Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Goli otok, nekadašnji zloglasni zatvor, i ove će godine obići brojni turisti. Riječ je o „najljepšem“ spomeniku komunizma i dugogodišnjoj Titovoj vladavini, koja je duboko urezana u kolektivnu memoriju naroda bivše Jugoslavije.

Međutim, još se uvijek malo zna o tome što se stvarno događalo na ovom otoku. Čak  još živi zatvorenici ovog otoka i danas nerado govore o svom iskustvu. Tamo se uništavao ljudsko dostojanstvo i ljudska prava. O toj tamnici nevinih ljudi ne uči se ni u školama, ne izvode se kazališne predstave niti se snimaju filmovi.

Jedan od najgorih komunističkih logora namjerno je ostavljen da propada, za što su dobrim dijelom zaslužna i djeca bivših Kosovaca i Udbaša, ali i sami bivši logoraši koji šute.

Svojedobno se govorilo da će Goli otok država dati u najam, kao što je recimo notornom Šerbedžiji prepustila Male Brijune, jedan od najljepših otoka na Jadranu.

Evo, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.) već je u nekoliko navrata predlagala  da nam država da u najam Goli otok, i to za jednu kunu, kako bi mi, hrvatski branitelji, podsjećali, prije svega mlade, kako su tamo u vrijeme vladavine Josipa Broza Tita bili zatvarani, mučeni i ubijani politički zatvorenici (kasnije  i kriminalci), sve do 1988., od kada je potpuno napušten, i danas je dijelom u ruševinama. Posjećuju ga “zalutali” turisti, te ribari i pastiri s otoka Raba koji tu preko ljeta dovezu ovce na ispašu.

Što bi mi s Golim otokom? Nastojali bi, prije svega, uz pomoć Europske unije (EU) na njemu ponovno otvoriti logor, ali ne kakav je bio u vrijeme Josipa Broza, već otvorenog tipa, u kojem bi država mogla “pospremati” ratne profitere, domaće izdajice, dezertere, one koji su se zaposlili a imaju lažne diplome, koji su kupili za kunu ogromne firme a onda na ulicu otjerali radnike, i slične. Perković i Mustač po nama bi tamo trebali služiti kazne.  U ovom logoru ne bi postojala žičana ograda, ni  stražari, poglavito ne onakvi kakvi su bili u vrijeme Broza (ako postoji još netko živ iz tog vremena, onda bi on mogao jedino biti stanovnik ovog otoka), sagradili bi katoličku crkvu usred naselja, trgovački centar (za to je svaki malo veći trgovac zainteresiran), a  zatvorenici bi, poput onog zatvora u kojem je bio Čačić, (zbog ubojstva dva madžarska građana), imali golf igralište, teretanu, mogli bi se baviti glazbom, ribolovom, biciklizmom, auto trkama, čuvanjem domaćih i divljih životinja ili slikati domoljubne motive. Uveli bi im i internet, kao što imaju najsuvremeniji zatvori u Europi. Povremeno bi organizirali i gostovanja naših poznatih umjetnika, kao primjerice obiteljskog teatra Ulysses Rade Šerbedžije i njegove žene Lenke, tim prije jer  njima, vjerujemo, ne bi bilo teško jedan otok zamijeniti drugim.

Divota jedna.

Za ravnatelja bi uzeli, ako nam dozvole, najodlikovanijeg Hrvata, od stoljeća sedmog, bivšeg generala Vladimira Zagorca, koji je ogromno bogatstvo stekao kao logističar u Domovinskome ratu, a za njegova zamjenika, a koga drugog  nego –  dr. Ivu Sanadera. Naime, ako je Sanader „znao“ voditi državu, onda će znati upravljati i zatvorom, tim prije jer i u ovakvim i sličnim  „objektima“ ima dugogodišnje iskustvo..

U jednom dijelu ovog logora svečano  bi otvorili i Memorijalni muzej (vrpcu bi prerezali Josip Manolić, Mesić, Fumić, Pusić, Josipović, Teršelič, Goldstein, Badovinac ili neki njihovi najbliži rođaci) u kojem bi logoraši, ali i eventualni turisti, mogli razgledati sve Brozove strahote, a zvao bi se “Da se  ne zaboravi i – ne ponovi”.

Vjerujemo da će nam u svezi ove ideje izaći u susret i Vlada RH, već navedena Europska unija, ali i relativno brojni hrvatski milijarderi, poglavito oni koji već imaju goleme tvrtke, jer bi se i na ovaj način, a ne samo preko režimskih medija, mogli propagirati.

Kao što će vile koje su ponudili na prodaju ili najam ostati vile, tako i Goli otok treba ostati što je i bio, ali suvremen i na ponos EU.

Eto, mi smo iskazali interes, dali ideju i mišljenje, kako je to jednom i Državni ured za upravljanje državnom imovinom  i tražio, pa ćemo vidjeti – kome opanci, a kome obojci!

Mladen Pavković,

predsjednik Udrugu hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.)


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Branitelji