POVIJEST HRVATA…

A ŠTO JE POVIJEST?

Povijest je početak bezkonačnosti. U povijesti ima puno početaka. Povijest se dijeli na: lažnu i istinsku. Lažna povijest je ona koju svijet poznaje! Istinska povijest je skrivana i stoga ostaje narodu nepoznata! Još je stari mudroslov Zaratuštra 1. oko 9,200 s.v. govorio: ’svijet će biti obmanjivan raznim neistinama, te će istinu učiti, kao neistinu, a neistinu, kao istinu’! Sva svjetska povijest, kao i naša hrvatska to potvrđuje. Svijet je pun obmana i zamki, posebno u naše vrijeme! Povijest je učiteljica života i zato ju treba stalno izučavati!

B ŠTO NAS UČI POVIJEST?

Povijest nas uči: da se budućnost ostvaruje samo kroz poznavanje prošlosti; da je prošlost početak budućnosti i budućnost kraj prošlosti, a obje povezane današnjošću. Povijest je satkana od: dobra i zla, od isnine i laži, od pravednosti i nepravdi. Povijest je igra uzajamnih odnosa i djelovanja pojedinca, narodne zajednice i svijeta.

C ŠTO MI HRVATI ZNAMO O SVOJOJ POVIJESTI?

Mi Hrvati o svojoj prošlosti znamo vrlo malo, a ono malo što znamo, znamo površno, nepodpuno i krivo. Mali broj Hrvata zna pravu istinu o nama kao narodu. Što mi zapravo znamo o: prvim ljudima, narodima, vjerama, uljudbama i baštinama na zemlji? Što mi znamo o ljudskim odkrićima, dostignućima, pogotovo starih naroda? Što mi o ičemu uopće znamo? Ako nešto i znamo to je samo jedan sićušan dio znanja, koje je često upitno. Vrlo mali broj ljudi koji nešto znaju, iako mnogi misle da znaju puno, čime zapravo zavaravaju sebe i druge.

D OD KADA SMO MI HRVATI?

Često se čuje pitanje: koliko je star hrvatski narod? Hrvatski narod je živio između mnogih naroda kojih više nema i koji su nestali. Skoro svi stari narodi su nestali, osim nas Hrvata i još nekih naroda, kao što su: Baskijci, Finci, Kurdi, Egiptejci, Makedonci i još neki narodi u Africi i Aziji.

Svjetska povijest je zabilježila ime SARASVAT = HRVAT u zapisima Zend Aveste još prije 9,300 godina, a ime SKITI u Sanskritu, u kojem je zapisano da su Skiti živili u Sumeru već prije 7 tisuća godina. Sumerijski kralj Gilgameš u svojem je Epu zapisao ime HARAH-VAITI, još oko 2.700 g.s.v., a kod Medijaca se ime HARA-HVATI spominje 1000 g.s.v.. Grčki putopisac i povijesnik Herodot je Hrvate nazvao SUOROMATI oko 450 g.s.v.
Ime SARMATI nađeno je 670 g.s.v. u elamskim zapisima, a ime HARA-HVATI u zapisima iranskog cara Kira 1. oko 660 g.s.v. Kod Rimljana ime se pojavljuje, kao CROATI krajem s.v. i početkom n.v. u pismohrani rimskih careva. Naravno, ime Hrvata spominje se u još niz drugih oblika, a to su proizvoljne tvrdnje i bezsmislena lutanja po krivim tuđim učenjima, koja su odvela mnoge Istraživatelje Hrvatstva u mrak prošlosti iz kojeg nisu mogli, niti htjeli, vidjeti svjetlo stvarne hrvatske prošlosti.

E OD KUDA SMO MI HRVATI?

Prvi Hrvati rađali su se u današnjoj hrvatskoj zemlji, a prva kolijevka je bila Jadranska Kotlina, Obale, Otoci, Dinarski brdoviti proplanci Bosne i Hrvatske, te cijele Panonije. Na tim prostorima, rađali su se prvi ljudi prije oko 120 tisuća g., a za zadnjih 45 tisuća godina, mnogi današnji povjesnici tvrde sa sigurnošćiu. Sva druga mjesta našeg življenja bile su naša povijesna nužda i zlo. Svi kasniji Hrvati koji su se nazivali imenima: Skiti, Arianci, Iliri, Heleni, Harahvaiti, Elamejci, Kosejci, Hurijci, Gutejci, Hiskejci, Medijci, Sarmati, Tohejci, Parti i drukčije, već prema jeziku kojim su ih nazivali = izvorni su potomci iskonskih Jadranskih Prahrvata!

