Hrvatska policija: Sigurnost i povjerenje…

ZAKON O POLICIJI

 

“Članak 3.

Policijski poslovi utvrđeni ovim Zakonom su:

1. zaštita života, prava, sigurnosti i nepovredivosti osobe,
2. zaštita imovine,
3. sprječavanje i otkrivanje kaznenih djela, prijestupa i prekršaja,
4. traganje za počiniteljima kaznenih djela, prijestupa i pre­kršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima,
5. nadzor i upravljanje cestovnim prometom,
6. poslovi sa strancima na temelju zakona,
7. nadzor i osiguranje državne granice,
8. drugi poslovi određeni zakonom.

Policijske poslove obavljaju policijski službenici Ministarstva u sjedištu i područnim ustrojstvenim jedinicama.”

Ima li plemenitijeg životnog poziva od ovoga? Ima li veće žrtve i veće predanosti? Normalna osoba sa normalnim moralnim i ljudskim vrijednostima složit će se da nema.

Ovakav neću reći posao nego način života malo tko može voditi, osim onih odabranih, onih posebnih dečki i djevojaka u plavim uniformama.

Uzmimo za primjer svakodnevnicu, kada ne znamo što nas čeka kada izađemo na ulicu i putujemo na svoje odredište, kada ne znamo što se može dogoditi kada sjednemo za volan, uđemo u tramvaj, nađemo se s nepoznatom osobom oči u oči… Kada se dogodi ono najgore, kome bi se obratili da ih nije? U najtežim životnim trenutcima i nedaćama okrećemo njihov broj telefona “192”.

Obzirom na prirodu posla i to da oni riskiraju svoj život za tuđi 0/24 nije li pojedincima neugodno psovati im, vrijeđati, omalovažavati, čak fizički nasrtati na njih…

Trebali bi se prema ljudima koji su predstavnici zakona u našoj zemlji ako ništa drugo bar iz poštovanja odnositi malo ili čak puno bolje.

Svaki puta kada stanu u obranu vrijednostima te ljudskom životu i pri tome upotrijebe silu odmah ih se naziva nasilnicima, zašto? Zato što su branili čast, život, ugled, slobodu? Zato što kod kuće imaju obitelji a svoje živote riskiraju na ulici? I to je hvala? Pa nazdravlje!

Poneki nažalost nemaju niti adekvatne uniforme ali iste mimo toga svako jutro, dan ili večer jer radno vrijeme za njih ne postoji, oblače i izlaze u nepoznato a sve kako bi ja, mi i Vi mirno spavali i živjeli.

Osvrćući se na nedavno proglašenu pandemiju korona virusa u Hrvatskoj, mnogi su uzdizali medicinske sestre, liječnike, ostalo zdravstveno osoblje… Pljeskalo im se samo zato što obavljaju svoj posao.

Zašto nitko svaki dan onda ne plješće policiji? Zašto nitko ne izlazi na balkone odajući im počast kada uhite ubojicu, razbiju lanac prodaje narkotika, raskrinkaju organizirani kriminal, zaustave nekoga pri prometnom prekršaju, zaustave ili suzbiju obiteljsko nasilje, interveniraju na utakmicama, rade po zatvorima i čuvaju red između zatvorenika svakakvog kalibra pa i onoga pred kojim nije sigurno niti okrenuti leđa, rješavaju probleme talačkih kriza, terorističkih prijetnji i napada, do sitnih susjedskih nesuglasica…

Da ne govorimo o tome kako ih se laičkim riječnikom naziva od strane grupe ljudi koja svoje primitivne stavove izuzetno glasno iznosi a kada im zatreba pomoć ili najobičniji dokument ista ta policija je dobra.

Zašto im nitko nije pljeskao kada su na početku i na vrhuncu bolesti koja nam je implementirana stajali na svakom ulazu i izlazu iz grada ili županije, imali kontakt sa građanstvom, nisu dva mjeseca sjedili doma i rekli “mi ne radimo”, oni nemaju mogućnosti a niti želje reći “ne” a dok je to tako i dok netko za nas postavlja leđa određeni ih pljuju. Pa si postavimo pitanje koliko je to u redu i zašto? Tko nema srama u tolikoj mjeri da ima snage vrijeđati i obezvrijeđivati ljude zbog kojih država mirno spava?I ne samo to, nego ono najgore je to što ogorčeni kakvi jesu, još i uče svoju djecu da policija ne valja.

Objasnite zašto ne valjaju? Zato što ne znaju za godišnji odmor, bolovanje, doba dana, strah,snijeg,led, kišu, vrućine, ili zato što ne mogu ostati doma jer im dijete ima temperaturu? Kada dođu izbori onda se kometira kako nitko od ljudi na vlasti ne radi ono za što je na mjestu na kojem je i kako samo primaju plaću a za građane ih nije briga, onda kada postoji netko koga zaista je briga poput policije, onda opet ne valja.

Ako zbog toga ne valjaju onda ne znam tko valja.

Nositi oružje svaki dan i svaki dan se suočavati s raznim ljudskim sudbinama ne da nije dostojno jednog pljeska nego bi svakodnevno pljeskanje naspram toga bilo mizerno.

Kada ste pomislili kako su korumpirani, kako ne rade svoj posao i kako ne služe zajednici jeste li se sjetili da u svakom segmentu trebate njihove usluge, od najobičnije putovnice do toga kad Vam netko obije auto ili provali u stan, promislite još jednom.

Kunete se u dvije ljudske vrijednosti a to su “sigurnost i povjerenje”, postoje oni koji te vrijednosti žive i rade, a onda ih se vrijeđa, progutajte te uvrijede jer bez te sigurnosti i bez tog povjerenja nemate adekvatan život jer što god da Vam se dogodi i pomislite pravdu tražiti u policiji sjetite se da ste ih baš jučer na kavi nazivali pogrdnim imenima.

Posvećeno policiji, vojnoj policiji,specijalnoj policiji, pravosudnoj policiji, svim policijskim službenicima.

 

Za portal “Bez cenzure”: književnica i novinarka Jadranka Balatinac