Kakav je želudac potreban za izdržati sve obmane i fore vladajućih?

Nakon završetka parlamentarnih izbora u javnom prostoru se sve više širi sintagma o želudcu. Ne, nije u Hrvatskoj zavladala glad, nego je našim političarima to samo zgodna metafora za razumijevanje je li moguće i kako u konkretnoj situaciji prevladati neugodnost ili osjećaj trpljenja.

Mogli su se naši političari dohvatiti nekog drugog organa u tijelu, međutim, znaju oni dobro da je namiren želudac za život čovjeka vrlo važan, a za preživljavanje u hrvatskoj politici od presudne važnosti.
Ne, stavovi, ne uvjerenja, ne svjetonazor, već isključivo želudac.
No, ipak to treba cijeniti jer znaju što govore, a i govore nam iz vlastitog iskustva.
Idemo dakle vidjeti kako taj isti želudac zna patiti i zašto je tako pun čireva i stalno u grču.
1. KOALICIJA. 
Relativni pobjednik parlamentarnih izbora 2020. je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ)
U kampanji su u glas ponavljali da će nakon izbora većinu sastaviti sa svjetonazorski srodnim strankama i provjerenim partnerima, HNS-om, SDSS-om, Furiom Radinom i Veljkom Kajtazijem, pa im na toj dosljednosti treba čestitati.
Ako se pitate, zašto samoproklamirani demokršćani iz HDZ-a za partnere biraju lijevo-liberalni HNS i Čačića, kripto komuniste iz reda narodnih manjina te filočetnike i orjunaše iz SDSS-a, razlog mora da je želudac.
Idemo dalje.
2. NEPRAVEDNI IZBORNI SUSTAV.
O ovome treba stalno pisati i na to upozoravati. Jer, kakva su pravila izborne igre, takvi su na kraju i pobjednici.
Počevši od D’hondt sustava koji protežira najjače stranke, do neustavnih izbornih jedinica, pokradenom neovisnom kandidatu na listi za Hrvate izvan RH Željku Glasnoviću, do nemogućnosti glasovanja uredno upisanih birača za glasanje izvan mjesta prebivališta i još mnogo toga.

Kakav želudac trebaš imati za slaviti pobjedu kada znaš da si dobio unaprijed namještenu utakmicu i kad je na izbore izašlo ni polovica od upisanih birača.

