Što se to događa u Hrvatskoj, a nakon dolaska Andreja Plenkovića……

Stvorena klima pred dolazak Andreja Plenkovića iz Bruxellesa pred prošle parlamentarne izbore u Hrvatskoj bila je; „ako Plenković ne preuzme HDZ, nema pobjede na izborima“. Većina članova HDZ nije bila svijestna što se sve sprema i kakve su namjere budućeg prvog čovjeka HDZ.
Sotoniziranje i kasniji i odlazak Tomislava Karamarka nisu bili slučajni. Namjera ljudi iz sjene, kakvih Hrvatskoj ne nedostaje u suradnji s europskim birokratima iznjedrila je politiku za koje se mnogi pitaju „tko je uopće taj Andrej Plenković i koja je njegova zadaća“.
Plenković se je pojavio i ubrzo zasjeo na tron predsjednika najveće hrvatske političke stranke HDZ, a nakon izbora postao je Premijer Vlade RH, dakle najmoćnija osoba u Hrvatskoj.
Kasniji Plenkovićevi rezultati, to je već drugo pitanje, nema ih nit će ih u skorašnjici biti.
Nije za tu situaciju odgovoran samo Andrej Plenković, već mnoge Vlade prije njega. Hrvatska, je na žalost postala neučinkovita i nesposobna država u kojoj promjene, nastavili se na ovaj način mogu trajati stoljeće.
Puno je razloga, od naslijeđenog mentaliteta, socijalizma prenošenog u novo političko uređenje, a nastalog u doba EX Jugoslavije, posljedica iz Domovinskog rata i izgubljenih ljudskih života, uništene imovine, pa do pljačkaške pretvorbe i privatizacije, nesposobnih kadrova na visokim položajima.
Četo i namjerno česta izmjena zakonodavstva i donošenje sasva krivih zakona.

Plenkoviću nije lako, vidi se to po izrazu njegova lica. Nije to više onaj Andrej Plenković koji je obećavao, štošta je i on naučio od praktične politike koje gotovo da nema u literaturi.
Premijer RH suočen je s nizom izazova na koje on sam nema odgovora, gospodarstvo tone i nema odgovora, brodogradnja u RH rapidno propada bez šanse da se bez državne pomoći održi. Vidi se to i po glavnom gazdi Brodosplita koji se je našao u drugim djelatnostima – građevini, na ne baš uspješnoj akviziciji izgradnje željezničke pruge Dugo Selo – Križevci i u skorom vremenu pri izgradnji Zagrebačkog rotora u Remetincu. Ništa dobro!
Agrokor je uzdrmao cjelokupno hrvatsko gospodarstvo s trajnim posljedicama i neizvjesnom budućnosti. Ne može se naslijeđenu gospodarsku politiku Agrokora pripisati krivim procjenama Plenkovićeve vlade, ali ovima prije njega i te kako. Agrokor je bio godinama bolestan, od samog nastajanja i živio je sve dok mu je država pomagala na više načina.
Veliki Andrej, okupljajući tim za spas Agrokora, ponajprije angažira Ramljaka i Martinu Dalić, e tada je počelo krčmljenje onoga što im ni djedovi nisu stekli. Novac se je dijelio „ko lud“, a grupa BORG trljala je ruke. Tko imalo poznaje te „famozne intelektualce“ mogao bi svjedočiti da od njih nema koristi, osim što će to netko skupo platiti, a njihov karakter je postao sinonim za gramzivost i nepoštenje.
Tu države nema da regulira taj odnos i ne vidi se da će je skoro biti. Narod baš sve preplaćuje.
Pomislimo li da je ovo slučajno? Nikako!

Nestanak građevinskog sektora ogleda se i danas kao problem. Hrvatska je ostala bez stručne radne snage, a i strojni park nekada dobro opremljenih poduzeća Vijadukta, Hidroelektre više ne postoji. „Stručnjaci“ u politici i gospodarstvu su gotovo sve uništili vjerujući da tržišno gospodarstvo sve rješava. U tom procjepu ništavila i nestanka hrvatske pameti pojavljuju se tvrtke iz bližeg susjedstva koje rade malo jedno, malo drugo, ali rade. One sigurno nemaju maćehinsku potporu države kao što to imaju poduzeća u RH.
Čemu Hrvatskoj uopće treba proizvodni sektor kad u blizini postoje tvrtke koje se mogu pojaviti na natječaj i obaviti bilo koji posao. Slučaj mosta na Čiovu.
Sve to kaže, da nekima u RH nije stalo da se država uredi, a iz neuređene države nastaju nesagledive posljedice od onih mirovinskih, politike zapošljavanja, javnih djelatnosti – obrazovanja i zdravstva.
Tako, uz potporu Vlade nestajemo kao narod, kao obitelj, kao zajednica i prostor.
Najveći štetu čine nam pojedinci tobože iz našeg korpusa, a politika sve to gleda nečinivši ništa.

