Razgovaramo sa dr. sc. Ivom Ivicom Josipovićem sudionikom znanstvenih skupova Hrvatskog Svjetskog Sabora, znanstvenik koji žive i radi u Melburneu Austarliji…

Razgovaramo sa dr. sc. Ivom Ivicom  Josipovićem sudionikom znanstvenih skupova Hrvatskog Svjetskog Sabora, znanstvenik koji žive i radi u Melburneu Austarliji. Srcem je u Hrvatskoj, znanstvenik uže specijalnosti sociologija razvoja društva posebno mladih država kao što je Hrvatska.

Njegovi stavovi i gledišta glede trenutne situacije u Hrvatskoj kao i kratkoročnog I dugoročnog razvoja, podudaraju se sa programskim opredeljenjima Hrvatskog Svjetskog Sabora posebno u domenu duhovne i gospodarske obnove Republike Hrvatske. Tema našeg razgovora je:

SUVREMENI ASPEKTI TEHNOKRATSKOG DRUSTVA U HRVATSKOJ

Možete li nam nešto reći o toj temi?

Polazna hipoteza glasi, da li su suvremeno hrvatsko drustvo i država u značajnoj mjeri tehno-birokratsko, te da li su ovakvi sustavi odlučivanja u sukobu sa temeljnim načelima neposredne i višestranačke demokracije, odnosno, da li su na tragu tzv. globalističkog koncepta i sustava.

Što mislite pod sadržajem pojma tehnokratsko društvo?

Na početku treba odrediti sadržinu pojma “tehnokratsko društvo”i na kraju treba odgovoriti napitanje da li se suvremeno hrvatsko društvo može već sada označiti kao tehnokratsko te ukoliko se ono može takvim okarakterisati, koje bi bile njegove odlike.

Prvo temeljna karakteristika tzv. tehnokratskog društva je vladavina i upravljanje putem tehnokracije, odnosno pojedinaca i grupa koje prvo, posjeduju značajne strucne i obrazovne kvalifikacije,

Drugo, koji nisu izabrani putem direktne demokracije, i u skladu sa time nemaju odgovornosti prema širokim narodnim masama,

Treće, koji smisao vide u ostvarivanju podinačnih iuže-grupnih interesa, a ne nacionalnih interesa,

Četvrto,proces formiranja i ostvarivanja odluka odvija se unutar strogo kontroliranih kanala komunikacije i

Peto, selekcija se vrši po osnovi lojalnosti interesima uže ili šire interesne grupe odnosno stručnih kvalifikacija kao preduvjeta učestvovanja u procesu odlucivanja.

Tehnokratsko drustvo se temelji na tehničkom procesu odlučivanja o interesima koji su prepoznati kao primarni unutar užih interesnih grupa, kao sto su krupna državna poduzeca i multi-nacionalne kompanije. Tehnokratsko društvo posjeduje usku elitu obrazovanih upravljača koji nemaju osjecaj za nacionalnu pripadnost i tradicionalne vrijednosti. Dapače, smatraju da su to vrijednosne kategorije koje ugrožavaju egzistenciju tehno- birokratskog sloja i odgovarajućeg sustava odlučivanja.

Vrhovno božanstvo tehnokratskog društva jeinstitucionalni mehanizam upravljanja koji omogućuje nesmetano vršenje opetovanih upravljačkih procesa. Na čelu tehnokratske drzave nalazi se prvi ili vodeći tehnokrata koji u potpunosti kontrolira procese odlučivanja ičija je osnovna zadaća da se proces odvija neometano i sankcioniranje svih oblika sabotaže ili propitivanja odluka. U suvremenoj Hrvatskoj se može uočiti takav odnos prema procesu donošenja odluka koje polaze iz usko kontroliranih grupa, striktno zatvorenih prema javnosti i temeljem toga ono se može u jednom značajnom aspektu označiti kao tehnokratsko.

Koji su putevi vladevine tehnokratskog društva?

