By Nakon što je ministru obrane RH Mariju Banožiću odobren zahtjev za relativno veliki i iznimno povoljni subvencionirani stambeni kredit, (zahtjev je dosad podnijelo oko 2400 osoba), a kojeg navodno mogu ostvariti samo oni koji nemaju ni stana ni kuće, u medijima se podigla prašina i bura, veća čak i za relativno veliki broj afera koje ovog ministra pristižu jedna za drugom.
Međutim, jedan od rijetkih koji se odmah javno usudio stati u obranu svog kolege bio je ministar financija Marko Primorac, koji je upitao: „A što ako Banožića dijete jednom upita: Tata, zašto nisi uzeo APN, ako si mogao?“
Ministar obrane bi tada sigurno od srama propao u zemlju, tim prije jer je javna tajna da svi koji mogu uzimaju, svi koji mogu otuđuju, svi koji mogu i dalje jame…
Najvažnije je da je kredit odobren po zakonu, a što se tiče morala ta kategorija već odavno ne postoji kod naših (ali i inih) političara.
Nu, od Primorčeva pitanja još bi bilo zanimljivije da neko dijete upita pojedine hrvatske i srpske političare i politikante koji sjede u Hrvatskom saboru, ali i na čelu općina, gradova, županija, nadzornih odbora, velikih tvrtki i drugdje:
- „Tata, zašto i ti nisi sudjelovao u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, a mogao si?“
Ili zašto pojedini političari i politikanti koji su bili maloljetni u vrijeme Domovinskog rata ne pitaju svojeg tatu:
- „Tata, što si radio u ratu?“
Također bi bilo zanimljivo da i hrvatski branitelji i stradalnici pitaju:
- – „Govorili ste nam da će naša imena biti zapisana „zlatnim slovima“, a zašto se onda o njima već danas pretežno govori kao o brojkama?“
I tako dalje i tako redom, gospodine Primorac.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
