By Pod vladom premijera Andreja Plenkovića koji zbog svoje privrženosti politici Europske komisije ne samo kao briselski trenirani birokrat, moglo bi se čak kazati robot, ali i zbog očiglednog navijanja za političku konstrukciju tzv. Zapadnog Balkana zaslužuje atribut jugoglobalista Hrvatska je suočena s pravom demografskom katastrofom. Ona se može usporediti jedino s demografskim egzodusom u doba komunističke Titove Jugoslavije uz koju je Andrej Plenković kao Kardeljev učenik ideološki vezan. Treba podsjetiti da je šezdesetih godina prošlog stoljeća Jugoslavija otvorila svoje zapadne granice, pa je 20 posto radne snage, pri čemu najviše iz Hrvatske, oko 250.000, pohrlilo pretežito u Njemačku iz koje su posrnuloj jugoslavenskoj ekonomiji slali neophodne devize kako bi preživljavala.
Poznato je kako je zbog propasti komunističkog samoupravnog eksperimenta Jugoslavija na kraju sredinom osamdesetih godina konačno bankrotirala, a potom se pod naletom Miloševićeve velikosrpske agresorske politike i raspala. Hrvatska je zahvaljujući odlučnoj težnji naroda za vlastitom državom na krvi svojih najboljih sinova i kćeri stekla nezavisnost, ali je u tim godinama rata i poraća počinjeno niz strateških pogrešaka, prije svega u pretvorbi i privatizaciji. Nacionalno bogatstvo nije pravedno raspodijeljeno, jer je tajkunizacijom stvoren uski krug pretvorbenih bogataša na račun praktički opljačkanog većeg dijela stanovništva. Procjena CIA-e ukazuje da je u prvih 10 godina, od kojih su pet bile ratne, iz Hrvatske opljačkano oko 10 milijardi dolara, a od 2004. do 2013 po ocjeni institucije „Global Financial Integrity“ koja u Washingtonu prati kretanje prljavog novca u cijelome svijetu dodatnih 34,6 milijartdi dolara. Hrvatska koja je u startu pri rušenju svjetskog komunističkog pokreta bila bolje pozicionirana od srednjeeuropskih zemalja iz socijalističkog lagera zbog niza političkih promašaja vodećih stranaka, dakle HDZ-a i SDP-a, nakon što je praktički protiv volje velike većina birača ušla u Europsku uniju, nalazi se danas po brojnim pokazateljima ne samo na začelju EU nego i u svjetskim razmjerama u raznim analizama pri samom dnu svjetske ljestvice.
U posljednih nekoliko godina . temeljni politički, ali prije svega egzistencijalni problem nacije i države predstavlja novi egzodus pretežito mlade dobro školovane radne snage koja u otvorenim granicama Europske unije jednostavno napušta domovinu u potrazi za poslom i boljim životom. Iako je taj trend bio prisutan i prije nego što je Andrej Plenković na čelu tanke vladajuće koalicije, sastavljene od desetak malih stranaka, u Saboru preuzeo vlast, u ove dvije godine pod njegovom vlašću demografska katastrofa doživljava kulminaciju. Prema nepotpunim podatcima, jer vladajućoj kasti ne odgovara praćenje tog fenomena, u posljednje dvije godine iz Hrvatske je iselilo na samo u zemlje EU nego i u prekomorske zemlje oko 250.000 ljudi. Premijera taj gobitak zdravog i skolovanog stanovništva uopće ne zabrinjava, jer on tvrdi da je to trend u svim novim članicama Europske unije i čak koristi to iseljavanje koje slabi pritisak na nezaposlenost da statistički pad nezaposlenosti prikazuje kao jedan od tobožnjih uspjeha svoje Vlade.