Manifestni oblici tzv. tehno-birokratskog sustava odlučivanja i shodno tomu značajan čimbenik stupnja prisutnosti elemenata tehnokratske drzave, u suvremenoj hrvatskoj povijesti su:

prvo, procesi i način pristupanja Hrvatske Europskoj Uniji,

drugo, postupak usvajanja odnosno ratificiranja tzv. istambulske konvencije,

treće, postupak potpisivanja tzv. marakeškog ugovora,

četvrto, ignoriranje volje dijela hrvatskog puka kroz tzv. kradju glasova o referendumskim inicijativama, i

peto, upitne ustavne promjene o smanjenju broja zastupnika izhrvatskog iseljeništva u Saboru, odnosno njihovoj participaciji u vršenju neposredne demokracije,

Analiza pojedinih slucajeva nije predmet ovog teksta s time što je vazno istaći da su u svim navedenim slučajevima donesene odluke koje su u suprotnosti sa svjetonazorskim i tradicionalnim vrijednostima većine pripadnika hrvatskog puka.

Mislite li na EU koja je ugovorom preuzela dio nacionalnog suvereniteta državama potpisnicima tih ugovora?

Već sada se može ustvrditi da je Hrvatska pravnim i normativnim (Ugovorom) vezivanjem za EU institucije, dio izvornog suvereniteta prenijela na nad-nacionalnu organizaciju, što je kršenje temeljnih normi hrvatskog Ustava odnosnošto je dovelo do de facto ograničenog nacionalnog suvereniteta. Naravno, to nisu jedini slučajevi koji su rezultat tehno-birokratskog sustava odlučivanja.

Pitanje je kakve su karakteristike tehnokratskog i birokratskog sustava vrijednosti, koje su razlike a koje odnosno sličnosti u procesima odlučivanja?

Sličnost je u tomu što su oba sustava temeljena na stručnim kvalifikacijama odnosno formalno akademskomznanju koje proizilazi iz sustava obrazovanja. Oba sustava odlučivanja predstavljaju oblik otudjenosti budući da se njima negira temeljno pravo učešća narodnih predstavnika tzv. neposredna demokracija, u procesima odlučivanja.

Razlika je u tomu što tehnokracija odnosno njemu odgovarajuci sustav odlučivanja, proizilazi iz neposredne povezanosti sa finansijsko-gospodarskim sektorom,tocnije, sa krupnim kapitalom organiziranom u formi drzavnih poduzeca i privatnih korporacija.

Na drugoj strani, birokratski sustav odlucivanja označava mehanizme i procese odlucivanja u kojima vodeću ulogu imaju stručne i kvalificirane osobe koje odgovaraju upravama i izvrsnim tijelima državnih poduzeća i privatnih korporacija.

Prema tome, tehnokrate(bankari, predsjednici izvrsnih tijela velikih kompanija, vodeci upravljački sloj,stručnjaci različitih profila, finansijski stručnjaci i slično) definiraju ciljeve a birokrate (stručne osobe koje vladaju znanjima iz upravnih,sudskih ipravnih poslova, politolozi) neposredno učestvuju u procesima odlučivanja. Svakako treba naglasiti da oni po svom intelektualnom habitusu ne pripadaju i stvarno intelektualnom socijalnom sloju,čija je odlika kritičnost kao osnovni znanstveni pristup, premda će se uvijek i medju njima naći oni koji propagiraju iste ideološke ivrijednosno – kulturološke stavove iprakticno su angažirane u njihovoj realizaciji.

Dakle, evidentna je sprega tehnokratskog i birokratskog sustava odlučivanja.I stvarno, tehnokrate formulišu zadate ciljeve sukladno vlastitim interesima a birokracija odnosno birokrati neposredno učestvuju u procesu donošenja odluka.

Tehnokrate i birokrate premda dijele različite izvore stručnog znanja, predstavljaju jednu socijalnu grupu koja dominira u suvremenom hrvatskom društvu I državi.Štoviše, oni čine tzv. upravljačku elitu.