Otapanje visokih ledenjaka i snjegova s Alpa, između 28 do 45 tisuća g.s.v., nastale su velike poplave na Jadranskim prostorima, koji su bili između: Alpa i Sredozemnog Mora, te od Karpata do Crnog Mora i male Azije, sa kojih su Pra-Hrvati putovali čamcima i skelama prema grčkim otocima, a odatle prema Mezopotamiji, Sumeru, Elamu, Iranu i sve do Indije. Drugi su išli sniženim močvarnim i blatnjavim putovima prema Sjevero-Istočnoj Europi i zapadnoj Aziji. Kretanjima i življenju na golemim prostorima rađali su se i nastajali drugi narodi. Jedan tako stari narod, bili su Skiti. Skiti su bili pastiri, lovci, lutalice i skitnice!

Odlasci s Jadransko-Panonskih prostora i povratak Hrvata između 3. i 7. stoljeća n.v. trajalo je najmanje oko 11 tisuća godina. Na tim putovanjima Hrvata/Skita po svijetu, koje traje još i danas, najsigurniji je dokaz da smo Skitnice = Skiti, te su kriva mišljenja da smo iz Irana ili Zakarpatja. Takve tvrdnje su plod: tuđih i naših štetočinitelja, jer su naši izvori na Balkanu (*), gdje se razvila posebna vrsta Dinarskog čovjeka.

F TKO SMO MI HRVATI?

Na našim hrvatskim prostorima razvijale su se prve ljudske zajednice, još prije 80 tisuća godina (Krapina), kasnije prije 15 tisuća g. (Hvar), te 9 tisuća godina ( Vučedol ) i 6-7 tisuća godina (Butmir) i druga mjesta. Bile si to prve prapovijesne zajednice. U novije vrijeme puno je arheoloških iskopina koje nalazi potvrđuju.

G VJERA HRVATA

Mitološki rečeno, Božanstvo Hrvatska, povezano je s vjerom u Boga Svevida u Narajani/Dolini Neretve, u kojoj su Hrvati kupajući se u rijekama prali od grijeha! Kao iskonski narod vjerovao je u Boga Svevida tj. Božanstvo Sunce, koje daje život! To je pra-vjera svih kasnijih vjera. U to doba nije bilo: Arapa, Židova, Manehejaca, Katolika, Pravoslavnih, niti Islama!

Danas, nekoliko tisuća godina kasnije, u Hrvatskoj, nitko se živ ne moli Božici Hrvata, Materi svih Hrvata. Materi Rodilji, kao ni Bogu Svevidu, Mudrom Gospodinu. Današnji Hrvati su opranog mozga (ako ga uopće imaju)!? Mole se: židovskom Jahve-u i Allahu, Bogu muslimana. Do te mjere su se podijelili, da se zbog tuđih Bogova kolju i ubijaju svoju vlastitu povijest i narod, od kojih su svi nastali! Hrvatsku zemlju su doveli do: ostatka-ostataka!

H PRVE PODJELE HRVATA

Između 8 i 10 tisuća g.s.v. došlo je do najznačajnih događaja u Europi. Nestajalo je posljednje Ledeno Doba i nastajale su velike poplave, što je dovelo do velikih priokreta u pridpovijesti. Pra-Hrvati su se podijelili u dvije skupine:

Prva Skupina: bili su Skiti, koji su u doba Mezolitika, odlazili prema grčkim otocima: Kreti, Knososu i dalje prema Maloj Aziji ( Mersin, Raš-Šamara i Ugritu ), Siriji, Armeniji, Mezopo-tamiji, Sumeru, a nakon velikog potopa, prema Iranu i Indiji.

Kao dokaz ovoj tvrdnji postoje tisuće osebujnih strijelica od kosti i kamena, te drugi znakovi, koji povezuju Skite sa Jadranskim Hrvato/Skitima, čija je izrada: strijelica, posuđa, uzgoj domaćih životinja, na način pokapanja mrtvih ( Kurgani, stećci ), najbolji su dokaz hrvatsko/ skitskog potekla. Ti putujući Prahrvati, nazvani Skiti, bili su prva skupina koja se odijelila od subraće između 10 i 12 tisuće g.s.v., otišla sa iskonskih prostora, skitala se po svijetu, rađale nove narode i stvarali svjetsku baštinu i uljudbu tih novih naroda. Podijelili su se u tri Podskupine:

1. Podskupina: Hrvato/SkitiArianci (5000-227 g.s.v.) iz koje su se oblikovali narodi: Sumerijci, Arianci, Hurijci, Hiskejci, Medijci, i Parti. Živili su na području današnje: Rusije, Irana, Mezopotamije.

