HRejting u ritmu COVIDA-19 !

Sve glasnije se šuška o mogućim i nemogućim datumima parlamentarnih izbora u Republici Hrvatskoj što je i logično i opravdano, jer nalazimo se u izbornoj godini. Na javnoj sceni evidentno vlada  ozračje neslužbene predizborne kampanje koja se dodatno razbuktava nakon svakog relevantnog ispitivanja javnog mnijenja rejting agencija, a ta recentna anketiranja pretvaraju se u trendove koje bi svaki ozbiljni promatrač ili  analitičar trebao uzeti u obzir. Osobito onaj koji želi biti prognozeri ili kladioničari! Glede okvirnog datuma parlamentarnih izbora svako gura vodu na svoj mlin, a jedini je ispravan odgovor na to pitanje da će vladajuća stranka raspisati izbore kada to njima bude najviše odgovaralo pod uvjetima koje diktiraju ustavni rokovi.

Trend rasta popularnosti  HDZ-a unutar zadnja dva mjeseca više je nego razvidan što nije ni malo slučajno. Nakon pojave COVIDA-19 prva ispitivanja javnog mnijenja pokazala su da čak 93% ispitanika u Republici Hrvatskoj podržavaju Andreja Plenkovića i Nacionalni stožer civilne zaštite kojega je političkom odlukom imenovala Vlada Republike Hrvatske. Drastične mjere socijalne distance, samoizolacije ili karantene iz temelja su promijenile životne navike cijelog pučanstva, a nacija je stavljena u poziciju stanovite prisilne korizme i nakon Uskrsa u kojoj smo se morali odreći svakog oblika javnog društvenog i vjerskog života. Zdravlje, nacionalnu sigurnost i budućnost ekonomije ogromna je većina anketiranih stavila s povjerenjem u ruke vladajuće nomenklature, a to povjerenje podupire svekolika znanstvena zajednica, kulturnjaci, glumci, pjevači i svi poznati javni djelatnici. Političke odluke kroz mjere Nacionalnog stožera evidentno daju dobre rezultate i jedna smo od najuspješnijih, ako ne i najuspješnija zemlja Svijeta u borbi protiv COVIDA-19.

Zadnji rezultati istraživanja HRejitinga pokazali su da je prvi put u Hrvatskoj jedan predsjednik Vlade popularniji od predsjednika Republike Hrvatske. To se nije dogodilo nikada prije! Zapravo se postavlja opravdano pitanje na temelju kojih rezultata (ne)rada predsjednik Zoran Milanović po zadnjem istraživanju uopće ima ovako veliku podršku koja ga je smjestila rame uz rame Andreju Plenkoviću? Čini se da Zoran Milanović svoju popularnost može zahvaliti činjenici da i on sam u velikoj mjeri daje podršku aktualnoj Vladi i da je za razliku od populista, anarhista, teoretičara urote, radikalnih ljevičara i desničara shvatio kako bi svako neargumentirano nasrtanje na Andreja Plenkovića i Nacionalni stožer civilne zaštite u ovoj krizi bilo kontraproduktivno i politički štetno.

Zadnje istraživanje, koje je na tragu i mojih osobnih istraživanja i procjena o čemu sam već pisao, pokazuje da radikalna ljevica i desnica gube dah. Na desnom političkom spektru je vidljiv pad potpore Miroslavu Škori i ako se ovi trendovi nastave za očekivati je da će se prirodno HDZ-ovo biračko tijelo koje se na predsjedničkim izborima priklonilo Škori s ciljem rušenja Andreja Plenkovića vratiti HDZ-u. U situaciji kada gotovo cijela nacija disciplinirano i razumno prihvaća i podupire restriktivne mjere Vlade Republike Hrvatske nazivati Andreja Plenkovića sjeverno korejskim diktatorom, komunjarom, udbašem, briselskim ćatom i kojekakvim drugim pogrdnim imenima ne samo da je idiotski neutemeljeno, nego je i dokaz klasične političke impotencije, deficit liderstva i zdrave pameti onih koji žele napaćenom narodu vratiti Hrvatsku koju nam je navodno oteo Andrej Plenković? Brutalni Agitprop koji provode glasnogovornici Miroslava Škore, vjerojatno će se pretvoriti u zamku i pretvoriti se u njihovo političko samoubojstvo i čini se, vratiti će im se kao bumerang kada to budu najmanje očekivali.  Ne bi li bilo politički oportunije podržati pozitivne trendove u borbi protiv ove opake bolesti, a svu oštricu argumentirane kritike čuvati za vrijeme u kojemu nam prijeti slom ekonomije i gospodarstva?

U tom vremenu borbe za hrvatsku ekonomiju pokazat će se zaslužuje li ova vladajuća nomenklatura podršku kakvu ima sada i hoće li se pozitivni trendovi za HDZ nastaviti ili će strmoglavo pasti. Vinston Churchill je nakon sjajne pobjede saveznika  u Drugom svjetskom ratu, narodu Ujedinjene kraljevine ponudio krv, znoj i suze i glatko je izgubio parlamentarne izbore nakon pobjede u ratu. Narodu kad-tad dojade i krv i znoj i suze pa biraju novog „diktatora“ makar im objektivno neće moći  ponuditi ništa osim krvi, znoja i suza? Svu iracionalnost uma biračkog tijela mogli smo vidjeti rušenjem Kolinde Grabar Kitarović i instalacijom Zorana Milanovića uz veliku pomoć Miroslava Škore? Ni danas nitko, pa ni Miroslav Škoro, ne može odgovoriti na jednostavna pitanja? Po čemu je to Zoran Milanović bolji predsjednik nego što je to bila Kolinda Grabar Kitarović i zbog čega je podržao Zorana Milanovića, a ne Kolindu Grabar Kitarović? Nije li hrvatskoj nedefiniranoj desnici uz sve „gafove“ svjetonazorski ipak bliža Kolinda Grabar Kitarović od Zorana Milanovića i ne bili li za desni politički spektar bilo puno bolje da je na Pantovčaku Ona, a ne On? Ako ni zbog čeg drugog onda zbog činjenice da bi desnica u slučaju pobjede Predsjednice danas imala potporu i simpatije milijun Kolindinih simpatizera!? Čini se da ti genijalci nisu svladali ni osnove političke pragmatike?