Kriminal koje nije prestao već je i dalje prisutan omogućio je naglo bogaćenje pojedinih skupina i siromašenje na drugoj strani stanovništva te polagani nestanak srednjeg sloja kao najpotentnijeg dijela stanovništva u stvaranju novih vrijednosti.
Zapitamo li se, što je još od tvrtki u RH, a da nešto proizvode ostao, malo ćemo toga naći za pohvalu.
Republika Hrvatska je odavna „mjesto za odmor“ političkih elita i na stotine onih koji mogu zahvaliti njima na „novostečenim sposobnostima“. Sve stručnjaci do stručnjaka, a fondovi i državna riznica sve praznija. Kako?

Ovih dana pred blagdan Velike Gospe, jedan od biskupa govori kako i planirano useljavanje u RH dugoročno čini štetu, a naši mladi ljudi odlaze negdje drugdje. Budućnost i prostor pripast će drugima koji se nasele na njega, kaže biskup. Treba li tu bilo kakav komentar, ne treba jer je sve kazano.
Plenković se je posvadio s crkvom iz niza razloga, a ponajprije podilazeći aparatčicima u Europskoj Uniji po pitanjima Istanbulske konvencije.
E tako se upravlja zemljom, batinom i silom.Moj Narode.

Izostanak stvarne „lustracije“ kadrova za dokazane grijehe pojedinaca u pravosuđu i policiji te niza državnih službenika koji su se ogriješili postao je problem svakog napretka. Prije koju godinu povlačilo se je ime jednog policajca vlasnika vile koju je zaradio „poštenim radom“, mnogi suci postali su imućni preko noći i što je najvažnije – persone prema kojima se ne smije uprijeti prstom. Izostanak poštene „lustracije“ te kažnjavanja i izopćavanja tih pojedinaca koji su činili ili još čine štetu Hrvatskoj nije se dogodio.
Dapače, za njih nikad bolje. Mogu nastaviti još hrabrije.
Pitamo se, ima li itko u RH tko je u stanju kazati DOSTA! Bojimo se da nema.
Gledajući s pozicije vrhovne vlasti, čini se čudno da promjena nema, moguće je sumnjati u neiskrene namjere ili skrivene namjere. U čemu je razlika?

