By U naslovu ovog članka krije se rečenica kojom je predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, započeo svoj govor na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta, u utorak 6.veljače 2018., u Strasbourgu. I kako će Vam reći u reklami, nije to sve! Premijer je govorio na 5 jezika, dakle na materinjem hrvatskom, engleskom, talijanskom, francuskom i njemačkom jeziku.
Zaista pohvalno, da jedan predsjednik Vlade, jedne „male“ zemlje na ovoj velikoj kugli, govori na tako reprezentativnom mjestu i to na 5 jezika. No, mogao je govoriti još na 5 jezika, kada je bit onoga o čemu je govorio. Lijep govor, ali je vrlo bitno da bi bio još ljepši da se to o čemu je govorio primjenjuje u Hrvatskoj.
Poznato nam je kako je premijer Plenković krajem prošle godine imenovao gospodina Krešimira Macana, posebnim savjetnikom za strateško komuniciranje. Ima li u tome što sporno? Zavisi s koje točke gledamo.
Naime, usuđujem se reći kako je svaki roditelj savjetnik za komuniciranje svome djetetu. Bitno je i važno da roditelj pomogne djetetu da izgradi svoj stav i svoje mišljenje, ali da ga isto tako upozori da ima pravo svoje mišljenje zadržati za sebe, pogotovo ako bi na određeni način netko drugi zbog iznošenja tog mišljenja mogao biti uvrijeđen ili se loše osjećati.
Gospodin Macan, propustio je gospodinu Plenkoviću sugerirati da svoje oduševljenje u EU parlamentu suspregne, kako ga se ne bi krivo shvatilo! Možda ga je upravo on savjetovao da svoju prvu rečenicu govora ukamuflira u hrvatsko/englesku kombinaciju. Pa tko ga razumije, razumije, a tko ne neka misli da je premijer tko zna što pametno izgovorio.
Nakon što su građani RH koji su čuli i razumjeli što je premijer rekao, imaju li pravo biti uvrijeđeni ili se loše osjećati? Hrvatski jezik je toliko bogat, a premijer dokazao kako svoj govor ne može izreći da ga razumiju i oni koju su ga birali!
Kako se ne bi bilo lijepo vratiti u Strasbourg! Jedan od razloga je i taj da se nalazi nešto više od 900 km, udaljen od Zagreba, pa tako i Hrvatske. I bez obzira na onu kako je kod kuće najljepše, nije loše niti po Evropama. Ide plaća, ide staž, vrijeme poraspodijeliš kako tebi odgovara. Daleko je Konzum i Ante Ramljak, Zdravko Marić, Martina Dalić, neposlušni župani Alojz Tomašević i Darko Milinović. Daleko su dosadni Gordan Maras i Davor Bernardić koji ispali i ostane živ. Pa će tako fulati i umjesto Strasbourga reći da je premijer Planković govorio u Briselu! Bitno da se pojavio u medijima!
Možemo li zaključiti da je premijeru žao što je napustio EU parlament kako bi postao premijer RH?
To je svakako za razumijeti, no odrasli smo ljudi. Znao je premijer u kakvu se avanturu upušta i po prilici što ga očekuje.
Lijep je osjećaj kada se domovina voli, a pojedinci su za tu ljubav dobro plaćeni!
Ja svoju domovinu volim bad-badava i na to sam ponosan!
