By Evo,slavimo 28. travnja kao 26. godišnjicu osnutka Splitske 4. gardijske brigade za koju je pok. Gojko Sušak jednom rekao „Hrvatska ima 7 dobro obučenih i opremljenih gardijskih brigada, ali samo je jedna udarna, a to je 4. gardijska brigada“. Da, dobro je rekao naš dragi ministar obrane pok. Gojko Šušak, jer je dobro poznavao razvoj i stvaranje Hrvatske vojske. Službeno, kako se vodi, 4. gardijska brigada utemeljena je 28. travnja 1991., ali njeno stvaranje i oblikovanje počelo je još 1990. Ipak podosta je ostalo još uvijek zavijeno sivim plaštem šutnje, a što je vezano za slavnu splitsku 4. gardijsku brigadu, zvanu Pauci pa smatram potrebnim objelodaniti, kao doprinos istini, neke pojedinosti o 4. gardijskoj brigadi i njenom osnivaču, ocu i zapovjedniku, pokojnom generalu Ivi Jeliću. Posebno su zanimljivi oni prvi dani formiranja 4. brigade koji su ostali označeni kao dani „velikog srca“ i goloruke obrane Hrvatske.
Pa obnovimo neka nedovoljno poznata sjećanja.
Ono što me posebno boli, kao pripadnika 4.gardijske brigade, od dana početne ideje njenog osnivanja, je zanemarivanje istine i doprinosa pok. generala Ive Jelića.
Sreo sam Ivu Jelića u listopadu 1990. na stepenicama Općine Split, gdje se u Odjelu za obranu Općine Split počela rađati ideja o osnivanju gardijske brigade. Bila je to, istini za volju, prva hrvatska gardijska brigada, ali eto, ima broj „4“, ali to je manje važno. Tu smo se Ivo i ja upoznali i počeli zajedno surađivati. Ivo je točno znao što hoće i što brigada treba a ja sam pomagao koliko sam mogao i znao, a o ratu i vojsci malo sam znao. U svemu tome, splitsko hrvatsko srce i domoljubni naboj naprosto je eksplodirao i dragovoljci iz srednje Dalmacije, ali i šire, neshvaćenom su se brzinom javljali i okupljali oko Ive Jelića koji je ubrzo formirao stožer. Prvo mjesto stožera 4.gardijske brigade, obzirom na stabilnu lokaciju, bio je dom „Jugovinila“ u Kaštel Štafiliću u travnju 1991., a zatim hotel Resnik, tik pored manje vojne baze JNA koja je još uvijek tu bila smještena. Smjenjivali su se tu operativni dočasnici, a posebno mi je u pamćenju ostao Gento Međimurac, bivši vojnik JNA i Spartanac po svemu. Gento, pravi vojnik i ratnik, domoljub, bridak i zahtjevan, ali zato je ubrzo ubijen iz zasjede. Mnogi istaknuti borci i domoljubi tada su platili glavom. Teški su to bili dani, ali Ivo Jelić je bio čvrst kao stijena i karizmatična ličnost, sa jednom malom bočicom od lijekova, koju bi svako malo odvrnuo i iz nje popio par „nečega“ (?).
Vrijeme izdaja.
Mnogi domoljubi, što izdajom, a što zasjedom, ubijeni su od strane neprijatelja koji je djelovao među nama, kako bi se slomio domoljubni žar, ali sve je to bilo bezuspješno. Ivo Jelić je uporno radio na formiranju brigade 24 sata na dan, i 4. brigada rasla je kao njegovo dijete. Dolazili su u brigadu brojni dragovoljci, ali i oni iz prebjega iz JNA, a koje je Ivo prihvaćao i raspoređivao sukladno njihovim sposobnostima. Sjećam se slavnog tenkistepok. Matijaša, zvanog Pauk, kojeg sam po zapovjedi Ive Jelića uz ogromne napore i zasjede na tom putu ipak prebacio kod ImreAgotića u Zagreb. Brigada je rasla te je uskoro prerasla u niz bojnih i udarnih sastavnica. Komunikacijska veza 4. brigade Split-Zagreb bila je gotovo nemoguća u tehničkom i svakom drugom smislu, a Udba, kao i splitska Stranka Jugoslavena, koja je aktivno djelovala u Splitu cijelo to vrijeme, vrijedno je su radili na dezinformacijama. Stoga je Ivo Jelić, kao zapovjednik 4. gardijske brigade imao velikih komunikacijskih problema sa Ministarstvom obrane HVa. Zle i podrivačke informacije protiv 4. gardijske i Ive Jelića stizale su do ministra obrane Martina Špegelja, a zatim i do Gojka Šuška. Te kapi „nečega“ i bočica iz koje je Ivo svako malo gucnuo par kapi, ministru Martinu Špegelju prenesene su kao „Ivo Jelić je alkoholičar i iz boce loče rakiju“, a u bočici je bila samo kava. Ivo Jelić me je zadužio za komunikaciju 4 brigade sa Zagrebom te sam stalno putovao Split-Zagreb. Imao sam povjerenje i Špegelja, a poslije i Suška, ali podrivači su bili veoma jaki te je bilo teško razbiti laži o Ivi Jeliću i 4. Brigadi, ali uspijevao sam. Unatoč svemu, posebno sam se zalagao za razbijanje takvih podrivačkih informacija o Ivi Jeliću i pijanstvu u 4. gardijskoj brigadi, jer brigada je uvijek djelovala strogo vojnički i časno, na ponos svima.