Gradonačelnik Milan Bandić koji nema baš nikakve veze s državnom politikom, a pitanje je koliko ima veze i s politikom, uskliknuo je kako treba uvesti porez na nekretnice. Sigurno po onoj narodnoj radi čega „laje pas“, jer što bi drugo moglo biti.
Uzeti novac od građana RH, pokazalo se je do sada kao najbolja investicija, kao i ulaganje u parkirne automate u Zagrebu, podizanje cijena parkiranja, a što je s poštenim i pametnim trošenjem novca poreznih obveznika. Kazali bi, sve je već viđeno.
No, Bandića nitko ne bi primijetio u ovom slučaju da nije riječ o Plenkovićevom koalicijskom partneru.
Ako netko „zna“ Bandić „zna“, možemo misliti?
Šarenilo „Remetinac koalicije“ urodilo je plodom da ne dođe do novih izbora nakon izbacivanja iz Vlade članova Mosta. Što se Plenkoviću snilo, drugima se dogodilo, pa su Grmoja i Petrov ostali preko noći bez fotelja, a baš im je dobro krenulo!
Plenković je pokrenuo mehanizam spašavanja vlasti, a da je tu uspio, nema dvojbe. Po moralnosti takvog poteza, nije potrebno govoriti.
Brojne afere novih koalicijskih partnera učinjene prije dolaska Andreja Plenkovića nizale su se i punile stupce portala i dnevnog tiska.
Afera u svezi razdjelnika topline nikad nije okončana, narod je platio s procijenjenim iznosom od 1,3 milijarde hrvatskih kuna „konzervu sa zrakom“ pa ništa zato. Kuda će i kao teći toplina nije više nikoga briga.Pače, ministar energetike zajedno s jednim institutom pokazuju da u razdjelnicima nema ništa sporno. Kazali bi nema osim da je jedini način uštede, zatvoriti radijator. Nit tada nema sigurnosti kolika je cijena kad radijator ne grije.
Afere oko Tesla banke na čijem je čelu u Nadzornom odboru sjedio također danas Plenkovićev koalicijski partner, ubrzo je stišana jer bi i to bilo previše.Banka je odlukom HNB likvidirana, tako su potencijalni srpski povratnici ostali bez mogućnosti financiranja svojih projekata.
Gradonačelnik Zagreba iako osobno više puta prozivan za netransparentnu zamjenu zemljišta za koje se pokazalo da on nije odgovoran već pojedinci u uredima i trećerazredni činovnici gradske vlasti, odgovara za štandove i plakate. Tko zna, zna!
Prisjetimo se TV slika s zadnjeg javnog hapšenja Milana Bandića, on nervozan, a USKOK radi, kazao bi MB, dela svoj posao. Obilazak Bandićeve vikendice od nekoliko desetaka kvadratnih metara u Samoborskom gorju, a po izvješćima pojedinih novinara „krcate umjetninama“, napunio je novinske stupce kako je Bandić u skupljanju umjetnina veći od Ive Sanadera.
Uspio je Bandić i to pred javnosti pokazati da on nije fan umjetnosti, naprosto nije jer slike koje su se nalazile u famoznom zdanju Milana Bandića, namijenjenom pripremi kotlovine i graha za pozvane i nisu neka umjetnost. Razgovorom s jednim od slikara koji je Bandiću prodao dva svoja rada po sistemu „daj plati koliko daš“, govori da mu je ovaj poklonio još jednu, jer tko to ne bi učinio za našeg voljenog gradonačelnika.
Nema što, prodao im je Bandić maglu i to vrlo stručno. Što se tu onda može očekivati, da Bandić kao koalicijski partner bude osuđen. Ne, ali bi mogao zatražiti starosnu mirovinu koju je zaslužio svojim delanjem.
Sve to zna Andrej Plenković jer je okružen nizom „najpametnijih ljudi“ u ovoj državi, ali vlast ne djeluje.
Zašto, pa radi drugih ciljeva i interesa.

Potiho se je posvadio Plenković putem svog ministra Lovre Kuščevića s inicijativama za održavanje referendum „Narod odlučuje“ i „Istina o Instanbulskoj“. Kuščević nikako da prebroji potpise za održavanje referenduma. Puno je to potpisa, nekih, kažu preko 400.000,00 prikupljenih, a to treba prebrojati. U međuvremenu krenuo je prijedlog novog Zakona o referendumu u kojem će u buduće, ako prođe,svaki referendum biti nemoguć izuzev ne dođe li, a prema potrebi do novog zakona u neko potrebno vrijeme. Tako, a kako stvari stoje, vlada se žezlom i mačem.

