By Što se tiče popisa stanovništva, ne radi se tu samo o popisu stanovništva, nego i o uz to vezanim stvarima, osobito pogodnostima za hrvatske državljane (dakle za sve političke Hrvate ma koje etničke nacije bili), a i o popisu i unutar Hrvatske, zatim, posljedično, i o sudjelovanju takvih na izborima.
Teško je tu reći o čemu se tu radi, ali moguće je više stvari: osigurati prisutnost svojih ljudi kad se uđe u kuće Srba, osobito onih koji se kolebaju bi li odabrali neku drugu naciju ili su već i prije promijenili naciju, jer nacija se bira, ona je društveni konstrukt koji je nastao iz potrebe, svi se rađamo s preduvjetom da budemo dio neke nacije jer smo se rodili kao djeca roditelja koji toj naciji pripadaju, ali poslije u životu možemo odabrati i pripadnost nekoj drugoj naciji. Primjeri su Ivo Andrić koji se rodio kao Hrvat, postao je Jugoslaven ili Srbin, Ignaz Fuchs (Vatroslav Lisinski) koji se rodio u obitelji njemačko-židovskog podrijetla, August Šenoa dijete Nijemca iz Češke i Slovakinje, grofovi Sermage, podrijetlom Francuzi iz Bezançona, dio Iliraca (koji su doduše bili protuhrvatska kukavičja jaja u našem korpusu itd. itd.
Najprije moram podsjetiti da popisivači dolaze sami… Barem je to moje iskustvo. Uvijek mi je došla jedna sama osoba, dakle bez dodatnoga nadzora. Zatim, uvijek su podatke upisivali običnom olovkom, a to se poslije lako briše i mijenja. Nemam razloga sumnjati da će se i ovoga puta to raditi na jednak način.
Dakle, ako su poslušali Pupovca, onda će u krajevima gdje ima Srba ta jedna osoba bez nadzora biti srpske narodnosti, a podatke će zapisivati običnom olovkom. Opravdanje za to da popisivač mora biti Srbin je da je to zato da se Srbima omogući služenje vlastitim jezikom kad ih se ispituje. Takvo opravdanje za pripadnike bilo koje nacionalne manjine u bilo kojoj državi je čisti spin i iza toga mogu stajati samo loše namjere jer svaki pripadnik nacionalne manjine svakako mora razumjeti jezik većine u zemlji u kojoj živi. Ta mu zemlja daje pravo da se svojim materinskim jezikom služi, da uči taj jezik i povijest i kulturu svoga naroda, ali on mora živjeti među ljudima koji ne govore njegov jezik niti su ga obvezni poznavati jer bismo onda svi morali biti poligloti i naučiti jezike svih manjina, a u Hrvatskoj su to Srbi, Česi, Slovaci, Ukrajinci/Rusini, Mađari, Talijani, Albanci, Rumunji, Slovenci, Nijemci/Austrijanci, Židovi (dva jezika: Hebrejski i Jidiš)… Iako sam sigurno zaboravio na neku manjinu i ovo je već dosta. Tu već ima trinaest nacija i najmanje dvanaest jezika (nisam načistu s Ukrajincima i Rusinima i njihovim jezikom ili jezicima, a Židovi imaju dva jezika, jedan (novo)Hebrejski (Ivrit) i jedan nastao na temeljima nekog od njemačkih dijalekata: Jidiš. Da vidim tko bi to mogao naučiti… Rijetki. Dakle, već zbog svakodnevne komunikacije s ostalim ljudima moraju znati službeni jezik svoje domovine. Konačno, i u medijima ništa nije na njihovim jezicima, dakle bili bi potpuno neupućeni u događanja u Hrvatskoj kad ne bi razumjeli Hrvatski jezik. I zato na popisu stanovništva ne mora biti nikoga tko razumije jezike manjina, ali svi moraju razumjeti službeni jezik ove zemlje, Hrvatski jer to nema veze s njihovim pravima da njeguju svoje jezike i kulturu.
Dakle, jedan dio plana mogao bi biti da se prisutnošću svojih ljudi postigne više ciljeva od kojih je jedan, na primjer, da se da moralna potpora onima koji se kolebaju pa da ipak odaberu srpsku narodnost kao svoju, jer će mu popisivač morati reći da je i on njegove narodnosti, a u četiri oka može se svašta reći, pa i sugestivnim djelovanjem navoditi nekoga da odabere srpstvo ako se koleba, dapače i otvoreno ga nagovarati na to iako popisivači moraju biti neutralni… Znači ne samo da ima moralnu potporu tako što zna da je popisivač (obično ide jedan) Srbin nego se i pokušava navesti osobu na taj korak. S obzirom na to da će popisivač biti sam nitko ne će znati ako olovkom napisane rezultate poslije ispravi jer ne zaboravimo čemu su sve ljudi skloni. I, naravno neminovno će tvrditi nakon izbora da su se Srbi iz straha odrekli Srpstva i izjasnili se kao Hrvati ili nešto drugo, jer smo i prije imali takvih iskustava. Dakle, osim što nema potrebe za time što je Pupovac tražio i bez obzira na to kakav je nacionalni sastav popisivača, ne bi nikad po domovima smio ići samo jedan popisivač nego bi moralo uvijek biti najmanje dvoje, a ispunjavati bi se moralo kemijskom olovkom kako se ne bi moglo na brzinu brisati. Jer ne mislim da su samo Srbi skloni tim „nestašnostima“, ima i drugih (dakle i Hrvata) koji bi se igrali s podatcima, a nikakve manipulacije se tu ne smiju dopustiti nego se mora vidjeti pravo stanje broja stanovnika u Hrvatskoj.