2. Podskupina: Hrvato/Skiti Avesta Arianci (2700-528 s.v.) iz koje su nastali narodi: Elamejci, Kosejci, Gutejci i Sarmati. Od Sarmata su se razvili Hrvati, a od Hrvata drugi tz. Slavenski narodi: Slovenci, Slovaci, dio Bugara, Česi, Ukrajinci, Bjelorusi, Poljaci, Rusi i dio Srba. Svi su oni bili Sarmatsko/Hrvatska plemena, kao i nastali: Jazigi, Roksolani, Alani (danas Oseti) i drugi narodi.
3. Podskupina: Hrvato/Skiti – Veda Arianci (1900 s.v. – 244 g.n.v.) iz koje su nastali narodi: Sarasvati Tohejci, Masageti, Kušani i drugi, a živjeli su na prostorima današnjeg: Afganistana, Pakistana, Indije i do međa Kine.

Tako je od Pra-Hrvata, lutajućih Skita nastalo 17 naroda, koji su izravni potomci Iskonskih Hrvata iz Jadranske Kotline do Indije i Kine, kroz punih 11 tisućljeća.

I POKRŠTAVANJE SARMATA/HRVATA u tz. ‘SLAVENE’

Nakon propasti Rimskog Carstva i podjele na Zapadno i Istočno ( 395 g.n.v. ), te prodora germanskih plemena sa sjevera i Huna sa istoka, koji su razbili Sarmatsko Kraljevstvo, svijet je najednom počeo pisati o nekakvim ‘Slavenima’, što je velika povijesna neistina i izmišljotina. Takvih tz. Slavena i tz. Slavenskih plemena nije bilo niti su opstojali, nego su to bili Sarmati/ Hrvati i Sarmatsko/Hrvatska Plemena, koje su rimski i grčki pisci nazivali imenom ‘Sclavi’, tj. robovi. To zato što su zarobljene Sarmate/Hrvate, Rimljani odvodili u robstvo, kojih je bilo na stotine tisuća, te su cijeli narod zvali ‘Sclavi’, što će kasnije prihvatiti i drugi pisci. To je nanijelo veliku štetu, ne samo Hrvatima, koji su naslijedili Sarmate, nego i cijelom svijetu, koji je tako postao siromašniji za veliku istinu i bogatiji za još veću neistinu.

Sarmati nisu najednom mogli nestati, kao niti Skiti prije njih, jer su bili brojni, već dobili novo pogrdno ime, koje se do danas nameće, kao neki etnikum. Smjelo tvrdimo i za to imamo stotine dokaza, da nikada nije bilo nekih etničkih ‘Slavena’, nego su to bili potomci Skita-Sarmata-Hrvata. Stari narod, a ime Slaven je nešto kao danas: ‘Europljanin’, ‘Jugoslaven’, jer to ima drugo značenje od narodnjačke i etničke pripadnosti.

Time je nanešena ogromna šteta svim kasnijim sarmatsko/hrvatskim narodima: suvremenim Hrvatima, Slovencima, Slovacima, Bugarima, Česima, Ukrajincima, Bjelorusima, Poljacima, Rusima i dijelu Srba, koji su stvarali svoje samostalne države, po narodnim imenima, a ne po etničkim, kao naprimjer: Germani, koji su pri tome po-njemčili mnoge hrvatske prostore i hrvatska plemena, kao što su bili: Bodrići, Litići, Drevljani, Dragovići, Lužići, Krivići, Sorbići, Radmići i druga, a koja su uz pomoć r.k.c. germanizirali i po-krštavali.

Ta sarmatsko/hrvatska plemena i narodi, bili su u dodiru puno ranije postojanja Istočnog Rimskog Carstva, sa starom Perzijom (Iranom) i njihovom vjerom Zaratuštre, koja se proširila po Europe i došla u dodir s Bogumilima u Hrvata i Albigenezima kod Francuza, a zadržale se sve do 16. s.n.v. Rimska Crkva je, uz pomoć raznih europskih vladara, ugušila svaku pomisao na bilo kakvu drugu vjeru u Europui, osim njihove.

