Umirovljenici rascjepkani , zavedeni ,ne znaju kome bi vjerovali…

Svi politički akteri računaju, na kratko pamćenje svojih građana.
Nekako se svi nadaju, da se pamte samo zadnji dani, zadnje odluke. I ovo distanciranje i preslagivanje vladajućih na tom je tragu. Bandić će uskoro osjetiti što znači, biti iskorišten i odbačen.
Iskorišten za održavanje većine, održavanje loših zastupnika na velikoj plaći i ništa više. To što je igrao prljavo, odgovaralo je nekima, neko vrijeme, sada će oprati ruke od njega i proglasiti distancu.
Moderan način vođenja politike, kada pojedinac ostaje sam, karavana ode dalje, pri tom onog što ostaje, zaspe blatom, koje je nastalo dok su plesali zajedno. Kako god, Bandić izgledao danas samouvjereno, njegovo društvo se pakira da ode dalje, bez njega.
Kada je na Trgu demonstriralo 20 tisuća ljudi, vladajući nisu htjeli čuti ni vidjeti. Još je bilo daleko, do kraja mandata, trebalo je cijediti državu do zadnje kune koja se može, lz nje, izvući..
Katastrofa, nastala potresom, otkrila je da škole u Zagrebu, nemaju ni tople vode ni čime kupiti sapun, a tako je bilo i jesenas, kada je ministrica odlučila da 5 milijuna kuna potroši na domjenak za edukaciju učitelja i nastavnika.Vlada ju je svesrdno podržavala, nije se propitivala njezina odluka.
 No to je bilo onda, tko je onda mogao znati, da će u školama biti nužno, imati sapun i toplu vodu. Podržavali su ignorantnog Bandića, kada je nudio crni lug, sada kad se treba vratiti u škole, koje se nemaju s čime obnoviti, daje se na volju roditelja. Ti isti roditelji, bili su tamo na Trgu, kada ih, ono, niste htjeli ni vidjeti ni čuti.
I tako vrtimo se u krug, ti meni ja tebi, krug se vrti dalje a netko ponekad i ispadne.
Tako je i u krugu umirovljenika. Osnivane su udruge, sindikat, mnoštvo političkih stranaka. Svi se tobož bore za prava i bolji život, najstarijih naših građana.
Umirovljenici rascjepkani, zavedeni, ne znaju kome bi vjerovali,a žive sve lošije. Svaka udruga, bere svoju članarinu,a malo koja, nudi nešto konkretno i stvarno. Ima lijepih primjera suradnje na lokalnoj razini, gdje aktualna vlast brine o svojim umirovljenicima, pomaže ih novčano, daju im pažnje, toliko da se osjećaju bolje, razveseli ih poklonom za Božić, za Uskrs.
No na razini države, umirovljenici su zadnja rupa na svirali.
 Najnovija odluka o povećanju cenzusa za besplatno zdravstveno dopunsko osiguranje, pokazalo je svu bijedu i lošu organizaciju onih koji bi trebali biti jedinstveni u tome, da umirovljenici trebaju imati dostojanstvenu starost.
Nakon što je HSU, uputio prijedlog za promjenu zakona za povećanje cenzusa, nakon što su skupili 52 000 potpisa, od umirovljenika, koji su ujedno i članovi tih udruga, čelnice udruga otrčale su na dogovor s nižom ponudom Vladi. Nisu se mogle pridružiti potpisanim umirovljenicima, jer onda one ne bi mogle biti zapažene, kao nosioci akcije, već su minirale akciju, nižom ponudom, sa svojim slikama na naslovnicama, nekih novina.
Predložile su da se cenzus poveća za 3 kune po godini, za koju se nije povećavao.
Računica se dopala Vladi i s trijumfom su objavili , da im se dopada suradnja. Čelnice udruga, stavile su zdravlje, umirovljenika na veliku AKCIJU, one poentirale, a nekoliko stotina tisuća umirovljenika  iz vrlo siromašnih, prešlo je u kategoriju dobrostojeći, s 2000 kuna mirovine, izgubilo nadu, da će se liječiti besplatno.
No , udruge i sindikat idu dalje, nakon što Hrelja, čelnik stranke HSU, nije u Saboru glasao za sramotni prijedlog, okomile se na njega, odlučile zatomiti, svaki glas koji se usudi dići protiv sramotne trgovine s umirovljeničkim pravima.
Hrelja je napokon rekao, dosta trgovine, dosta  mrvica, kojim vladajući hrane umirovljenike, ne pristajemo na niže ponude. Tri kune povećanja cenzusa, po godini, uvreda su za zdrav razum, isto kao što je bilo i 17 kuna povećanje mirovine na prošlom usklađivanju, bila sramota, za umirovljenike. Umirovljenici su izostavljeni iz svih mjera, da lakše prebrode krizu, vladajući se nisu ni potrudili, na vrijeme, donijeti ni zakon o zamrzavanju ovrha, za umirovljenike, na tri mjeseca. Ostavili su umirovljenike da se snalaze u ovoj krizi sami, oni koji su radili 4 h, nemaju nikakvo pravo na nadoknadu izgubljene zarade, smatra se da umirovljenici rade poslove, koje inače nitko neće, iz čiste dosade, a ne iz prijeke potrebe.
Takav odnos prema umirovljenicima, krajnje je sramotan, nehuman i jedinstven u okruženju u kojem živimo.
Sve druge članice EU, pobrinule su se za svoje umirovljenike, pružile su im pomoć, bez fige u džepu, nisu licitirale njihovim zdravljem
Ne želimo mrvice s vašeg stola, ne želimo zrnje umjesto kruha, mi smo ljudi a ne golubovi smetlari,
i svatko, tko u naše ime dogovara takve aranžmane bit će prozvan, svako takvo djelovanje osuđeno.
Da i mi bismo voljeli, da imamo mirovine, kojima bi pokrili troškove liječenja, kojim bi mogli kupiti dovoljno hrane i platiti režije. Mi bismo voljeli, biti ponosni građani, ponosni na svoj status, zaslužnog umirovljenika i u vrijeme kad nam dobro ide, ali i u vrijeme, krize.
Naročito u vrijeme krize, jer u vrijeme krize, ljudi se međusobno pomažu, pružaju jedni drugima podršku, mi smo to znali u vrijeme prošlog rata, kada je bilo, isto teško, nitko onda nije umro od zanemarivanja, a sada se od toga umire, svaki dan.
No žilavi će preživjeti i bit će još žilaviji, od svake trgovine, s našim pravima, ćemo se itekako, znati braniti.
Dragica Trumbetaš