Nakoji način taj sustav funkcionira?

Zajednička odlika oba sustava odlučivanja je prihvatanje vrijednosnog stava o neophodnosti monopola na informaciju, stručno znanje kao izvor monopola,proces donošenja odluka je izvor manipulacijei neprimjerenost učesća drugih socijalnih grupa koje nemaju informacije i stručno znanje, u procesima odlučivanja. Otuda oba sustava u stvari čine jednu zaokruzenu cjelinu odnosno interesnu grupu.

Dalja zajednička karakteristika ili slicnost oba sustava je odsustvo kontrole o načinu odlučivanja i sadržini odluka, a zatim slijedi iodsutnost odgovornosti prema široj javnosti.

Moze li se govoriti o interesnom povezivanju?

Temeljni problem tehno-birokratskog sustava vrijednosti i odlučivanja je samodovoljnost i samosvrsishodnost postojanja, iz čega proizilazi odsustvo izvorno demokratskog predstavljanja kao i zatvorenost prema široj javnosti.

Štoviše, ovako opisani sustav odlučivanja može se označiti kao oblik interesnog povezivanja pripadnika odredjene socijalne grupe / elite.

Sve ovo govori u prilog teze o ozbiljnim deformacijama unutar suvremenog hrvatskog društva i državne organizacije.

Hrvatsko društvo je podijeljeno. Može li se reći: pukla Hrvatska na dva dijela?

O ideoloskom i koncepcijskom sukobu dvije struje Hrvatskoj,

tendecioznošću i pakošću prednjači tzv.euro-globalistička

struja, štoviše, time odaje stvarne izvore i namjere da se

Hrvatska zaista pretvori u briselsku ekspozituru.

Gdje su tu hrvatski stručnjaci?

Odlučivanje utemeljeno na stručnim kvalifikacijama učesnika

je poželjno, dapače, ali je problem u tomešto su predmet i

sadržina odluka specifični (pojedinačni)interesi a ne

nacionalni te što legalno izabrani narodni predstavnici ne

učestvuju o tomu.

Unutar suvremenog hrvatskog društva odnosno državne organizacijemogu se identificirati dvije osnovne grupe / struje, koje žele posjedivati osnovne poluge političke vlasti te sukladno tomu ostvarivati dominantan utjecaj na tok isadržinu odlučivanja.

Koje su to struje?

Prva grupa je globalistička i druga suverenistička odnosno, narodna i nenarodna.

Globalistička struja se može okarakterisati kao tehnokratska budući da prvo, slijedi naputkei interese EU i drugo, zanemarujuizvorno hrvatske nacionalne interese. Suverenistička struja jošuvijek sedeklarativno izjašnjava za nacionalni suverenizam na unutarnjem ivanjskom planu premda se to treba praktično potvrditi. Prva struja svoju ideološku predlošku crpi iz pravnih stečevina EU i suvremenog neo-liberalnog kapitalizma. Ideološki se negativno / odbojno, postavlja prema:

  • krsćanstvu,
  • nacionalnoj državi,
  • tradicionalnim kulturnim vrijednostima,
  • afirmira homoseksualnost i rodnu ideologiju,
  • negira obitelj kao temeljnu socijalnu grupu,
  • moderni liberali negiraju Boga i duhovnost,

Druga, suverenisticka ili narodna koncepcija teži:

  • reafirmaciji nacionalne države kao nosioca državnog suvereniteta,
  • reafirmaciji kršćanskih vrijednosti koje su u temelju europske civilizacije i duhovne misli,
  • reafirmaciji bračne zajednice izmedju muškarca ižene,
  • reafirmaciji suverene gospodarske, kulturne i obrazovne politike,

Bez sumnje da u Hrvatskoj u kratkom vremenskom periodu od formiranja suvremene državne organizacije prvi koncept nije doživio pozitivnu afirmaciju. Budući je Hrvatska usko povezana sa idejama i pokretima u Europi, to se još više može tvrditi da se proklamirani elementi tzv. novog svjetskog poretkanisu pokazali uspješnim narocito u domenu tzv. multi-kulturnog društva ikultoroloških upitnosti istog kao ineučinkovitosti/ neprimjerenosti da se sustav nacionalnog suvereniteta zamijeni sa suverenitetom nad-nacionalnih institucija.