Goloruki za Dom.
Prvo ratno djelovanje 4. gardijske brigade bio je Novigrad, odnosno, oružano suprotstavljanje neprijatelju u zaleđu Novigrada. Prijevoz vojnika 4. gardijske obavljao je jedan mali trajekt, ali i jedan domoljub svojim čamcem. Bilo je to doba kada je puška ostajala na prvoj crti, i nije bila ničije vlasništvo nego je smjena preuzimala pušku od prethodne smjene. Sjećam se tih dana i Novigrada i onog divnog osjećaja borbe za Hrvatsku, svoju slobodnu domovinu Hrvatsku. Sjećam se noći u Novigradu kada sam legao nakon napornog dana, ali u susjednoj je sobi udaralo i nisam mogao spavati. To su braća Lozina alatima sastavljali jednu „uradi sam“ granati kako bi je sutra ispalili. Eh, teško je to danas i zamisliti,,, taj naboj domoljublja, hrabrosti i ludosti! Unatoč svemu tome 4. gardijska, a posebno grupa pod zapovjedništvom mladog Benete, potisnula je neprijatelja u zaleđu Novigrada i Ivo Jelić je htio krenuti u brzi prodor dalje prema Kninu. Jelićev napad zaustavio je predsjednik Tudžmankoji je naredio da se napad zaustavi, ali da se položaji drže. Domoljubni naboj nadjačavao je nedostatak oružja, i bilo je to doba nepobjedivog otpora golorukog hrvatskog naroda. Sada, kada smo opremljeni, sve se to čini pomalo nestvarno. Da, Oluja, Bljesak i sve druge oslobodilačke akcije hvale su vrijedne, ali ti prvi dani otpora i borbe bez oružja trebaju se posebno cijeniti. Da, dozapovjednici Ive Jelića su se nizali, Krstičević, Šundov i drugi, ali Ivo Jelić je bio i ostao jedini zapovjednik, osnivač i pravo domoljub kojeg se ne smije zaboraviti.
Napustio sam Ivu Jelića.
Da, moja ljubav prema moru stapala se sa domoljubljem, a Ivo Jelić je također jako volio hrvatsko more i razvijao je ideju da 4. gardijska ujedno bude i Hrvatska ratna mornarica, ali u septembru 1991. formirana je HRM. Ljubav prema hrvatskom moru kod mene rezultirala je napuštanjem 4. gardijske i Ive Jelića. Okupio sam svoje prijatelje čija je krv bila pomiješana sa morem kao i moja, i prešao sam u HRM. Napadnut je Dubrovnik i hrvatski jug pa smo odmah kao dragovoljci HRMa otišli na jug te smo držali područje od Stona do Suđurđa.Stvarali smo grdne probleme do zuba naoružanom neprijatelju koji je svakodnevno pljačkao i palio hrvatske kuće. Jedan ratni brod jugo vojske pogođen je maljutkom, a pred nosom smo im odnijeli brod „Perast“, brod heroj hrvatskog juga. Naš dolazak u Ston značio je povezivanje sa dijelom obrane na kopnu, a tu me je dočekao stari Daiđa. Sjećam se našeg susreta koji je bio pomalo komičan, ali Daiđa je bio narodni čovjek i brzo smo se dogovorili. Kod prvog susreta rekao mi je: „Čuj, ja neznam plivat, pa ti drži more, a ja ću kopno i dođi na rakiju kada hoćeš“. Tako je i bilo, osim rakije i susreta, jer ako nismo spavali bili smo na moru. Naš je stožer HRMa bio u Brocama, a zatim u Prapratnom. Južnije od nas, odnosno, od Suđurđa do Dubrovnika dio, držao je dubrovački Odred naoružanih brodova, tako da je kontakt sa Dubrovnikom uspostavljen. Podmetanja i izdaja bilo je na pretek, ali smo ipak svemu odolijevali. Unatoč svemu 4. brigada bila mi je u srcu, pratio sam njeno radno kretanje te sam se posebno obradovao kada je Ivo Jelić došao u Klek, postavio stožer 4. gardijske i počeo ratno djelovanje. Teško je tu bilo ratovanje 4. gardijske brigade. Mnogi su tu poginuli, a posebno se sjećam mladog Kliškića kojeg smo ranjenog htjeli preko mora izvući sa bojišnice, ali bilo je prekasno. Ostao je samo spomenik poginulima 4. gardijske na mostu kod Neuma. Spomenik stoji tu da se, prolazniče, pokloniš i rečeš u sebi: „pokoj vječni junacima 4. gardijske brigade“.
Pokoj vječni tim divnim domoljubima 4.gardijske brigade i pokojnom generalu Ivi Jeliću, jedinom pravom zapovjedniku udarne 4. gardijske brigade, Pauci. Ugradili su sebe u ovu državu i zato su jedan od 3-4 stupa temeljaca ove Hrvatske države.
A ja se pitam, kada vidim sve što se dešava u Hrvatskoj, prihvaćamo li ih kao stup Hrvatske države?
Prof. dr. sc. Tihomir Luković
(Pripadnik 4. gardijske brigade, zapovjednik pomorskog ratnog prometa HRMa nahrvatskom jugu, zapovjednik specijalaca kod generala Ante Gotovine, prvi inspektor Inspektorata HVa kod glavnog inspektora Ante Gotovine)