Od nasilnosti Nicejanske Dogme i nametanje njihovih tz. istina, ledila se krv u žilama ljudima u to vrijeme. Na sličan krvoločan način, ista r.k.c. je uništila i svijet američkih domorodaca, poznati kao Indijanci, koji se nikada više neće oporaviti, a svoju prošlost mogu vidjeti, samo u muzejima ili rijetko nađenim Rezervatima, na oba američka kontinenta. To su neoprostivi zločini protivu čovječnosti, koji se ne mogu mjeriti ni s jednim sličnim zločinom suvremene povijeti. Slično su to kasnijih stoljeća učinili Arapi i Musimani na prostorima Irana i Mezopotamije i u stoljetnim ratovima uništili sve uljudbe i vjere, na koje su našli.

J SKUPINA PRAHRVATA HRVATI/ILIRI

Iliri su dobili ime po Iliji-Gromovniku, kojeg su štovali kao Boga koji šalje kišu, koja će tako omogućiti svako rađanje na zemlji. Živili su oko (12,000-168 g.s.v.). Oni su se kretali/skitali, kao i braća im Skiti, izvan Ilirije i stvarali uljudbe i baštine na drugim prostorima, kao naprimjer: baštine ‘Staubinger’ u današnjoj Njemačkoj i ‘Unetice’ u Češkoj oko 2000 g.s.v., zatim ‘Lužičku’ baštinu, kasnijeg Bakrenog Doba, između 1500-1200g g.s.v., kada su ti Hrvato/Iliri prilazili Dunav i išli prema Srednjoj i Sjevernoj Europi.

Jedan drugi dio Ilira išao je na prostore današnje Italije i tako razvili baštine: Chioza, Fiorano i Stentinello, još između 4.400-700 g.s.v.! Ilirija se prostirala između istočnih obala Jadrana, od tršćanskog zaliva do grčkih otoka i današnjeg Soluna, od ušća rijeke Vardar u Egejsko More, istočno od Skoplja i uz obalu velike rijeke Morave do izvora Južne Morave, duž obale Velike Morave do ušća u Dunav blizu Smedereva, te uz desnu stranu Dunava od Zemuna priko Pešte do Beča i Linca.

Iliri su na tim prostorima vladali tisuće godina prije nego su ih Rimljani potukli oko 229 g.s.v., kod čega Ilirima nije pomogao niti Savez s Makedoncima. Ilirija je starovjekovni naziv, nazvan po narodu Ilira, koji su u selidbi ‘Morskih Naroda’ (1250-1200 g.s.v.) bili poznati kao vrsni moreplovci i čije je jedno veliko pleme Dorjani, tada protjeralo narod Hetite sa grčkih otoka i Male Azije. Ilirija je konačno bila pokorena 168 g.s.v. od Rimljana i od tada se nazivala Rimskom Pokrajinom.

Da bi lakše vladali Ilirijom, Rimljani su često mijenjali međe, sve dok nisu 437 g.n.v. podjelon na rijeci Drini, Iliriju podijelili u Istočnu i Zapadnu. Tako su ilirske pokrajine Panonija i Dalmacija, kasnije ostale pod vlašću Zapadnog Rimskog Carstva, a istočni dio od Drine nazvan je ILIRIK i bio je pod vlašću Istočne Rimske Crkve. Tek se od tog vremena Skutari=Albani (koji su došli iz Kavkaza, bježeći prid Hunima) miješaju sa Ilirima i primaju neka njihova nasljeđa. Sasvim je pogrešno mišljenje i neka tvrdnja a su današnji Albanci potomci Ilira. Ni jezik, ni pismo, ni uljudba, nije niti slična nijednom narodu na Balkanu, a i podalje. O Iliriji je još pisao grčki zemljopisac Skylax (600-500 g.s.v), koji je u zapisima o Ilirima napisao: ‘nastanjivali su zemlje od rijeke Pad* (u današnjoj Italiji) do Vindobone (današnji Beč), na sjeveru i južno od rijeke Vojuše (današnja Albanija) i grčkih međa’! Tako pisaše grčki putopisac o Ilirima, još 5 stoljeća s.v.
* PAD = PADANIJA * U Italiji danas postoji današnji politički Pokret za odvojenjem od Italije i stvaranjem Padanije, kao samostalne države. Umberto Bossi je predsjednik!