Izgleda da je Milorad Pupovac, zadužen za ANTIFE jer gotovo da i nema razlike u srpskoj politici u Hrvatskoj između Pupovca i onih koji se diče politikom ANTIF a. Povijest je pokazala da je i taj pokret bio Srbija u velikom. Opravdanja nema nit će ga skoro biti. Kako se je, a nakon smrti dr. Franje Tuđmana radilo gotovo u svim Vladama na razmontiranju Tuđmana – „detuđmanizam“, ovaj puta Pupovac i Plenković rade na poslijednjim čavlima koje netko treba zabiti u lijes „nacionalnog bića Hrvata“.
Plenković kao pravnik to dobro zna, pa i on dela kao Bandić, ali na drugi način.
Plenković i partner Bandić bave se već dulje „delancijama“ svatko na svoj način i nema im kraja, sve pršti od uspjeha??
Ovih dana, a nakon tragedije urušavanja nadvožnjaka u Genovi gdje se još ne naslućuje broj poginulih, pojavio se je Bandić na televiziji i objašnjava koliko su mostovi u Zagrebu sigurni. I okom se vidi kad se pogleda ispod mosta da tu nešto ne štima, sve hrđavo, a sve štima.
Preporučujemo u buduće Plenkoviću i Bandiću da svako jutro kad krenu na posao upute se najprije preko Mosta slobode, jer je on siguran, ali mu je potrebna obnova.
Državni tajnik u Ministarstvu graditeljstva Željko Uhlir kaže da je to najkritičniji most u Zagrebu, a Zagreb je još prije dvije godine dobio nalog za sanaciju tog mosta, ali radovi koji su započeli „s delancijama“ na naglo su obustavljeni. Tko tu više može kome vjerovati, kad početkom jeseni krenu kolone zaposlenika, studenata i školske djece putem grada, tko može garantirati sigurnost!
Kome je više stalo u Hrvatskoj do ljudskih života, zabrinjavaju li ove izjave odgovornih odgovorne. Sumnjam.
Ima li tu Plenković mrve odgovornosti i razuma, sada kad je nesposobna gradska vlast, a radovima na Remetinečkom rotoru preusmjerila dobar dio prometa prema drugim dijelovima grada pa i na Most slobode.
Uhlir kaže; „Inspekcija ministarstva je pokazala da je Most slobode u potpunosti zanemaren, da više desetaka godina na njemu ništa nije bilo popravljano, da nije bio održavan, i da je došlo do velike degradacije materijala, odnosno čelika u dijelovima ležaja, upornjaka, tako da je jedna strana sjela i zdrobila čitavi jedan dio konstrukcije. Most se nekontrolirano ponašao”. (https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/drzavni-tajnik-u-ministarstvu-graditeljstva-zagrebacki-most-slobode-ponasao-se-nekontrolirano—527400.html)
Sve bi to bilo dobro kad bi narod od delancija imao koristi, a vidljivo je da je nema izuzev ako u narod ne pripišemo one skupine najbogatijih koji su tuđim radom prigrabili bogatstvo. Daleko je to od poštenog kapitalizma i liberalizma. Na sceni je u nastavku i dalje „prvobitna akumulacija kapitala“, donekle kao u srednjem vijeku kad su se pokretale vojske radi pljačke jer je to najlakši način stjecanja imovine.To što ta imovina nije tvoja, nije važno, važno je samo da joj se ne naslućuje kraj i tu nema prestanka, nema korektiva. Ne postoji.

Sve sami „uspjesi“ do „uspjeha“ Vlade Andreja Plenkovića, koja se razdužuje, „gospodarstvo progresivno raste“.Ništa do sada nije uzdrmalo Plenkovića, pa ni sam Milorad Pupovac koji je „slučajno“ otišao put Srbije kako bi se opet „slučajno“ našao sa svojim istomišljenicima.
Netko treba otići u Srbiju, jer tko će Plenkoviću prenijeti poruke od Aleksandra Vučića, ako ne Milorad Pupovac.
Građani su tu naivni, vjerujući da je politika poštena i čedna disciplina. Prije će biti da je do neformalno intrigantno i nepošteno ponašanje onih koji su u najvišim sferama. Narod u tim situacijama ponajmanje zna, ali sve plaća. Sve štete i propuste koji su se zbili na štetu RH, platit će građani sad ili poslije.
Nižemo li slučajeve u gospodarstvu, usudimo se pitati, što se to događa već mjesecima s HE „Velebit“, mnogima poznatoj po onoj velikoj cijevi koja se s vrha brda spušta obroncima Velebita prema rijeci Zrmanji. Ta elektrane bi trebala pumpati vodu tijekom noći u gornje jezero kad je struja jeftina, a danom je ponovo ispuštati i proizvoditi struju, a to ne čini. U ovo vrijeme turističke sezone kad raste potrošnja struje, to se nije dogodilo, elektrana radi smanjenim kapacitetom i tvori gubitak. Sumnja se u dobre namjere „stručnjaka“. Na upit urednika ovog portala, što se to događa s HE Velebit, odgovor još nije stigao, a javnost bi trebala znati. Tko je tu u krivu, pristiglim odgovorom bi se brzo saznalo HE Velebit ili radi ili ne radi?
U tijeku sezone „kiselih krastavaca“ gotovo ništa. Ne priča se više o grupi BORG, privremeno je zaustavljen udar na HEP i tko zna još ponešto, a baš im je krenulo. Tek što su napunili džepove svojih partnera raznih „fondova spasa“, morali su Borgovi odstupiti. Greška je bila visoka, a da li je to bila greška ili namjera? Javnost je bila vrlo kritična na poteze Martine Dalić i spominjanih interesa i pokušaja da se na Perući gradi plinsko postrojenje za proizvodnju električne energije. Ništa tu ne bi bilo čudno da se tu nije spominjala ministrica Dalić i pojedinci iz njenog kruga, pa i suprug Marije Burić ministrice Vanjskih poslova RH.
U SMS prepisci borgovca spominjala se i akvizicija privatizacije HEP – a i onda je nešto puklo. Država, pravosuđe i odvjetništvo su zaključili da tu nema ništa sporno. Neka, kad je riječ o poštenju istu praksu prenesu na „malog čovjeka – građanina“, bulumenta sile bi mu bila iznad glave.
Navodno je Karamarko kazao Jadranki Kosor, kada, prepostavimo dok je bio ministar policije, da će u budućnosti biti jedina sloboda ona u četri zida.
Hrvatska je tu u prednosti, odavna nema zidova.

