrvatska energetska tvrtka u stopostotnom vlasništvu države. Ostale kompanije su više-manje privatizirane, kao na primjer Končar d.d. gdje su većinski vlasnici razni mirovinski fondovi. INA-ina je sudbina već odlučena za vlade Ivice Račana, bolje rečeno ministara Ljube Jurčića, Gorane Granića te nezaobilaznog socijalističkog privrednika Slavka Linića. Posljedice sagledavamo iz dana u dan te smo svjedoci posvemašnje dominacije MOL-a nad nekompetentnom državnom administracijom.
Kako će se stvari odvijati s HEP-om za sada nitko ne može predvidjeti ali već imenovanje pravnika Frane Barbarića ne sluti na ništa dobro, što se sve više pokazuje kao kadrovski promašaj. Ovaj pravnik po struci je došao prije malo više od desetak godina u HEP iz kuće koja se bavila leasing-om, što bi se moglo dogoditi i s HEP-om u smislu da ga hrvatska Vlada iznajmi jednoj od mnogih predatorskih firmi koje se motaju oko hrvatske energetike. Ovo je ironično rečeno ali druga je opcija nažalost posve realna: privatizacija na balkanski način, tako draga našim političarima.
Međutim, postoji li ipak mogućnost da se to ne dogodi i koji su preduvjeti za takvo nešto.
Velike uspješne kompanije energetsku tranziciju provode na razne načine: razvijaju obnovljive izvore, masovna ugradnja pametnih brojila i pametnih mreža u cilju boljeg korištenja digitalnih informacija, elektro mobilnost u smislu masovne izgradnje strukture za punjenje vozila itd. Dakle, to su trendovi koji se događaju svugdje oko nas. Neke tvrtke proširuju djelatnost na područja izvan uže energetike razvijajući putem inovativnosti nova tehnička rješenja te proširuju djelokrug rada.
Nekoliko je preduvjeta za ostvarenje gore iznesenih ciljeva odnosno strategije. Najvažniji je postojanje kvalitetnog menadžmenta, kompetentnog, informiranog o događanjima u Europi i svijetu, sa vizijom daljnjeg vođenja nacionalne elektroprivrede. Nažalost, misija im je dana samim imenovanjem od strane takozvane komisije Ministarstva državne imovine, ali poslije godinu dana to se pokazalo kao potpuni promašaj uz neke časne iznimke. Dakle, otpočetka je bilo jasno da će imenovanje Frane Barbarića, pravnika koji se nikada nije bavio energetikom prouzročiti posvemašnji zastoj u HEP-u, počevši od priprema novih investicija (koje nisu niti u planovima) pa do pogrešnog internog uređenja državne elektroprivrede. Naime jedini projekt koji je mogao privući investitore kao i koristiti izdašne EU fondove je praktično ukinut, naravno radi se o već bivšoj HEP-ovoj firmi Program Sava d.o.o. Da budemo pošteni treba također kazati da je bivša tvrtka Obnovljivi izvori energije d.o.o. također ugašena, iz misterioznih razloga. Moglo bi se reći da su ti potezi početak potpune destrukcije HEP-a kao i prepuštanje inicijative stranim investitorima koji pozorno prate situaciju i čekaju svoju priliku, zna se koju.
Obzirom da je stanje u pogledu HEP-ove bilance poznato godinama, a to je veoma visoki uvoz električne energije, očekivalo se da će se u tom pravcu sagledati koje su realne mogućnosti za nove investicije. U ovom je trenutku to još neizvjesnije nego kada se naveliko spekuliralo o gradnji elektrane na ugljen Plomin C, snage 500 MW. Uslijedio je projekt Osijek plinske elektrane iste snage, rezultat identičan. Naime strategija se praktički svodi na puštanje raznih stranih i domaćih investitora da zauzimaju lokacije za vjetar i sunce, koje bi u određenom trenutku eventualno otkupio HEP. Ovakva kvazi strategija je suprotna svim zdravorazumskim i ekonomskim analizama obzirom da Hrvatska elektroprivreda raspolaže svim potrebnim stručnim potencijalom da bude lider u ovoj regiji, a ne da pasivno promatra događanje na energetskoj sceni.
Ono što našim političarima i trenutačnim ministrima očito nije jasno je činjenica da energetika općenito zapošljava velik broj visokospecijaliziranih stručnjaka kao i generalno na stotine malih, srednjih i velikih poduzeća. Lokomotiva tog sustava je još uvijek HEP koji za sada drži na okupu sav taj raznoliki sustav. Njegovo bi urušavanja izazvalo opću pomutnju, a eventualna privatizacija identičnu situaciju kao sa INA-om, Hrvatskim telekomom i ostalim neuspjelim pokušajima da se za male novce proda nacionalno bogatstvo. Naime, stranac će prije svega težiti za velikim profitom, sudbina radnika će kao i dosada biti sekundarna.
Zaključak ovog kratkog pregleda stanja energetike u Hrvatskoj je da Hrvatska elektroprivreda stagnira, da se ne kaže nazaduje, a drugi napreduju to jest investiraju i aktivno traže projekte koje HEP zaobilazi u širokom luku.
Da završimo kao u sportu, kada klub izgubi velik broj utakmica, mijenja se trener. Na potezu je premijer Plenković, da se ne bi čudili poslije kao u slučaju Uljanika i 3. Maja.
Anđelko Jeličić
