DRAGA NAŠA MOČVARA…

Upravo ovoga sam se bojao.
Unatoč euforiji kojoj sam se i sam prepustio, krajičak mog mozga je zadržao pribranost i posumnjao da lijepa priča zajedništva i ponosa neće dugo trajati. Da, povratak u stvarnost vrlo je bolan.
Nitko u Hrvatskoj nije ništa naučio. U stranu je stavljen donedavno hvaljen i euforijom praćen uspijeh naše nogometne reprezentacije, a medijski prostor ponovno pripada onoj drugoj strani Hrvatske, Mamiću, Sanaderu – personama koje su nam pokazale kako se voli Hrvatska-parola glasi:„Što si više Hrvatskoj uzeo, to uvjeravaš one oko sebe kako je više voliš od njih“!
Siroti i jadni bivši premijer Sanader, bez da je otišao u Međugorje naglo je ozdravio. I vjerovali ili ne ukazao se usred Moskve, na svjetskom nogometnom prvenstvu. U čijem aranžmanu je gospodin Sanader putovao? Ne znam. No znam, da ima i malo pameti, ne bi mu palo na pamet otići i slikati se u Moskvi. Vedar, veseo i čio, po napisima nekih tiskovina, ipak se nije neokrznut vratio iz Moskve. Bilo je navodno i onih koji su ga pitali kako mu je uopće palo na pamet doći u Moskvu? Kada imate „obraz đon“, pitanje je uopće, je li Sanader razumio razlog zbog čega ga to pitaju!
Onaj pak drugi gore spomenuti, mir je i spokoj pronašao, kako reče, u svojoj domovini BiH. Nakon što je u Hrvatskoj „zaradio“ novca za nečijih 10 života, probudila se u Mamiću ljubav prema rodnom kraju. Mamić se ukazao u Međugorju, ali ne i u Moskvi. Taj čovjek kojem su mediji pridavali veliku pažnju, a on nam je svako malo priredio predstavu u obliku konferencije za novinare, oglasio se i mrtav hladan pripisao uspijeh Vatrenih i sebi. Ništa čudno. U jednoj tiskovini je objavljeno kako je svojevremeno 2003. godine Modrića iz Zadra doveo u Dinamo za cijelih 49.000,00 kuna! Ne sporim da je dovođenjem Modrića pomogao da Modrić stasa u svjetsku klasu, no nije Mamić to napravio iz ljubavi, već iz koristi. Ako je već krenuo sa hvalospjevima o samom sebi, onda je trebao sagledati kako će se bilo kakvo njegovo petljanje poslije završenog svjetskog prvenstva protumačiti. Ne smijem ni pomisliti što bi se desilo da je Mamić još uvijek „u priči“, da ga nije zov i ljubav prema rodnom kraju odvela u BiH. Ovo malo što nas je u Hrvatskoj ostalo, sigurno bi pomišljalo na odlazak jer se od Mamića ne bi mogli spasiti.
Dani ispred nas dati će nam odgovor ostaje li Zlatko Dalić na klupi naše nogometne reprezentacije. Svakodnevno se kroz medije pojavljuju novi momenti i saznajemo nove činjenice oko Zlatka Dalića i njegovog angažmana u HNS-u. Zašto me to ne čudi? Upravo iz razloga što sam puno puta do sada isticao. Žalosno ali istinito, uspijeh se ne prašta. Zlatko Dalić je primjer onakvih ljudi koji nam u Hrvatskoj trebaju, ali im treba omogućiti da dođu na poziciju. Sve dok se stranačkim i rodbinskim vezama dolazi na rukovodeće pozicije nema mjesta napretku.

Anđelko  Jeličić