Postavlja se ključno pitanje. Je li Vlada Andreja Plenkovića svjesna te demografske kataklizma i kakve mjere poduzima da se taj trend zaustavi. Drugim riječima radi li premijer Plenković na čelu Vlade grijeh propusta, ili je to politika koju on prešutno zbog određenih razloga odobrava i štoviše podstiče. Na to će dati odgovor nekoliko činjenica. Pri sastavljanju Vlade premijer je ponudio istaknutom hrvatskom demografu prof. Stjepanu Štercu da bude na čelu resornog ministarstva, ali je ovaj to odbio, jer nije želio provoditi Plenkovićevu ignorantsku politiku u ovom resoru, pa je Plenković na čelu Ministarstva demografije postavio Nadu Murganić ravnateljicu jednog staračkog doma iz Karlovca, što se može shvatiti kao simbolična poruka. Potvrdu da je na čelu Ministarstva potpuno kriva osoba dao je tajnik u tom Ministarstvu Marin Strmota podnoseći ostavku jer nije pristao sudjelovati u velikom folkloru zato što ne vjeruje da će kozmetičke mjere ministrice Murganić riješiti demografske probleme zemlje.Tako je Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku ostalo bez ijednog demografa, što je skandalozno kao što bi bilo da Ministarstvo pravosuđa ostane bez ijednog pravnika. Osvrčući se na tu vruču temi Andrej Plenković je odgovorio na kritike predsjednice Republike o netočnim podatcima, te je usporedio Hrvatsku sa afričkim zemljama u kojima svi vapiju za standardom kakav ima Hrvatska.
Još izraženija sumnja u politiku Andreja Plenkovića kad je u pitanju demografija proistječe iz najnovije rasprave oko usvajanja Marakeškog deklaracije koja regulira migrantsku problemtika na svjetskoj razini. Tu je došlo do otvorenog sukoba između Pantovčaka i Banskih dvora, jer je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović odustala od puta u Maroko, nakon što je povukla svoju prethodnu odluku o prihvaćanju tog spornog dokumenta. „Globalni kompakt o sigurnim, uređenim i zakonitim migracijama“.zbog njegove dvosmislenosti, a prije svega izjednačavanja legalnih i ilegalnih migranata ne žele zasad prihvatiti Sjedinjene Američke Države, Australija, Mađarska, Češka, Austrija, Slovačka, Poljska, a vjerojatno ni Slovenija..Andrej Plenković je u nekoliko navrata javnosti pokušao objasniti kako je taj sporazum neobv ezujući, pa tako navodno ne obvezuju ni Hrvatsku. Međutim nije ni pokušao objasniti da se na njegovih tridesetak stranica čak 46 puta spominje izraz „obvezujemo se“, što znači da obvezuje i Hrvatsku, odnosno da je taj dokument ipak obvezujući za države potpisnice.
Budući da je predsjednica Republike odbila sudjelovati na završnom skupu u Maroku, indikativno je da premijer Plenković šalje na taj skup ne ministricu vanjskih poslova, jer se radi o međunarodnom sporazumu, nego svojeg kontrolora i bivšeg suradnika KOS-a ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića. On nema nikakve posebne kvalifikacije da obavlja taj posao, osim što je zajedno s ministricom Marijom Pejčinović Burić, vođom velikosrpske pete kolone u Hrvatskoj Miloradom Pupovcem, ministrom pravosuđa Draženom Bošnjakovićem, ministricom znanosti Blaženkom Divjak i ministricom kulture Ninom Obuljen Koržinek dio Plenkovićevog jugoglobalističkog tima koji provodi izdajničku politiku suprotnu interesu hrvatske države i hrvatskoga naroda. Kad se sve to ima u vidu onda u jednom scenariju prihvaćanja Marakeške deklaracije nije nezamislivo da se hrvatski teritorij prazni da bi se stvorio prostor za novo naseljavanje u okviru velikog globalnog projekta promjene kulturološke slike današnje Europe. To je praktički počelo još prilikom usvajanja Europskog ustava iz kojega je izbačeno kršćanstvo kao civilizacijska odrednica Starog kontinenta. U nešto drugačijim političkim uvjetima i okolnostima premijer Plenković na čelu izdajničke HDZ-ove koalicijske Vlade, osim minornih vatrogasnih mjera, ne čini ništa da zaustavi novi egzodus Hrvata, kakav je prije pedesetak godina provodio njegov ideološki komunistički prethodnik Tito.
Vjekoslav Krsnik