Istraživanja u ritmu COVIDA-19 u međunarodnim razmjerima pokazuju trendove pada potpore radikalnoj desnici, ali nisu pošteđeni ni zeleni kao ni pojedine manje liberalne struje. AFD u Saveznoj republici Njemačkoj je sa visokih 19% popularnosti pao na tek 12%, a uzor konzervativne desnice Donald Trump je u nepunih mjesec dana s 49% potpore pao na 42% popularnosti što je za američke prilike u susret predsjedničkim izborima velik i  gotovo nenadoknadiv gubitak.

U Republici Hrvatskoj nastavlja se dominacija dvije najveće političke stranke HDZ-a i SDP-a i čini se da će ovaj politički duopol i nadalje biti izbor većine koji će odlučivati relativnog pobjednika na sljedećim parlamentarnim izborima. HDZ ima veliku priliku potvrditi opravdanost rastućeg trenda. Konačnom pobjedom nad COVID-om 19, što se neće dogoditi sve dok ne bude pronađen lijek ili cjepivo protiv te bolesti, HDZ će postupnim popuštanjem mjera i uvođenjem smjernica za ekonomski oporavak zemlje bez ikakve sumnje i dalje ubirati simpatije naroda. Na raspolaganju su im brojni alati od mogućeg populizma do znanstveno utemeljenih ekonomskih poteza i čini se da bi u ovoj situaciji samo nesposobni političari ispustili ponuđenu priliku iz ruku.

Trend rasta popularnosti HDZ-a je s toga potpuno logičan, a čini se da se nitko neće osobito truditi preuzeti vlast u situaciji velikog gospodarskog pada. Na svjetonazorskom planu uzburkali su se duhovi oko državne komemoracije u Jasenovcu pa danas svjedočimo novim teškim apsurdima. Naime, zločeste izjave predsjednika Milanovića o HOS-ovom pozdravu „Za dom spremni“, o karakteru zločinačke NDH, o povijesnom revizionizmu, o Anti Đapiću i ostalim čelnicima HOS-a, uglavnom su žestoko napali oni koji su Milanovića doveli na Pantovčak rušeći Kolindu Grabar Kitarović, kao da nisu znali tko je zapravo momak iz Tača? Najglasniji su Škoro i njegov medijski megafon iz poznate TV emisije!? Hoće li ti svjetonazorski prijepori iz naše povijesti naštetiti rejtingu HDZ i pomoći rastu desnim političkim snagama ostaje nam za vidjeti  u sljedećoj analizi?

U svakom slučaju, Hrvatskoj je potrebna revizija povijesti u smislu zakonske osude masovnih  komunističkih zločina kojih ćemo se s tugom sjećati i u svibnju 2020., a nemamo im gdje dostojno zapaliti svijeću ili položiti vijenac!? Zakonska osuda Titovog diktatorskog i zločinačkog režima bacila bi sasvim novo svjetlo i na sam spomenik u Jasenovcu! Za takvu zakonsku osudu Titovog režima postoji više relevantnih međunarodnih rezolucija i naša saborska deklaracija iz 2006.godine.

U Republici Hrvatskoj je potrebno sagraditi dostojanstveni memorijalni centar svim žrtvama komunističkog diktatorskog sustava koji je u miru nakon rata, bez suda  pobio na stotine tisuća nevinih ljudi, a onima koje nisu ubili zatrli su sva moguća ljudska prava. I dok god nam o pravdi i povijesnoj istini propovijedaju zadojeni antifašisti i njihovi falsifikatori povijesnih zbivanja koji ne daju da diktatoru Titu padne vlas s glave, s pravom ćemo postavljati pitanje, srljamo li mi u neku novu komunističku diktaturu klasičnog jednoumlja koja je za hrvatski narod bila neusporedivo pogubnija od bilo kakvog virusa tipa COVID-19!? U Republici Hrvatskoj ne postoji ni jedna stranka niti udruga koja u svom programu veliča Antu Pavelića i NDH, dok nasuprot tome ima bezbroj antifašističkih udruga financiranih iz državnog proračuna koje veličaju Tita, a analogno tome i njegovu diktatorsku Jugoslaviju poraženu u našem Domovinskom ratu zahvaljujući i HOS-u. U Republici Hrvatskoj ne postoji nitko tko javno veliča zločine NDH, dok nasuprot tome s govornice Hrvatskog sabora svjedočimo veličanju Titovih zločina koji na Bleiburgu nije savjesno obavio posao (Stazić), ili njegova udba nije pobila dovoljno ustaša (Beljak)? Jesu li antifašisti javno osudili ovakve fašističke ispade? Trebamo li se mi u tom kontekstu bojati ustaša ili komunista?

HRejting u ritmu COVIDA-19 daje velike izglede Andreju Plenkoviću i HDZ-u, a pred nama je vidjeti hoće li ova Vlada Republike Hrvatske znati pravilno odgovoriti na ekonomske i svjetonazorske izazove, sa spoznajom da narod ne živi samo o kruhu već ga bitno određuju duhovne i svjetonazorske vrijednosti.

 

Kazimir Mikašek-Kazo