Krpanje stare krame ili kupnja novog vozila u politici 1. dio

Uvod

 

Kao čovjek koji ima već dosta godina i iskustva i koji je prošao komunističko programiranje, kao i svi mi stariji, ali se iz njega prilično dobro istrgnuo, promatrajući sva ova događanja od uskrsnuća suverene slobodne hrvatske države do potpunog gubitka njezinog suvereniteta uz „gromoglasnu“ šutnju hrvatskoga naroda kojoj (šutnji) je tako mazohistički sklon došao sam do nekih zaključaka i, kao što sam to rekao (i višekratno ponovio) svom jednom dragom prijatelju koji je aktivan u politici: pokušaj organiziranja bilo čega unutar njegove stranke (u njegovom slučaju se radi o HDZ-u, ali to se odnosi i na sve ostale) koja uporno već desetljećima ne provodi suverenističku politiku bez imalo pobune iz svojih redova (dakle članstvo se s takvim radom slaže) je kao da imate stari auto kojega još samo lak drži na hrpi, a idete ga nanovo lakirati želeći od njega napraviti nešto upotrebljivo, a zapravo samo pokrijete nešto što je nepopravljivo i izvana to izgleda lijepo, a iznutra je trulež koja je samo za, kako ja to volim reći „majstora kockicu“, a to je onaj majstor kojem automobili odlaze na kraju svoga života, on ih stavi u tijesak (prešu) i na kraju postupka dobijete kocku koja ide u željezaru gdje je bace u visoku peć i pretale, a jedino što se pametno može učiniti jest kupnja novog auta. To je moguće napraviti sa starim autima, ali ne sa starim, trulim strankama prožetim lošim i korumpiranim kadrovima, a isto tako ni ljude koji su „skrenuli krivo“ ne možete tako obnoviti, pa se ne isplati krpati staru, raspadajuću kramu nego se mora kupiti „novo vozilo“,  to jest moraju se naći novi ljudi. Zato su moji zaključci sljedeći:

  1. Svaki pokušaj djelovanja kroz postojeće stranačke strukture bilo koje stranke je promašen i uzaludan
  2. Svako uključivanje nas starih kadrova u bilo kakve pokušaje promjene prema boljem je štetno i pogubno
  3. Samo mlade i neiskvarene snage čiste prošlosti i nepovezanosti sa sumnjivim strukturama iz bivšeg režima, ali i onima iz sadašnjih stranaka, osobito vladajućih mogu na svojim leđima iznijeti promjene
  4. Organizirane nove snage moraju biti spremne privremeno staviti na stranu sve ideološke i svjetonazorske razlike jer prvi ciljevi koji se moraju ostvariti su zajednički, a najbitniji je vraćanje suvereniteta Republici Hrvatskoj, a kad se to ostvari svjetonazorski ciljevi će se rješavati referendumima čije se organiziranje mora u najvećoj mogućoj razumnoj mjeri olakšati
  5. Za uspjeh tih prvih ciljeva nužno je čišćenje (lustracija) svih vladajućih struktura, državnih ustanova, sigurnosnih i obavještajnih službi, sudstva… Čišćenje, naravno, ne znači nikakav progon, zlostavljanje i zatvaranje, nego objava podataka svih koji su se ogriješili o Republiku Hrvatsku u bilo kome smislu, radilo se tu o ratnom profiterstvu, raznim vrstama kriminala, suradnje sa stranim zemljama na štetu Hrvatske, donošenje odluka na štetu Hrvatske (prodaja nacionalnog blaga, korupcija itd.) ili pak o teretu suradnje s komunističkim režimom u smislu djelovanja u njihovim službama i političkom životu i koji sad te stvari nastavljaju činiti i zabrana njihovog političkog djelovanja ili djelovanja u bilo kakvim državnim službama.
  6. U politici nema ljubavi i trajnog prijateljstva, kao ni trajnog savezništva jer svaka država mijenja svoje saveze i prijateljstva ovisno o tome što joj je trenutačno u interesu. To smo dobro osjetili na svojoj koži kad smo nalazili neočekivane saveznike u nama nesklonim zemljama, a nama sklone zemlje su nas dovodile u težak položaj i prisiljavale na štetne korake.
  7. Nakon takvog čišćenja treba se usmjeriti na stvaranje uvjeta za što veću samostalnost i samodostatnost, privlačenje ulaganja naših iseljenika, a zatim i dobronamjernih stranih ulagača kako bismo se postavili čim prije na vlastite noge i od vječnog dužnika postali zemlja s pozitivnom bilancom.

U sljedećim nastavcima ću razraditi neke od tih natuknica. Mislim da su zadnje dvije same po sebi jasne i njih ne ću više razmatrati.

 

Lux in Tenebris