By Povodom inicijative za postavljanje spomen-ploče makedonskom vojniku Sašku Gešovskom, koji je stradao pod nerazjašnjenim okolnostima tijekom velikih prosvjeda ispred zgrade Banovine 6. svibnja 1991. godine, smatramo da je ova inicijativa neprimjerena i da otvara niz osjetljivih pitanja. Predložena spomen-ploča implicirala bi krivnju prosvjednika za njegovu smrt, umjesto da se odgovornost usmjeri na Jugoslavensku narodnu armiju (JNA), čiji su postupci i doveli do organizacije tih prosvjeda.
Početkom 1991. godine, Hrvatska je bila na rubu rata. Hrvatski narod težio je neovisnosti, dok je JNA, koja je formalno trebala biti jugoslavenska vojska, sve više postajala instrument velikosrpske politike. Sukob između Hrvatske i JNA bio je neizbježan, a napetosti su rasle. Jedan od ključnih trenutaka u Splitu dogodio se kada su tisuće građana izašle na ulice prosvjedovati protiv prisutnosti JNA i njezinih postupaka.
Dana 6. svibnja 1991. godine, više od 50.000 ljudi okupilo se ispred sjedišta Vojnopomorske oblasti JNA u Splitu, zgrade Banovine, prosvjedujući protiv blokade sela Kijevo u Dalmatinskoj zagori, koje su srpski pobunjenici držali pod opsadom. Ovaj događaj, koji je prethodio dolasku prvih izbjeglica iz Kijeva, bio je izraz otpora teroru JNA i srpskih pobunjenika. Prosvjedi su predstavljali kulminaciju napetosti između hrvatskog naroda i JNA, koja je već tada bila viđena kao oružana sila koja podupire agresorske planove tadašnjeg režima u Beogradu.
Tijekom prosvjeda, metak je pogodio mladog makedonskog vojnika Saška Gešovskog, pripadnika JNA. Međutim, okolnosti njegove smrti nikada nisu bile do kraja rasvijetljene. JNA je odbila omogućiti obdukciju, balističku istragu i formiranje zajedničkog povjerenstva koje bi istražilo smrt vojnika. Ovakav stav, kao i činjenica da je Gešovski ubijen hicem u leđa, otvara ozbiljna pitanja o stvarnoj odgovornosti za njegovu smrt. Ono što je sigurno jest da je smrt ovog mladog ročnika iskorištena u propagandne svrhe kako bi se prosvjednici okrivili za nasilje, čime je JNA pokušala opravdati svoje djelovanje u Splitu i Hrvatskoj.
Važno je naglasiti da prosvjedi nisu bili usmjereni protiv vojnika kao pojedinaca, već protiv JNA. Građani Splita htjeli su izbaciti JNA iz grada jer su je smatrali instrumentom agresorske politike. Smrt Saška Gešovskog postala je simbol tragičnih posljedica tadašnjeg kaosa i militarizacije društva, ali su pojedini izvještaji nastojali prebaciti odgovornost na prosvjednike, manipulirajući stvarnošću kako bi prikrili prave krivce.
Ključna svjedočanstva
Dr. Marin Mihanović, tadašnji dogradonačelnik Splita, bio je svjedok događanja toga dana i iznio je važne činjenice o okolnostima smrti Saška Gešovskog. Prema njegovim riječima, prosvjednici su bili ogorčeni zbog blokade Kijeva, a on je s terase Banovine pokušavao smiriti situaciju. U jednom trenutku, vojnici JNA pojavili su se ispred zgrade, nakon čega se proširila vijest da je jedan vojnik ubijen. Mihanović je osobno vidio tijelo vojnika na podu Banovine. Njegovi suborci tvrdili su da je Makedonac Saša Gešovski pogođen, ali JNA nije dopustila obdukciju ni istragu koja bi rasvijetlila sve okolnosti.
Drugo važno svjedočanstvo dolazi od bivšeg pripadnika JNA, Slaviše Angjelovskog, koji je izjavio da je metak koji je pogodio Gešovskog najvjerojatnije došao iz zgrade Vojnopomorske oblasti, a ne iz mase prosvjednika. Prema njegovim riječima, vojnik Saško bio je ispred komande kada je neki oficir iza njega ispalio hitac kako bi odbio masu, no metak se odbio i slučajno ubio vojnika, što dodatno pojačava sumnju da je Gešovski stradao nesretnim slučajem uzrokovanim od strane JNA, a ne zbog prosvjednika.
Kontekst i povijesna važnost
Prosvjedi 6. svibnja 1991. godine predstavljaju ključan trenutak otpora Splićana protiv velikosrpske agresije i JNA. U tom povijesnom trenutku, radnici i građani Splita pokazali su jedinstvo i odlučnost da zaštite svoje sugrađane i narod u Kijevu, koji su bili izloženi teroru.
Smrt Saška Gešovskog ne može se staviti u kontekst krivnje prosvjednika jer bi to značilo amnestiju JNA i onih koji su stvarno odgovorni za njegovu smrt. Postavljanje spomen-ploče u tom duhu bilo bi pogrešno i proturječilo bi povijesnoj istini, pogotovo s obzirom na to da JNA nije dopustila istragu ni obdukciju, niti dolazak Hitne medicinske pomoći, što dodatno ukazuje na njihovu odgovornost.
Također, podsjećamo da brojni hrvatski branitelji i nevini civili koji su poginuli u obrani Splita još uvijek nemaju svoje spomen-ploče, uključujući one poginule za vrijeme raketiranja Splita s vojnih brodova JNA, iako su dali svoje živote za slobodu Hrvatske.
Zaključak i prijedlog
S obzirom na sve navedene činjenice i nerazjašnjene okolnosti smrti Saška Gešovskog, smatramo da bi postavljanje spomen-ploče bilo potpuno neprimjereno. Smrt Saška Gešovskog tragičan je događaj u povijesti Splita i Hrvatske, ali pokušaj postavljanja spomen-ploče koja bi implicirala da su prosvjednici odgovorni za njegovu smrt nije pravedan prema povijesnoj istini. Prosvjedi su bili posljedica pritiska JNA, koja je, slijedeći političke ciljeve Beograda, bila uzrok nemira i nasilja u Splitu i diljem Hrvatske. Ploča koja bi okrivljavala građane Splita za smrt Gešovskog predstavljala bi povijesni falsifikat i uvredu za sve one koji su se borili za slobodu i neovisnost Hrvatske.