Kad je stjecanje bogastva u prizmi interesa, razne grupacije uz pomoć pojedinaca u vlasti dolaze do novca,pa kako ćeš doći do bogatstva nego kad si na vlasti, jer kad siđeš s trona teško.
Neki su i tu uspjeli, ali ih ima malo. Tko zna čime su i koga zadužili da su toliko uspješni kao nekadašnji ministar Borislav Škegro, kojeg nema u javnosti, ali kad se sagledaju događaji gotovo da ga ipak ima.
Svaka mu čast, vrlo uspješan nekadašnji ministar.

Hrvatska je slobodna zemlja, nekima je teško, a nekima jako lako, pa što ove druge zanima tko je na vlasti Zoran Milanović ili Andrej Plenković. Njima je zagarantirana porcija kolača neovisno od vlasti.
Pričom jednog od „velikih direktora“, na upit kako se je održao, kazao je „pa malo jedenima malo drugima“. No, ne za sva vremena i on je pao. Narod bi kazao „svaka vlast za zemana“.

Ceste su nam pune, gosti čekaju na naplatnim kućicama diljem pojedinih dionica. Projekti naplate cestarine na drugi način nisu zaživjeli. Još se vuku repovi od „farbanja tunela“, trošenja poreznog novca kojeg plaća država koncesionarima za neostvarenu dobit. Porazno i bez rezultata, a mandat Plenkovićeve Vlade brzo će završiti.
Reforma obrazovanja ne daje rezultate, puno je toga propušteno, nema dogovora osim kad su u pitanju tiskanje novih udžbenika. Dobra praksa strukovnih škola je napuštena ili ti mladi ljudi više nemaju gdje raditi tijekom prakse.
Plenkovići ipak, nikad bolje jer opozicije nema. MOST nema stratega, a i glasnogovornici Mosta nemaju pravih tema, valjda s oprezom i strahom. Živi zid raste, po raznim istraživanjima, do kada, vjerojatno do izbora kad bi se trebao ispuhati jer od populizma nema politike.Što to onda ostaje, male koalicijske stranke satkane u „Remetinec koaliciji“, nefunkcionalni SDP i naravno veliki HDZ na vlasti,
Nikad bolje, uskoro će izbori za Europski parlament, pa će narod na birališta kako bi izabrao najpodobnije za njihovo dobro i blagostanje koje kao da oni sami plaćaju, a Hrvatska nema nikakvih troškova.
Sve sama maskarada kao i ova s SDP. Nema tu više sumnje, SDP je dio interesne politike kojom se pogoduje Andreju Plenkoviću u ovom naširoko nedefiniranom mandatu.Želi li se SDP pripremiti za izbore, hitno bi se trebao riješiti Bernardića i ljudi oko njega, kao i Komadine. Ovako i za sada, a i u buduće SDP će zajedno s Plenkovićem poslati u Bruxeles svoje ljude, a narod tu nitko ne pita.
Sve to govori da je pravi „epicentar“ iz kojeg se vuku potezi sa svrhom i namjerom malenog dijela EU, zvanog Hrvatska negdje drugdje, a narod to nikako ne uspijeva spoznati. Važno je da „politička krema“ ovih dana ne izgori na vrućem suncu diljem Jadranske obale, već da se vrati preplanula u saborske klupe na jesen.
Otvoriti priču narodu o „ljubljenom životu u EU“ sigurno ne bi bilo poželjno i dobro, pa onda je šutjeti „mudrost“.
Visokoškolsko obrazovanje u najvećem broju nema neke pretjerane svrhe jer mladi odlaze u svijet –
Europsku uniju, za koju pojedinci kažu, „pa što kad je u pitanju jedna država“. U pravu su, za tu simboliku bez granica i barijera smo se potrudili, a za ovu da bude u Hrvatskoj dobro već teže ili gotovo ništa. Ovdje leži jedna od nesposobnosti Hrvatskog Premijera.