Hrvatska tehnokratska struja koja vec desetljećima upravlja hrvatskim nacionalnim resursima(prirodnimi ljudskim) nije utemeljena u istinski hrvatskim nacionalnim interesima. Obrnuto, ona sve čini da se oni ne prepoznaju kao takvi i ne unesu u nacionalni strateški program kratkoročnog idugoročnog razvoja kada se on jednog dana izradi.

Pitanje redefiniranja hrvatskih nacionalnih interesa?

Kao prvi preduvjet izvorno hrvatske nacionalne politike –nije prioritet tehnokrata i sukladno tome tehnokratskog sustava donosenja odluka budući bi se time čitav sustav doveo u pitanje. S druge strane, suverenistička struja s pravom ističe važnost odnosno prioritet ovog pitanja.

Suvremena hrvatska država idruštvo nemaju nacionalnim konsensusom/ voljom formiranu, kratkoročnu i dugoročnu politiku razvoja temeljem nacionalnih interesa što uzrokuje temeljne društvene ipolitičke probleme odnosno disfunkcionalnost državne organizacije.

Prije svega zbog toga što bi se njihovom konstitucijom pokazalo slabosti i negativnosti u tehnokratskom načinu donošenja odluka budući da bi se time pokazala javnosti stvarna priroda i karakter sustava odlučivanja temeljem pojedinačnih a ne nacionalnih interesa.

Kako doći do promjena odnosno reformi hrvatskog društva?

Većodredjeno vrijeme svjedoci smo ideološkog i svjetonazorskog prijepora izmedju predstavnika/nosilaca neo-liberalizma i tradicionalizma/konzervativizma. Dio tog prijepora je pitanje redefiniranja pojmova politička ljevica i desnica

Nedvojbeno da je u toku proces nacionalnog osvještenja i formiranja realnih naznaka tzv. hrvatskog političkog bića naročito o odnosu prema povijesti u toku i nakon Drugog svjetskog rata budući da je postojeće povijesno znanje utemeljeno na naputcima pobjednika. To treba biti poseban predmet rasprave.

Pitanje je što takozvani korporativni globalistički ili tehnokratski model pruža modernom čovjeku i kakva je njegova uloga(čovjeka) u ostvarvanju ovog modela. U kojoj mjeri je primjeren hrvatskom čovjeku?

Naznačeni model ne vodi računa o čovjeku i njegovim potrebama vec o vlastitim. Temeljni cilj i princip ovog modela je profit. Osnovni metod za ostvarivanje profita je monopol u procesu formiranja idonošenje odluka. Da bi učinkovito ostvarivao navedeni cilj, sukladno ovom modelu, čovjek se treba pretvoriti u korporativno – materijalisticko biće odnosno u potrošača kojemu se na različite načine sugerira što kupiti i kako se koristiti brojnim proizvodima odnosno uslugama. To se uobičajeno naziva potrošačko drustvo kojemu je cilj gomilanje materijalnih vrijednosti koje daleko prevazilaze stvarne ljudske potrebe.

Koje su osnovne karakteristike korporativnog kapitalizma?

Korporativni globalisticki pod – model ili tehnokratski, vec odredjeno vrijeme na različite načine nastoji formirati svijest čovjeka u kojem će vrhovni princip biti materijalno bogastvo i gomilanje proizvoda koje su upitne uporabne vrijednosti.

Koje moralne i duhovne principe odnosno norme nudi ovaj model?

Isti model promovira principizoliranog pojedinca “oslobodjenog” duhovnosti, izvan socijalnih i društvenih veza sa drugima, kojima je socijalni status izražen u količini novca koji posjeduje odnosno materijalnim vrijednostima kao što su kuće, automobili, tehničke stvari.