3. NACIONALNI STOŽER ZA KORONAVIRUS. 

Prije izbora slavodobitno su proglasili pobjedu nad pandemijom, a kad su izbori prošli i HDZ pobijedio, koronavirus se naglo vratio.
Brojke novo zaraženih naglo su eksplodirale. Ponovo su vratili dnevne press konferencije s dobro nam poznatim propovjednicima od kojih su većina bili na izbornim listama HDZ-a.
Zbog sustavnih improvizacija i cijelog niza kontradikcija u koje su se upleli (primjer Plenković i Hrebak) malo tko ih više doživljava ozbiljno. Razotkriveni su kao politički izvršitelji stranke na vlasti što neminovno dovodi do toga da ljudi gube povjerenje u sustav zdravstva i samu genezu ovog laboratorijskog virusa.
Upravo dok ovo pišem, članica stožera dr. Maja Grba Bujević trebala bi postati zastupnicom u Hrvatskom Saboru. Propovjednica teze kako je nošenje zaštitnih maski beskorisno jer dokazano ne štite od virusa, nakon izbora nam je ponavljala da oni koji se protive nošenju istih zasigurno imaju psihosomatske probleme!
Kao zastupnica poslušno će staviti istu tu masku i ogoliti čitavu priču s nacionalno-stranačkim stožerom do kraja.
Tko će sad imati želudac slušati njezina izlaganja u Saboru, pogađate – upravo oni koji su glasali za listu na kojoj je bila i kolege iz njezina Kluba zastupnika.
Nacionalno-političkom stožeru je krajnje vrijeme da zašuti.
4. “NORMALNO S KARAKTEROM”.
Vrhunski prodana fora narodu je slogan “Normalno” i Milanovićevo dosljedno obezvrjeđivanje funkcije predsjednika države.
Najbolja ilustracija tog i takvog sladostrasnog preziranja funkcije u kojoj se našao je oponašanje lika Srećka Šojića (iz popularne srpske serije “Bela lađa”) kada se uz Dan državnosti vojnom vrhu i mladim kadetima kratko i u najmanju ruku nepristojno obratio riječima “Gospođe i gospođo…”
Iako ponekad u naletu iskrenosti ispali nešto smisleno, nije vrijedno nabrajati cijelu listu njegovih ispada.
Kad bi on imao želudac za realnost, a obzirom da pokazuje kako mu je funkcija teret, jedini lijek za to je OSTAVKA!?!
5. ZA HRVATSKO DRUŠTVO JE VAŽNO DA SRBIN BRINE O LJUDSKIM PRAVIMA. 
Reče nam to Boris Milošević prije nego će postati potpredsjednikom Hrvatske vlade za ljudska prava.
Riječ je pitomcu SDSS-a i političkom klonu Milorada Pupovca o čijoj prošlosti nedovoljno znamo. On nam ovih dana poručuje kako će kao član vlade imati dovoljno jak želudac za pojaviti se na kninskoj tvrđavi u prigodi 25. obljetnice VRO OLUJA.
Premijer Andrej Plenković je i ovim potezom potvrdio da je operiran od bilo kakvog osjećaja za ratne stradalnike, za obitelji ubijenih branitelja kao i za nestale iz Domovinskog rata.
U nizu primjera nam pokazuje da se ne radi nacionalno svjesnom političaru, već o otpravniku poslova briselskih dvora u Hrvatskoj. Primjera za ovu tvrdnju ima milijun.
Ako Aleksandar Vučić ipak dopusti Borisu Miloševiću dolazak u Knin, to neće imati nikakve svrhe. Moglo bi mu od želučanih tegoba pozliti, a i kad gesta nije u srcu iskrena, onda ona gubi svrhu. Parada je bilo i previše.
6. STIEROVO I KOLINDINO DEMOKRŠĆANSTVO
Na prvom stranačkom saboru nakon izglasavanja “Istanbulske konvencije” u svibnju 2018. Davor Ivo Stier u svom govoru napao je rastući nepotizam i politički klijentelizam u HDZ-u.
Ustvrdio je da je to nepodnošljivo i da je on spreman to mijenjati.
Opet je želudac prevagnuo.
Kako bi se dokopao zastupničkog statusa, više mu ne smeta koaliranje s HNS-om zbog čega je podnio ostavku na dužnost ministra vanjskih poslova.
Tvorac “Nove hrvatske paradigme” ide još i dalje i tvrdi: “Nema ništa protiv uvođenja čirilice u Vukovaru i nitko tko sebe smatra demokršćaninom ne bi trebalo imati ništa protiv toga”.
Ne treba više proći desetljeće za kopernikanske obrate u hrvatskoj politici.
U samo godinu do dvije dana, sve je izašlo na površinu.
Želudac je u tom smislu nemilosrdan.
U tako kratkom vremenu nam je i bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović pokazala kako je kratak put od dodvorničkog pjevanja “Krista na žalu” do besramnog pokazivanja srednjeg prsta toj istoj duhovnoj Hrvatskoj.
Govorila je i nakon poraza u predsjedničkim izborima “Ostajem se boriti u Hrvatskoj”.
Ubrzo nakon toga, htjela to ona sakriti ili ne, mogli smo vidjeti kako masonerija pozadinski djeluje. Jer prava svrha moderne masonerije nisu socijalni i dobrotvorni ciljevi kojima je davala toliko pažnje, nego ubrzanje duhovne evolucije onih koji teže usavršiti svoju vlastitu prirodu i preobraziti je – u njenom slučaju od duhovne pjesme, preko joge do srednjeg prsta i Međunarodnog olimpijskog odbora.
7. HVIDRA I HOS
U osloboditeljskom Domovinskom ratu na istoj strani u miru razdjeljeni.
HVIDRA je zbog materijalnih prava i poslovno-nekretninskih ambicija vodećeg dvojca Đakić-Periša toliko anestezirana od stvarnosti da bi pristali da im Vojislav Stanimirović postane predsjednikom.
Opet se vraćam na želudac. Tvrditi da je “civilizacijski doseg” nakon 25. godina da Srbin iz stranke terorista i ratnog zločinca Gorana Hadžića bude potpredsjednik vlade za ljudska prava, a s druge strane šutjeti kao zaliven na micanje svojih suboraca, pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) iz protokola proslave 25. obljetnice VRO OLUJA je ČIN IZDAJE koji ne može ublažiti ni kontejner Gastala ni Peptorana.
Tko je taj koji može zabraniti HOS-ovcima pojavljivanje u Kninu? 700. poginulih pripadnika HOS-a nije stradalo za Sao Krajinu već za slobodnu Hrvatsku.
Ako njihova nazočnost smeta vojnim dezerterima u vrhu hrvatske vlasti, to je poziv svim domoljubima da iz poštovanja prema žrtvi HOS-a obuku majice, ako treba i s logotipom postrojbe na zaštitne maske i svi u Knin!
Slika ove u Nebo vapijuće nepravde je poginuli bojovnik HOS-a Žarko i zatamnjena limuzina saborskog zastupnika Josipa Đakića.
Prvi je pronađen u nekoj zabačenoj livadi nakon 28. godina od stradavanju u Bogdanovcima kod Vukovara i pokopan u svom Zagrebu, a hoće li ovaj drugi pronaći mir u srcu zbog izdaje, to samo on zna.
Želudac njegov znamo da hoće.
8. POLITIČKA NADA NA HRVATSKOM OBZORJU. 
Ako Dobri Bog dadne i naša Gospa Odvjetnica Hrvata, Karolina Vidović Krišto je buduća hrvatska Predsjednica.

Ovih dana jasno i glasno u Hrvatskom Saboru grmi o institucionalnoj ne uravnoteženost i korupciji,  idološko-ezoterijskim pobudama masonerije prevućenih u euro globaliste, o antinatalitetnoj politici, zločinima komunista nakon Drugog svjetskog rata i vrijednostima Domovinskog rata, a tek je na početku puta.

Znamo da je žena vjere, Bog joj bio na pomoći!
Roko Antić