By Satnija mornaričko desantnog pješaštva “Vange” osnovana je u Medulinu kod Pule 30. listopada 1991. godine. Njene zadaće su bile zadane tadašnjom prisutnošću moćnog garnizona JNA u Puli, koji je u vrijeme Jugoslavije predstavljao jedno od najsnažnijih mornaričkih i zrakoplovnih baza.
Osnivanjem ratne luke HRM Pula, Vange zauzimaju položaj Punta Kristo-Zonka te utvrdu Barbariga kraj Fažane.
Pripadnici Mornaričko-desantnog pješaštva “Vanga” sudjeluju u borbama za obranu Dubrovnika, te 1993. godine u Operaciji Maslenica. Tu pred nadmoćnijim srpskim snagama koje su pokušavale ponovo uspostaviti jedini izlaz “Republike Srpske Krajine” na more, satnija uspijeva održati položaje u Novigradu, uz cijenu teških gubitaka.
Vange u pulskoj luci prije polaska za Dubrovnik kolovoz 1992.godine
Čepikuće- Svibanj.1992.god. SMDP-Pula “Vanga” na zarobljenom tenku.Kasnije tenk preuzela 4.Gardijska brigada “Pauci”. ( Prvi u tenkovskoj bojni Sv.Juraj).
Vange u zaleđu Dubrovnika
Na dan 7.rujna 1992.godine poginuli su na Južnom bojištu iznad Dubrovnika;
Adem Musa, Haris Hadžišehić, Petar Kuprešak, Niko Nisandžić i Senahid Meškić, a Mladen Mrvac iz Malog Lošinja par dana ranije.
Valter Radeka poginuo je 1992. godine na Livanjskom ratištu kada su neprijateljske snage krenule s Kupresa u osvajanje područja oko Splita. Specijalnim postrojbama Hrvatske ratne mornarice u teškoj je bitki bila priključena i izvidničko diverzantska grupa iz Pule. Radeka je prvi pripadnik HRM-a s područja Istre koji je poginuo u Domovinskom ratu.
Vange u akciji Maslenica
U veljači 1993. u namjeri neprijateljskih snaga za ponovnim prekidom komunikacije između sjevera i juga Hrvatske u području Masleničkog ždrila na cesti Novigrad – Paljuv, nazvanom „cesta smrti“, pripadnici HRM-a, odnosno pripadnici Mješovitog odreda mornaričkog pješaštva Ugljan – Dugi Otok, Mješovitog odreda mornaričkog pješaštva Hvar – „Zvir“ i Satnije mornaričko desantnog pješaštva Pula – „Vange“, te pripadnici 2. i 4. gardijske brigade uspjeli su spriječiti neprijateljske napade. Tijekom tih aktivnosti, poginulo je devet pripadnika HRM-a te pet pripadnika 2. gardijske brigade OS RH.
U tim teškim borbama za obranu Novigrada, pripadnici Vange sačuvali su taj grad. Živote su u borbama izgubili Muharem Hamzić, Anđelko Kecman, Dragan Grabovac, Miljenko Kvesić, a trideset je suboraca ranjeno. O težini borbe govori i podatak da je tu svaki četvrti pripadnik jedinice izbačen iz stroja.
Postavljanjem vijenaca i paljenjem svijeća na spomenik Vangama, kod Novigrada, odana je počast na najvišoj razini. Postrojba je više puta pohvaljena i odlikovana za doprinos u Domovinskom ratu.
Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović odlikovao četiri ratna zapovjednika Redom hrvatskog trolista za dokazanu hrabrost u toj operaciji.
Pripadnicima jedinice dodijeljene su spomen-povelje te su razmijenjene plakete s pripadnicima Gardijske brigade Gromovi.
Grad Novigrad dodijelio je zahvalnicu za nesebičnu pomoć u obrani grada. Na obilježavanju su bili predstavnici Grada Pule, županijskih udruga proizašlih iz Domovinskog rata, rodbina poginulih, predstavnici HRM-a Splita, Zadra i Dubrovnika te Zadarske županije.
Godine 1994. satnija je ugašena, a do tada je kroz cijelu satniju prošlo oko 1200 pripadnika od kojih su 11 poginulih, dok je 60 pripadnika bilo ranjeno.
U ovo vrijeme hajke na pozdrav „Za dom spremni“ svih onih koji nisu bili spremni sudjelovati u obrani mlade hrvatske demokracije od srpske i JNA agresije, nego su se kukavički sakrivali po „ mišjim rupama“ ili pobjegli iz Hrvatske, ovi mladi ljudi su bez obzira na narodnost i vjeroispovijest krenuli braniti svoj dom i domovinu, bez kalkuliranja, bez raznih interesa, bili oni Hrvati ili Muslimani i ugradili svoje mlade živote u temelje hrvatske samostalnosti. Njihove obitelji izgubile su, majke sinove, djeca očeve, supruge muževe i hranitelje obitelji, da bi nakon rata njihova žrtva bila obezvrijeđena, omalovažavana i poklič pod kojim su krenuli u obranu domovine sotoniziran.
Sve to upravo od onih koji slobodnu Hrvatsku nisu ni htjeli, ni željeli, od jugoslavena, jugofila, raznih pripadnika jugoslavenskih tajnih službi . njihovih nasljednika bez imalo morala i ljudskosti , “ crnih , zelenih i žutih vragova“ koji danas uživaju plodove njihove hrabrosti i domoljublja.
Stoga im velika hvala i slava!
Lili Benčik/hrvatskepravice