Takav čovjek je zavisan od korporacije itehnokrata kao uske grupe koja donose odluke o sudbini drugih, kao i onoga sto one nude: prehrambeni proizvodi, tehnička roba kao i niz drugih usluga / servisa koje pružaju moderne korporacije.

U slucaju kada dodje do privremenog prekida u proizvodnom lancu korporacija – kao što je to danas slucaj – pokazuje se koliko je ovakav model neuspješan i suprotan prirodi čovjeka i njegovim tradicionalnim vrijednostima.

Zahvaljujući upravo ovakvom modelu, moderni čovjek došao je u sukob sa prirodnim zakonima, moralnim vrijednostima itradicijskom načinu socijalne i društvene povezanosti kao što su bračna zajednica izmedju muškarca ižene, obitelj kao temeljna društvena jedinica, nacionalna država kao pravni i teritorijalni oblik ostvarivanja povezanosti pripadnika jedne nacije i tradicijske kulturne vrijednosti.

Moderna korporativna država promovira takozvane pametne gradove kao okvir zadovoljavanja ljudskih potreba i interesa. U slucaju nemogucnosti ostvarivanja nekih usluga / servisa jasno se pokazuje bezvrijednost ovakvog modela.

Moderni sustav nagradjuje odnosno podstiče prijelaz sa sela u grad kao oblik kontrole modernog čovjeka. Tradicijski, čovjek je vezan za seosko domaćinstvo kao primarni oblik privredjivanja te se sukladno tomu treba reafirmirati. Seoska ipoljoprivredna domaćinstva su u stanju proizvoditi dovoljne količine hrane kao i viškove, te otuda i potreba za njihovom redefinicijom.

Kako ocjenjujete prelaz iz devetnaestog u dvadeseto stoljeće?

Ideologije koje su nastale na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseseto stoljeće,kao sto su komunizam, socijalizam i korporativni / tehnokratski kapitalizam – upravo su insistirale na ukidanju seljačkog socijalnog sloja kao pretpostavku ostvarivanja ukupne kontrole čovjeka.

Kada se čovjek smjesti u zadati okvir, mogućnosti njegove kontrole su veće ili neograničene.

Odgovor tomu je da moderni čovjek reaktivira vlastiti odnos prema prirodi, moralnim itradicijskim vrijednostima kao i Bogu kao obliku duhovnog života kao oblicima vlastite slobode.  Moderni naraštaji su zanemarili temeljnu činjenicu da ljudski život počinje sa začećem, sadržinski se ispunjava kao ovozemaljski život i završava se prirodnom smrću. Tu nije potrebna nikakva intervencija kao što se ponekada pokušava učiniti od strane neo-liberalnih predstavnika.

Što se najčešće podrazumjeva pod pojmom modernog čovjeka?

Moderni čovjek je, kroz afirmativno / sugestivno djelovanje odredjenih teorijskih gledišta koje nemaju antropološko i biblijsko utemeljenje o pravilnom razumijevanju prirode čovjeka, izloženutjecaju razlicitih teorijskih škola prema kojima je ljudski život primarno materijalna kategorija te da je smisao u beskonačnom produljenju ovozemaljskog života te da je smrt tragedija koja se treba po svaku cijenu otkloniti.

Moderna znanost, posebno fizika nedvojbeno svjedoci o Bogukao jednoj od temeljnih znanstvenih paradigmi.

Prisjetimo se svega onoga o čemu svjedoči vodeci svjetski i hrvatski fizičar Davor Pavuna kao iniz drugih znanstvenika.

Ne postoji ni jedan dokaz da Bog ne postoji. Dapače, brojni su dokazi o njegovom duhovnom postojanju. Vraćanjem duhovnom životu, odnosno Bogu, čovjek prihvata tradicijska znanja o životu ismrti.