Zadnjim interviewom Milorada Pupovca u Deutsche Welleu, osvrće se Pupovac na želju da zajedno s Andrejom Plenkovićem doprinese „zaokretu“ RH i naglašava kako je zadnjih godina retorika nacionalističkih i populističkih pritisaka napredovala, pa je to razlog Zašto RH ne može naprijed jer je atmosfera netolerancije prisutna u RH.
Pupovac kaže za DW;
„Država još uvijek nema snage jasno reći da je „Za dom spremni“ ustaški pozdrav kao što je to rekao Ustavni sud. No sudovi na nižim razinama i policija još uvijek ne reagiraju kada Thompson i njegovi fanovi uzvikuju taj pozdrav. To ozbiljno ugrožava politički pluralizam i demokratska postignuća koje je Hrvatska postigla do ulaska u Europsku uniju. I na kraju, to ozbiljno narušava prava nacionalnih manjina, prije svega srpske. I predstavlja ozbiljnu prijetnju.“
Sve je Pupovac u ovom interviewu kazao. Poželjno bi bilo da mu koalicijski partner otvoreno kaže „čije ti to interese zastupaš i na čijoj si ti to strani“. Ne, Plenković to neće reći, pa zar Pupovac ne govori da radi zajedno s Plenkovićem na zaokretu. Čijem zaokretu i koga?
Sigurno bi Pupovac želio da mu ljudi na ulici plješću i da ga dočekuju kao Hrvatsku nogometnu ekipu,
oduševljeni s zastavama i to svi u špaliru neovisno od njihovim godinama života.
E, taj film Pupovac nikada neće vidjeti jer nikada i nije sagledao sve uzroke i namjere srpskih buna protiv hrvatskog puka, pa nit pamflete različitih srpskih intelektualaca od Stevana Moljevića, Garašanina, Dobrice Ćosića i pionira Slobine velikosrpske politike u kojoj je i sadašnji predsjednik Srbije Vučić našao svoje mjesto. Pa tko je tu onda nacionalista. Ne pita se Plenkovićev koalicijski partner tko to u Srbiji širi „pozitivne vibracije“ kad je četnički pokret u pitanju i kome se to dižu spomenici. Boli sve to skupa Milorada Pupovca jer se to Hrvatime ne sviđa, pa unaprjeđenje odnosa u toj atmosferi nije moguće.
Hrvatska je odavna trebala dići ruke od Srbije i tražiti svoj put u EU, a ne ovako zahvaljujući Plenkoviću i njegovima u EU provoditi politiku podrške Srbiji na puti njenog ulaska u Uniju.
Svijestno ili nesvjesno, EU i Plenković vraća Hrvatsku u balkansko bure baruta, kulturološki je unazađuju i određuju njenu sudbinu, već sutra kao države „bratskih naroda“. Nikada više, bez obzira na tlapnje preuzvišenog Plenkovića, Junckera i drugih trabanata nove europske svijesti.

Koliko je napredovala demokracija u Hrvatskoj, vidljivo je kako su organi reda postupili prema šačici okupljenih koji su protestirali bacanjem jaja na Ministarstvo zdravlja. Bacači tog prehrambenog proizvoda bi se trebali braniti da nisu bacali kamenje već jaja, a jaje nikome nije razbilo glavu. No, bacanje jaja ima drugu simboliku, sramoćenje onoga na koga se baca“, a to je već nešto posve drugo. To, boli, a bacače se treba kazniti. Čestitamo premijeru Plenkoviću on uspijeva gotovo u svemu, bacačima jaja slijedi novčana kazna, Pupovcu novčana nagrada jer predano obavlja svoj posao, Srbiji svekolika pomoć u njenom pridruživanju EU, Hrvatima u BiH majorizacija i iseljenje, trulim činovnicima koji rade na štetu svih, nagrade. Baš smo na dobrom puti, pa se nije čuditi što istraživanja javnog mišljenja govore da Vlada ide u krivom smjeru. Narod drumom, a Vlada šumom.

Ante Medanin Livo