P ovjesnici su zabilježili, da su Hrvati ( Iliri i Skiti ), poslije Baska i Finaca, najstariji narod Europe! Ime Iliri su dobili oko 1850 g.s.v., što razni nalazi i iskopine u Hrvatskoj i u Europi potvrđuju. Budući da se u Znanstvenoj Povijesti, vladari uzimaju, kao neka vrsta ‘vremenskih pokazatelja’, navodimo samo imena hrvatskih vladara i kraljeva hrvatsko/ilirske prošlosti:

1. Hrvat = Sirhas = Hrvač
2. Bilan = Borban = Bardilis ( oko 359 g.s.v. )
3. Grabić = Grabos = Grabon
4. Prelimir = Pleuratos
5. Kluk = Klučan = Kletios
6. Marin = Glaukios ( 355-317-302 g.s.v. )
7. Bilan II. = Bardilis II.
8. Samotan = Monounios
9. Mirko = Blaž = Mytilios ( oko 270 g.s.v. )
10. Poljan = Agron (oko 230 g.s.v. – muž kraljice Tivatke/Teute)
11. Tivatka = Teuta
12. Borislav = Pines (229-216 g.s.v.)
13. Jakiša = Srdovlad = Skerdylaides (216-210 g.s.v.)
14. Borko = Ljutimir = Genthios/Gentius (180-168 g.s.v.)
15. Poljanin Istarski = Epulus Histriae (181-177 g.s.v.)
16. Borislav Brižki = Pines-Briges (6-9 g.n.v.)

Ovaj popis ilirskih vladara hrvatskog roda, nije podpun, nego samo dio iz nama dostupnih izvora. U vrijeme R.C., mnogi Hrvati/Iliri bili su čak i rimski Carevi, kao naprimjer: Septimije Siverije, Karin ( rođen u Vidu kod Metkovića ), brat mu Numerije, Dioklecije, Galerije, Siverije, Dajo, Julije Neput i mnogi drugi. Glavni grad Ilirije bio je Solin ( Salona ) i glavno obrambeno središte protivu Rimljana.

K POVRATAK HRVATA/SKITA=SARMATA/HRVATA U ISKONSKU DOMOVINU

Hrvati se nisu doselili u današnje prostore, nego samo povratili na mjesto u kojem su nastali od iskona. Vratili su se potomci Prahrvata/Skita/Sarmata tj. Hrvata, nakon 10-tak tisuća godina skitanja po svijetu! Zar je to moguće. Jeste! Svi arheološki znakovi, iskopine i simboli, daju nam do znanja, da smo, na Balkanu, postali od pamtivijeka! To je naša Prava Pra-Domovina, a sve druge priče su laž!

Hrvati se nisu vratili odjednom! Prvi su se vratili tz. Kajkavski Hrvati, predci današnjih: Zagoraca, Slovenaca, još 375. g.n.v., bježeći pred Gotima i Hunima. Bio je to manji dio Hrvata. Kad je Atila, kralj Huna, 441 g.n.v. zauzeo Gornju Panoniju (današnja Austrija bez Tirola) u kojoj su živili Kajkavski Hrvati, oni su morali priznati njegovu vlast. Tu su ostali i poslije njegove smrti 453. g.n.v. i za vrijeme vladavine Gota (489-555 g.n.v.) na hrvatskim prostorima, pokoravajući se sada novim gospodarima.

