By Svako malo, netko se javi na temu ustaškog logora Jasenovac. I oko toga Srbi ne popuštaju. Pričaju i dalje i objavljuju da je u ovom logoru ubijeno oko 700, pa i milijun uglavnom Srba. A ni Srbi, baš kao ni Hrvati nemaju točan popis, dok s druge pak strane nitko ne želi prekopati ovo područje, jer bi se samo tako ustanovilo koliko je uistinu žrtava pod zemljom.
Pored toga, zanimljivo je da se tek malo koji povjesničar dohvatio teme – partizanskih logora. Zar oni nisu postojali u vrijeme II. svjetskog rata? Partizani, odnosno tzv. antifašisti otvarali su logore i nakon 1945., od kojih su neki bili gori i od najznačajnijih fašističkih logora! O tome se uglavnom šuti, ili se marginalizira, dok se one koji govore ili pišu na ovu temu (Pečarić, Vukić, Leljak…) gotovo proglašava personama non grata!
Srbi Hrvate optužuju da su stvorili državu na temeljima NDH. Te i takve laži gotovo svakodnevno plasiraju i diljem svijeta, a sve iz razloga da ih nitko ne pita: što su radili u Hrvatskoj od 1991.? Ili, na čijoj su strani bili srpski četnici u II. svjetskom ratu!
Nu, kad se već toliko govori o ustaškim logorima, zanimljivo je da je jedan ostao na margini, a riječ je o sabirnom logoru Danica, (Koprivnica), prvom ustaškom logoru u NDH, u vrijeme II. svjetskog rata.
Djelovao je od sredine travnja 1941. pa do rujna 1942.
U vrijeme komunizma o ovom su se logoru pisale same laži, obmane i neprovjerene činjenice, a u tome je prednjačio „Podravski zbornik“, koji je izlazio pod vodstvom bivšeg Udbaša Pavla Gažija, i gdje su se razni „povjesničari“ naprosto natjecali tko će na ovu temu objaviti veće laži i neprovjerene činjenice.
Tada se svaki “povjesničar“ razbacivao o podatcima o logoru, a većina se natjecala tko će istaknuti veću brojku o ubijenima ili nestalima. Neki su išli tako daleko da su bez ikakvih činjenica pisali da je u logoru ubijeno čak i do trideset tisuća ljudi (najviše, dakako, Srba), da bi taj broj (nakon istraživanja Ernečića, Dizdara, Despota i dr.) danas došao na svega tri sobe, ali ni za njih nema potrebne dokumentacije.
Ne zna se ni točan podatak o broju logoraša. Naime, prema najnovijim istraživanjima kroz logor je prošlo oko 5.600 logoraša, dok „provjereni“ podatci za njih navodno postoje za oko 4.200. To i štošta drugo u svezi ovog logora je manje-više na osnovu „rekla-kazala“, a „povjesničari“, poglavito u vrijeme komunizma, najviše su se služili „činjenicama“ koje su pročitali (sic!) od nekih čuvara ili nekih blagajnika u logoru, koji su inače već davno pokojni.
Bivši logor se danas nalazi pod okriljem Muzeja grada Koprivnice. Prof. Dražen Ernečić, viši kustos muzeja, već je nekoliko puta javno napomenuo da je današnje Spomen područje Danica smješteno na prostoru na kojem zatočenici „uopće“ nisu boravili i gdje logorski sustav nije egzistirao. Također je rekao da je dobar dio bivšeg logora „zauzela“ Podravka, gdje je smjestila svoje kamione, odnosno vozni park, koji su i sada tamo i koje nitko (namjerno) ne miče.
Međutim, na te riječi i činjenice još do danas nitko nije reagirao. Prešućene su i marginalizirane.
Ali, (opet taj ali), sabirni logor Danica je djelovao i nakon 1945., ali tada su s njim upravljali-partizani! Ovdje su dovodili zarobljene Nijemce, jadne ljude s Križnih puteva i sve druge koji su se borili protiv Tita, partije i – Jugoslavije, tako da je po svemu sudeći Danica prekrivena leševima!
O tome se također šuti, to se ne istražuje.
Naime, nakon II. svjetskog rata i to se počelo istraživati, kopati, ali kad se navodno došlo do prvih kostiju – obustavljeno je.
E, sad dolazimo do činjenice, zašto je na mjestu gdje je bio stvarno ovaj logor „Podravka“ izgradila nekakvu mehaničarsku radionicu i natrpala svoje kamione!
Pa, da se ne može dalje kopati, istraživati, jer je navodno baš i na tom mjestu sve puno kostiju! Neki procjenjuju da je na Danici, nakon II. svjetskog rata, bez suda i suđenja, ubijeno čak oko 10 tisuća ljudi!
- O tome nemamo podataka, rekao nam je jedan koprivnički „povjesničar“.
A nemaju saznanja jer ih to ne zanima, odnosno njih zanimaju samo ustaški, ali ne i partizanski zločini, bez obzira što se često ističe – zločin je zločin!
Inače, u Koprivnici je i dalje najveća tajna – popis poginulih u II. svjetskom ratu. Svojedobno je sastavljen, (odmah nakon 1945.!) ali mu se gubi svaki trag, iz razloga da se ne sazna prava istina, jer oni koji su ga vidjeli, i kažu da „leži“ u gradskom muzeju, pričaju da se na popisu nalaze imena „jednih i drugih“, što će reći da su partizani i komunisti napuhavali žrtve kao – balone, kako u ovom gradu, tako i drugdje.
Na kraju, spomenimo i to da se u Spomen području Danica relativno često polažu vijenci i pale svijeće za „sve poginule“, ali dosad još nitko, prigodom ovih komemoracija, nije javno rekao ime ne trojice, već ni jednog stradalog u prvom sabirnom ustaškom logoru!
Kako, zašto?
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