Što se tiče popisivanja stanovništva izvan Hrvatske… Ne bi me čudilo da se zaobiđe zakon i da se iseljeni Srbi počnu računati kao na primjer naši ljudi na privremenom radu u inozemstvu, dakle ne kao iseljene osobe. Kako naši vladajući inače funkcioniraju, to je vrlo vjerojatna stvar. Primjera imamo i previše još od Sanadera, a ova vlada nije ništa bolja, dapače i gora je što se toga tiče, jer je premijer sve nas napravio taocima Pupovca, Vučića i Bruxellesa.
Dakle, sva ta prethodna nedjela pokazuju da će se “koncert” u tome tonu i dalje nastaviti. I ne bi me čudilo da se stvarno uračunaju izbjegli Srbi kao osobe koje žive ovdje. Pa eto, i državljanstva su im se dijelila kapom i šakom tako da su ih davali pod jednakim uvjetima kao našoj dijaspori. Imam osobno iskustvo s time. Jedna poveznica na članak sa zanimljivim naslovom prije više godina dovela me je na vojvođanski portal Autonomija. Tamo sam se uključio u raspravu iako inače nikada ne idem na srbijanske portale. vidio sam da ima zanimljivih komentatora od kojih sam puno naučio, na primjer jedan Mađar pod nadimkom Tata. Taj je tamo objavio toliko komentara o srpskoj, vojvođanskoj, kosovskoj i crnogorskoj povijesti da čovjeku pamet stane, a gotovo ništa od toga nismo učili u školi. O okupaciji Crne Gore i pokolju Crnogoraca koji su upriličili Srbijanci (knjižica „Još jedna stranica u krvavom albumu Karađorđevića“), o pokoljima Albanaca iz pera Srba i Rusa (onaj njihov socijaldemokrat Svetozar Marković, ako se ne varam pisao je kao novinar o tome), kako su preoteli Vojvodinu i slično… Tamo sam upoznao i jednog muslimana koji je sa ženom Srpkinjom imao malo imanje na kome se bavio ekološkom poljoprivredom i proizvodnjom vegetarijanske hrane. I kaže on meni da njegova žena razmišlja o uzimanju hrvatskog državljanstva jer ćemo mi sigurno prvi ući u EU pa će onda imati više mogućnosti za koješta. A ja, naivno, pitam: “A ona je iz Hrvatske?” On mi je odgovorio da nije. Kažem, onda su joj, znači roditelji iz Hrvatske… Kaže on da nisu. Pitam pa kako onda misli dobiti državljanstvo kad joj nitko nije iz Hrvatske, a on mi kaže kako nisu iz Hrvatske, ali potječu iz Hrvatske (iz Like) i da takvi bez problema dobivaju hrvatsko državljanstvo. Dakle roditelji nisu iz Hrvatske, možda ni djedovi ni bake, ali podrijetlom su hrvatski Srbi i takvi dobivaju bez problema hrvatsko državljanstvo, mogu ovdje glasovati, iskorištavati naše zdravstveno i što god im padne na pamet. I tada je HDZ bio na vlasti iako se ne mogu točno sjetiti kad je to bilo…
Uvijek se sjetim, iako je, naizgled, to nepovezano s tom temom, kad je prije izbora u poštanski ormarić meni jako bliske osobe netko ubacio letak SDSS-a u kojem je, među ostalim, bio i tekst kojega je potpisao Milan Bandić, a u kojem je pisalo otprilike kako on shvaća kako je to biti diskriminiran jer je i njemu bilo tako u Zagrebu.. Nije citat nego govorim po sjećanju. I on je davao potporu SDSS-u u tom tekstu… Mislite li da je taj letak tamo završio slučajno? Ne, nego je čovjekova bivša supruga s kojom se rastao prije više od petnaest godina Srpkinja, ali se uporno odbijala odjaviti s njegove adrese pa je tamo i dalje bila prijavljena i to je jedina poveznica te adrese i dostavljenog letka jer bacanje letaka u poštu nesrba bilo bi čisto bacanje novca. Tko bi to radio tako napamet? Nitko. Dakle, morali su znati da je na toj adresi prijavljena osoba koja se izjašnjava kao Srpkinja. Otkuda je SDSS dobio podatke iz MUP-a o adresama onih koji su se izjašnjavali kao Srbi? Netko je morao protuzakonito provjeravati podatke o nacionalnosti osoba u Matičnom uredu, zatim je, isto tako protuzakonito, u MUP-u tražio adrese tih osoba… I dobio je i jedno i drugo… Eto koliku moć „naši“ političari daju Pupovcu.
Dakle, sve su mogućnosti otvorene i ništa me ne bi čudilo i da se iz naših džepova financira popis izbjeglih, trajno iseljenih Srba u Srbiji kao da žive ovdje. Ne bi to bila prva svinjarija, jer vjerojatno i autobuse tijekom izbora plaćamo mi.
Zato pamtimo i vratimo na izborima jer svi koji vode ovakvu politiku koja je štetna za našu državu i naciju nisu zaslužili da im se da glas ni kao manjem zlu. Nemojmo glasovati za stranke nego za ljude, ne za ono što govore nego za njihova djela.
Lux in tenebris