Gotsko razdoblje vladanja u hrvatskoj: Dalmaciji i Panoniji (zapadnom dijelu Ilirije), zamjenjuje razdoblje Avara (567-627 g.n.v), koji su došli sa većim dijelom Hrvata iz velike i razrušene Sarmatije. Oni se nisu zaustavili samo u Panoniji i Dalmaciji, nego su, kao tadašnji saveznici, zaposjeli i dio Bizanta. Jedan dio Hrvata bi se naselio i na Peloponezu tj. na grčkom otoku Korfu/Krfu. Od tuda se brzo povlače, te zajedno sa starosjediteljima Hrvato/Ilirima, protjeraju ostatke Rimljana/Latinaša (Vlachi – naseljeni po Hrvatskoj za vrijeme R. C.), zajedno s ostacima Gota i drugih naroda koji su prolazili Ilirijom, kasnije Hrvatskom. Na kraju su razkinuli Savez s Avarima i protjerali ih priko Dunava i Alpa, te su tako u Hrvatskoj stvorili svoju vlast i proglasili Hrvatsko Kraljevstvo, na Duvnu u Bosni, na — najduži dan u godini — 21. Lipnja 628. g.n.v.
Te Hrvate-Povratnike predvodio je najstariji od pet braće i dvije sestre, Ban/Kralj KLUK/KLUKAS, koji je vladao od (628-635. g.n.v.). Njegova braća: Lobel, Kosinac, Muhlo i Hrvat, te dvije sestre, Tuga i Buga, došli su s njim i velikim brojem Hrvata iz “Bijele Hrvatske“, koja je bila u sklopu Velikog Sarmatskog Kraljevstva, te zavladali prostorima tz. Ilirika, Dalmacije, Panonije i cijele Hrvatske. Izidor Seviljski (560-636 g.n.v) bio je: crkveni učitelj, biskup, očevidac tih događaja i 627. g.n.v. u svojoj ‘Velikoj Kronici’, piše: Hrvati su zauzeli, Grčku, Epir, Dalmaciju i Prevalis 18-te godine Heraklijevog vladanja, odnosno od 5-18 Listopada 628. g.n.v.!

L UREĐENJE VLADARSKE KUĆE HRVATA

Kralj Klukas je rezdijelio Kraljevstvo Hrvata na Sedam (7) Banovina u kojima su vladali 5 braće i dvije sestre, te svaki brat i sestra bio/bila vladar u svojoj Banovini:

1. Klukas – Ban/Kralj Hrvata ( kao najstariji ) u Dalmaciji
2. Lobel – Ban Hrvata u Istri
3. Kosinac – Ban Hrvata u Slavoniji
4. Muhlo – Ban Hrvata u Podravini i Podunavlju
5. Hrvat – Ban Hrvata u Bosni (* Znak da je Bosna naj-hrvatskija zemlja )
6. Buga – Banica Hrvata u Iliriku ( Raška/Duklja-Hum/C. Hrvatska )
7. Tuga – Banica Hrvata u Gornjoj i Donjoj Panoniji ( Austrija-Mađarska )

Ovo Hrvatsko Kraljevstvo opstalo je do 1097. g.n.v.. Bila je to Nova Hrvatska Država, na prostorima Iskonskih Pra-Hrvata u čije međe spadaju: Ilirik, Dalmacija, Panonija, Slavonija, Bosna. U tom KH vladalo je 36 Kraljeva/Vladara!

POPIS VLADARA U HRVATSKOM KRALJEVSTVU (628-1097) ili za 470 G.

1. Ban Klukas (bio i Kralj) 628-635 g.n.v.
2. Ban Porga (Borko) 635-660
3. Ban Višeslav 660-695
4. Ban Ratimir (Ban Crvene Hrvatske) 680-695
5. Ban Satimir 730-740
6. Ban Budimir (bio krunjen kao Kralj 753 g.n.v.) 740-780
7. Ban Svitolik 780-792
8. Ban Borna (vladar Jadranske Hrvatske) 792-821
9. Ban Vojnomir (vladar obiju Panonija) 795-800
10. Ban Ljudevit Posavski (vladar obiju Panonija) 800-823
11. Ban Vladislav 821-830
12. Ban Mislav (Tomislav I.) 830-840
13. Ban Trpimir (knez/kralj Hrvata) 845-864
14. Ban Domagoj (knez/kralj Hrvata) 864-876
15. Ban Iljko Domagojević 876-877
16. Ban Zdeslav Domagojević 877-879
17. Ban Baranimir Trpimirović (knez Hrvata) 879-892
18. Ban Braslav (vladar Panonije) 880-897
19. Ban Mutimir Trpimirović (knez/kralj Hrvata) 892-910
20. Ban Tomislav Trpimirović (kralj Hrvata 925 g) 910-928 g.s.v.
21. Ban Trpimir II. Trpimirović (kralj Hrvata 928-935
22. Ban Krešimir I. (kralj Hrvata) 935-944
23. Ban Miroslav (kralj Hrvata) 944-948
24. Ban Krešimir II. Mihovil (kralj Hrvata) 948-969
25. Ban Stipan I Držislav (kralj Hrvata) 969-997
26. Ban Svitoslav (kralj Hrvata) 997-998
27. Ban Krešimir III. Suronja (kralj Hrvata) 998-1030
28. Ban Gojislav (suvladar s Krešimirom III.) 998-1020
29. Ban Stipan II. Vojislav (kralj Hrvata) 1030-1056
30. Ban Krešimir IV. Patar (kralj Hrvata) 1056-1074
31. Ban Slavac I. (kralj Hrvata) 1074-1075
32. Ban Mihovil (kralj Crvene Hrvatske 1077-1081) 1074-1075
33. Ban Zvonimir (kralj Hrvata) 1076-1089
34. Ban Stipan III. (kralj Hrvata) 1089-1091
35. Ban Slavac II. Kačić = Petar Svačić (kralj Hrvata) 1091-1097
36. Ban Bodin (kralj Crvene Hrvatske 1081-1101) cijele H 1097-1101 g.n.v.

