BIRAMO LI IZMEĐU ŠVEDSKOG STOLA ILI PUČKE KUHINJE ?

Ulazimo u vrijeme predizborne kampanje, ili vjerojatno bliže rečeno predizborne drame, stvaraju se koalicije u tri, četiri opcije tako da mislim da više građani Republike Hrvatske i nemaju izbor glasati za stranku pojedinačno. Mislim da je to za prosječnog hrvatskog građanina prilično teška odluka a budimo realni više od polovice  hrvatskih građana je u intelektualnom prosjeku, više se stranke ne predstavljaju kao HDZ, SDP, HSP, HNS… Sada su to „Pokreti“, „Restart“, a mi ustvari čekamo „Start“, od kraja Domovinskog rata do danas nitko da „starta“ tj počne voditi ovu državu a bez lupetanja o nekim brojkama, postotcima, poslovnim hrvatskim riječnikom za koji nisam sigurna da ga i oni sami razumiju.

Kako sam u naslovu navela, citirajući profesora Lovrinovića; „Hoćemo li birati između švedskog stola i pučke kuhinje, između unutarnjeg mira i blagostanja ili odlaska na kolodvore ispraćajući djecu u inozemstvo, ili između političara i stranaka koje će služiti Europskim gospodarima ili biti ovdje svoji na svome?!“- naravno „svoji na svome“ i je bio razlog zbog kojeg je kucalo srce hrvatsko, ono za što smo se borili i izborili, a što danas ne vidimo ni u tragovima.

Kakva će nam biti jesen nakon ovih izbora vjerujem da se malo tko pita, oči su nam namazane korona virusom, više nas ne zanimaju ni migranti ispod ruke nam prolaze 5G mreža, najvjerojatnije novi nameti i kamate raznih banaka a sve je izvjesniji pad i u turizmu, industriji, maloprodaji, može se reći u svim segmentima a isto nam se ispod ruke, kako sam gore navela lagano pokušava ugurati euro kao službena valuta a o kojoj dosta članica Europske Unije apsolutno niti ne razmišlja.

Sad se postavlja veliko pitanje u ovim izborima, što mi očekujemo od tih nekih spojenih stranaka, a za koje već jako dobro godinama znamo da se neke od njih doista nikada nisu „resetirale“ pa ni neće, ostaje činjenica da je realnost kriminal, korupcija, malverzacija, a mi manji od makova zrna šutimo i slušamo sve ove nevjerojatne gluposti o nekim teškim prepucavanjima između stranaka a koje ovom narodu ne znače apsolutno ništa.

Nudite nam neke nove, svježe europske programe, nudite nam tu Europu kao švedski stol na godišnjem odmoru, ali bojim se da je ovom švedskom stolu istekao rok trajanja jer za njim sjede samo Šveđani… A istina je voda duboka, nije ovo gospodo Švedska, ovo je jedna mala zemlja velikog srca, a zove se Hrvatska.

Mislim da svi građani Republike Hrvatske uistinu žele promjene i ono što je za Vas neke do sad bila treća opcija iz dana u dan postaje prva. Povlačili ste se za parkirna mjesta i ratne puteve a niste se zapitali što je sa svim kriminalom, korupcijom i uhićenjima, što je sa smjenama koje su se izdogađale unazad godinu dana; ljudima je najbolnije što se stalno ponavljaju jedne te iste teze, iste takve prozivke, nikako shvatiti da su neke vijesti već postale i stare i otrcane, na primjer „Gdje si ti bio 1991.!?“ mislim da više ne zanima one koji nemaju kod kuće za kruh, ni one koji završavaju fakultete, ni one koji izgrađuju svoje obitelji jer gdje god da si bio važno je što ćeš napraviti danas za tu Hrvatsku koju smo 1991. stvarali.

Pa ću za kraj citirati tu „treću opciju“ koja se konstantno diže iz dana u dan a koju su prepoznali i oni koji su 1991. i bili  i nisu bili, kao ono što je Hrvatskoj potrebno;

-„Treba nam zajedništvo i nadam se da ćemo ga postići, ruku na srce, ovo nije zemlja koju su sanjali naši preci, ovo nije zemlja za koju su se borili hrvatski branitelji. Ovo nije zemlja u kojoj žele živjeti naša djeca i naše obitelji, ovo nije zemlja kakvu su htjeli Starčević, Radić i Tuđman, krive su joj politike zadnjih 20 godina dovele na rub propasti i opstojnosti!“- dr. Miroslav Škoro.

 

Za portal „Bez cenzure“; književnica i novinarka: Jadranka Balatinac