Biblija je osnovno povijesno, književno iliteralno djelo napisano od čovjeka i po Božjem kazivanju. Ljudska povijest se dešava u ciklusima koji su već zapisani odnosno opisani u ovom kapitalnom djelu. Biblija se može smatrati jedinstvenom matricom koja slikovito opisuje nastanak, razvoj i iskustva čovjeka kao prirodnog, moralnog, duhovnog, socijalnog i drustvenog bića.

Ujedno, služi kao opomena za slučajeve kada čovjek skrene sa već opisanog puta.

Kada se moderno društvo i moderni čovjek uporedi sa predloženom matricom, jasno se pokazuju krupni otkloni posebno u duhovnoj i moralnoj sferi.

Ukoliko je Bog duhovnost, tada je duhovni život čovjeka biblijski odnos prema prirodnim zakonima i socijalnim principima odgovornog imoralnog odnošenja prema prirodi, drugim ljudima i socijalnoj zajednici.

Užiži korporaciaj nije čovjek nego broj i kapital koji taj broj ostvaruje?

U teškim vremenima se jasno pokazuje da moderna korporacija odnosno tehnokrati/birokrati ni u kom slučaju ne možepredstavljati moralni, duhovni i socijalni okvir čovjeka već da je to obitelj i nacionalna državna organizacija.

Koja je uloga crkve u modernom svijetu?

Crkva je organizacijski oblik prakticiranja duhovnog odnosa prema Bogu i otuda se treba redefinirati njena uloga i propagirati aktivniji odnos u suvremenom hrvatskom društvu. Trenutno, Crkva je nedovoljno aktivna u vlastitom odredjenju prema pojedinim ideološkim, vrijednosnim isvjetonazorskim pitanjima.

Gdje je tu obitelj kao osnovan ćelija ljudskog življenja?

Obitelj je temeljni oblik društvane povezanosti kao što jenacionalna država primarni oblik ostvarivanja zajedničkih interesa. Otuda je korporativni ili tehnokratski model “kula u oblacima” i kao takav neprimjeren modernom čovjeku.

Štoviše, on predstavlja temeljnu negacija ljudske prirode, duhovnosti islobode.

Suvremena socijalna idruštvena struktura jasno govori koliko je čovjek slab u mjeri u kojoj nije dovoljno povezan sa Bogom odnosno u kolikoj je prednosti kada postoji duhovna veza sa istim.

Potencirate duhovnost, koju negira savremeni globalistički svijet, kako tu duhovnost sačuvati kako se vratitivjeri  koju malo po malo gubimo?

Čovjek bez duhovnosti i tradicijskih vrijednosti je ciljna kategorije korporativnog odnosno tehnokratskog kapitalizma ali ujednoi okvir bez sadržine.

Duhovni čovjek je slobodan u izboru, prakticiranju različitih oblika socijalnih veza sa drugima ali ujedno i politicko biće. Duhovnost je sloboda a korporacija i tehnokracija su oblici ograničavanja ikontrole iste. Duhovni čovjek je na priliku Božjek čovjeka ioblik ostvarivanja istog.

Na kraju recite nam kojim putem ide Hrvatska?

Suvremena hrvatska državai društvo posjeduje neke od bitnih karakteristika tehnokratskog / birokratskog oblika upravljanja i odlucivanja sukladno ideološkim i koncepcijskimnormama neo-liberalnog kapitalizma i globalizma. Na sreću, može se govoriti o ozbiljnim otporima i prijeporima kaoiorganiziranim oblicima negacije navedenog modela. Temeljno, tehnokratski model upravljanja iodlučivanja hrvatskim resursima ne odgovara potrebama i interesima hrvatskog naroda budući da ne vodi računa o izvornim nacionalnim interesima.

Prioritet ili prva vaznost po redoslojedu, za suvremeno hrvatsko društvo i državno ustrojstvo, trebaju biti izvorno hrvatski nacionalni interesi kao temelj redefiniranja nacionalne strategije kratkoročnog i dugoročnog razvoja.

Hvala Vam na razgovoru

Hvala Vama

Melbourne 25.6.2020.