Dakle, mi Hrvati imali smo: svoje Banovine, svoje Kraljevstvo i vladare hrvatske krvi. Bili su samo-stojni i samo-svojni! To pokazuje da smo izvorni narod, koji nije nastao od drugih naroda, kao: Grci, Turci, Rusi, Mađari, Austrijanci, Amerikanci, Brazilijanci i drugi. Naprotiv, od nas su nastajali drugi srodni narodi! Za punih 476 godina bili smo svoji, do kobnog saveza s Mađarima 1102 godine!

LJ SUDBINA HRVATA NEKADAŠNJE VELIKE I BIJELE HRVATSKE

Što se događalo s Hrvatima na jadransko/panonskim prostorima, slična je sudbina stigla i Hrvate na prostorima nekadašnje Velike i Bijele Hrvatske. Priostali Hrvati jednim su dijelom stvarali svoje države, kao: Slovaci, Bugari, Česi, Ukrajinci, Bjelorusi, Poljaci Rusi, na prostorima nekadašnjeg Sarmatsko/Hrvatskog Kraljevstva, a i druga hrvatska plemena, bili su žrtve po-njemčenja i pri-krštavanja r.k.c. i franačko-njemačkih vladara.

Posebno je, ta sila udarila na Sarmate/Hrvate, koji su živjeli na prostorima između: rijeka Labe na zapadu, Odre i Visle na istoku, obala Baltičkog Mora na sjeveru i lijeve obale Dunava do Bratislave. To su započeli 656 g. franački vladari, prvo rušeći kralja Samoa, nastavili rušenjem hrvatskog Kraljevstva Bijele Hrvatske 856. i završili 1493. g. U tom rušenju najokrutniji su bili, franački i saski vladari: Pipin III., njegovi sinovi Karlmann i Karlo I., Heinrich I., Otto I., Otto II., Otto III., Heinrich II., III., IV., V., VI. i VII., zatim Albrecht Askanier, zvani ‘Medvjed’, te Fridrich I. – Barbarosa, Fridrich II., Fridrich Lijepi, Frirdrich Brandenburški i Fridrich III.

Svi ovi franački, saski i kasnije njemački vladari, mnogi i kao vladari tz. ‘Svetog R.C.’, su sudjelovali u nasilnom otimanju hrvatskih prostora. Ti njemački: grofovi, hercezi, kraljevi i carevi su jurišali na hrvatske zemlje i osvajali mačem i svetom vodom, uništavajući hrvatsko stanovništvo, njihovu baštinu i druga dobra, sve po volji rimskih Papa, koji su u to doba uglavnom bili rođaci ili braća istih vladara.

U tim, u Europi neviđenim zločinima nad Hrvatima, koji su neprekidno trajali 837 g., ubijeno je i uništeno na milijune Hrvata u čemu se posebno isticao Karlo I., (tz. Veliki), koji je 782 g. samo u jednom danu dao odrubiti glave 4.500 hrvatskih i saskih plemića, koji se nisu dali pokrstiti. Svejedno, na prijedlog cara Barbarosse, r.k.c. je Karla I. proglasila ‘svetim’ 1189 g. Uz Karla I. najkrvoločniji je bio grof Albrecht-Askanier, koji je uništio Hrvate u pokrajini Branibor, koju je 1157 g. nazvao Brandenburg.

