U međuvremenu dogodio se incident u Zadru , po svemu sudeći i Plenković…

Par dana nakon što se vratio iz Mostara, gdje je druženje, nakon polaganje kamena temeljca, završilo  zagrljajem i pjesmom, naš Premijer optužio je Bernardića da se previše grlio u kampanji, da je on kriv za ponovno širenje korone, iako je sve zasluge za suzbijanje pripisao sebi
Dr Markotić počela je pričati o kažnjavanju građana, zatvorili su posjet starima i nemoćnima u “Domovima za starije.”
 Korona je opet u centru zbivanja, sve se vrti oko nje.
U međuvremenu, dogodio se incident u Zadru, po svemu sudeći i Plenković bi trebao ići u izolaciju.
Sva je sreća da bolest napada u blažem obliku, inače od zaštite države građani ne mogu očekivati ništa. Cijelu noć u centru gdje stanujem, svega nekoliko desetaka metara od policijske stanice, dvojica mladića uzvikivali su poznati pozdrav, na otvorenoj terasi, zatvorenog lokala.
Ti mladići sigurno ne stanuju u tom dijelu naselja, jer su pred jutro, sjeli u automobil i odjurili uz škripu kočnica i turiranje motora u svoj dom za kojeg su odavno bili spremni.
 Kad su došli u svoj dom vjerojatno  su ušli na prstima da ne probude ukućane, koji su im omogućili cijelo noćno opijanje, jer to su bili mladići koji još nisu čuli za tržište rada.
Surova istina, nakon što su po odluci Stožera opet zatvoreni Domovi za starije i nemoćne. Sve druge slobode u punom zamahu samo stari i nemoćni koji ionako nemaju kuda, njima se uskraćuje posjeta i bilo kakvi izlaz.
Može biti, da je to samo predigra, kako bi se starima zabranilo glasanje, sustavno zanemareni, na sigurno, pospremljeni pod ključ, jer bitka se bije za svaki glas.
Dobra je to taktika, dok mladi slobodno luduju, korona može poslužiti kao alibi, ponovno zaključavanje starih, bit će prikazana kao velika briga iako svi još pamtimo da su zaključani i gorjeli na lomači i umirali od korone u najvećem broju.
Žalosno je da ima ljudi koji još uvijek misle da su starci krivi za propast ekonomije, za zatvaranje radnih mjesta, starci koji imaju pravo na tri kvadratna metra prostora u zajedničkoj sobi, u nekom” Domu za starije”, prekobrojno natrpani, niti izlaze, niti se grle niti im itko nudi išta zajedničko.
Hoće li uskoro biti dozvoljeno da mladić koji nikada nije ustao da bi otišao na posao, svojim automobilom pregazi starca na pješačkom, jer hoda polako, sada cijelu noć slobodno urla ispod prozora i obitelji s malom djecom, ispod prozora ljudi koji ujutro moraju ustati i krenuti na posao u bolnice, u pekare, u trgovine, voziti autobuse i tramvaje.
Hoćemo li i to dopustiti?
Mladost ludost, kažu stari ljudi, braneći tako nestašluke tih obijesnih  mladih ljudi, ipak ludost prelazi u domenu opasnosti za većinu normalnog stanovništva, kako god bilo političko opredjeljenje. Što će biti sutra, imali tko viziju života bez manipulacija lažima, viziju života da svatko plača svoj račun ili smo se navikli na takav život?
Testiranje je sve bliže, miješaju se i strah i strepnja i nada.
Neka nada bude zadnja koja će nas napustiti, ovaj put!
Dragica Trumbetaš