Tako su izgubljeni prostori i Hrvati na njima, na jednoj strani: prostori današnjeg dijela Njemačke istočno od rijeke Elbe, a na drugoj strani prostori Donje Panonije (današnja Mađarska), još u 10. stoljeću, za vrijeme međusobnih borbi Hrvata narodnjaka i latinaša, uz pomoć Papa iz Rima i stvaranje Ugarske države, bio početak komadanja jadransko/panonske Hrvatske. Ulaskom dijela Hrvatske u savez sa Ugarskom 1102 g., Hrvatska je nestala, kao Kraljevina, a samostalna vlast je ostala samo na prostorima Banovine Bosne i Crvene Hrvatske, koje se nisu uključile u savez s Ugarskom. Na nesreću hrvatskog naroda, u tadašnjim okolnostima došlo je do daljnjih podvajanja, što je imalo posljedice za cijeli hrvatki narod do danas.

Nastavilo se otimanje hrvatskog područja Gornje Panonije (danas Austrija, bez Tirola), kada je Vladarska Kuća Brandenberg iz Bamberga, te prostore zauzela i proglasila Hercegovinom; prvo Ostmarkt, a poslije Osterreich 1156 g., danas poznata kao Austrija. Zatim slijedi, razbijanje Štajerske i Kranjske, te odvajanje Slovenaca, koji su sa Hrvatima živili u Savezu, poznat kao: Savez Ljudevita Posavskog sa Slovencima iz 820 g., kojega je izdala hrvatska vlast i u najnovijem ratu Jugo-Srba protivu Slovenaca i Hrvatske.

Nakon gubljenja obiju Panonija, uz obilatu pomoć r.k.c. i ulaskom hrvatskog kraljevstva u Uniju s Mađarima te Pape Urbana II. i Pašala II., slijedilo je razbijanje Crvene Hrvatske na pokrajinu: Rašku, koja postaje Srbija, Travunju i Duklju od kojih nastaje Zeta pa Crna Gora i Hum, danas Hercegovina.

Ostaje samo Banovina Bosna i u njoj Hrvati Bogumilskog Vjerovanja, koji još jedini brane hrvatstvo. Ali, r.k.c. prvo šalje svećenike: Pavline, Benediktance, da ih obraćaju na rimsku vjeru. Kada nisu imali velika uspjeha onda Pape šalju, kroz cijelih 200 g., svoje najvjernije vjerske operativce – Franjevce, koji su se koristili svim mogućim: obmanama, silom, varanjem, lažima, ubijanjima, špijuniranjem Papama, kako bi poslali još veću vojsku, pa pod krinkom tz. krivovjerja, a ustvari motivi su imali isključiivo osvajanje prostora i nametanje svojih dogmi.

Tako je, jadna Bosna, zadnja postala lagan plijen haračima iz: Rima, Ugarske, Austrije, Osmanlija i naposljetku Srbije. U tim zločinima hrvatskih neprijatelja, Hrvatska gubi: Mačvu, Srijem, Banat, Bačku, Kotorski Zaljev, Boku, Sanđžak. Poslije DSR izgubljen je Trst, a sada, u zadnje vrijeme, izgubljeno je pola Bosne i Hrecegovine, a sve zbog slabih političara i hrvatskih nitkovića i izroda svih vrsta i zakletih neprijatelja obnove bilo kakve Hrvatske Države!

Oni su svi, na istom putu, da Hrvatsku uvuku u ponovne tz. EU i NATO Saveze, kojima je cilj, oduzeti Hrvatima bilo kako pravo da sami o sebi i svojoj budućnosti odlučuju. Oni su ogrnuti u šarene plašteve obmana i varki, svjetskih sumljivih ustanova i ljudi koje su čeonici tih zamisli, a neki su toliko jaki, da čak, odlučuju i sudbinu svijeta. Tako je nekada od slavne Sarmatske Hrvatske, koja se prostirala na 60 % europskog prostora u Pra-Povijesti, danas ostalo manje od 1% ili samo mrvica, dijela te iste Europe, na kojoj se nalazi ova žalosna i utučena Republika Hrvatska ili tz. ‘Daytonska Hrvatska’.

Uistinu, sudbina je u našim hrvatskim rukama, ali ju ne znamo uzeti, jer smo učeni biti samo dobro roblje, koje samo kopa i sluša svake gluposti koje dolaze sa svih strana. Zato naš poziv vama – na obnovu hrvatstva – je jedini poziv kojeg upućujemo, svjesni stanja, koje, ako ovako potraje – nema nikakve budućnosti!
Istraživatelji i Pisci

Hrvatska Znanost Inc.
braća:
Vladimir Baotić i Zvonimir Baotić