Umirovljenici su s ulaskom u EU , imali nadu da će se i kod nas…

Jučer nam je pored puno loših vijesti Vlada najprije servirala jednu dobru
:”Mirovine se neće dirati!”. Sva naša današnja izdanja novina, pisat će o tome.
Očekuje se kolektivno oduševljenje svih umirovljenika, vjerojatno će biti organizirano nekakvo iskazivanje velike zahvalnosti, poput pljeskanja na balkonu ili zahvale u vidu pjesme.
Umirovljenici će i dalje primati svoje mirovine za koje su radili 30-40 god, za njih izdvajali u mirovinske fondove, koji su njihove novce investirali u unosne poslove. Ti su nam unosni poslovi priskrbili realni pad mirovina d 75% 1990 do 40% 2020 god s obzirom na udio u prosječnoj plaći, ali mnogim voditeljima tih fondova velike nagradne bonuse, danas se trebamo veseliti što ćemo i to dobiti.
Umirovljenici su s ulaskom u EU, imali nadu da će se i kod nas sprovoditi i europski zakoni, koji štite svaku štednju pa i onu mirovinsku.
No mi smo majstori u pronalaženju krivina u svakom zakonu. Mirovinske fondove opteretili smo mirovinama, za koje nikad nitko nije ništa uplatio, država ih je dala svojim vjernim glasačima kojima je jedini posao svake četvrte godine izaći na izbore.
Honorare za taj posao najlakše je zakamuflirati mirovinom po posebnom propisu.
I sada smo dospjeli na samo dno po visini mirovina iz rada, u Europi.
U Europi konkretno u Njemačkoj majčinski dodatak za mirovinu iznosi 2, 5 god. staža i oko 80 eura po djetetu rođenog u Njemačkoj. S dvoje djece žena u Njemačkoj može u mirovinu a da nije niti jedan dan radila, u Njemačkoj se mirovina može dobiti već s 5 godina staža, i iznosi 160 eura.
Kod nas majka dobije 6 mj.staža po djetetu, ali samo ona koja je išla u mirovinu poslije 2019 god. Za starije umirovljenice mirovinski sustav ne priznaje djecu, iako upravo ta djeca sada pune proračun.
Zemlja apsurdnih zakona ne priznaje niti obiteljsku mirovinu koju ima većina zemalja u Europi.
Kod nas udovac ili udovica može uzeti 70% mirovine svog preminulog partnera  i više nema pravo na nikakav rad.
S kojim se pravom to zove obiteljska mirovina, ona ima sasvim drugu namjenu, ona bi trebala štiti bračnog druga od siromaštva, ostaviti mu obiteljsku sigurnost, kao što to u zemljama u okruženju.
 Kada premine bračni partner pored svoje mirovine dobiva se dio mirovine preminulog bračnog druga. No mi taj prestali uplaćen  iznos podijelimo na one koji su sve svoje prihode nehajno trošili u životu, jedino uredno izlazili na izbore, nisu imali potrebu misliti na starost za njih su uplaćivale  i majke koje su pored rađanja i odgajanja djece, uredno odradile mirovinski staž, njihovu mirovinu može nekakav općinski  načelnik smazati za gablec, u nekakvom lokalnom kafiću.
U najvećoj krizi preživljavanje zovemo srećom, mirovine proglašavamo darom.
Ministar rasterećuje građane s velikim prihodom i javno poručuje poslodavcima da mogu legalno povećati plaće, jer je on smislio način kako zaobići obaveznu uplatu u mirovinski fond tako što je dodatke izuzeo iz oporezivanja.
Budući umirovljenici pristaju biti već danas sirotinja u starosti, a ona će sigurno doći, a sigurno će i doći vrijeme kada će svaka isplata morati imati pokriće u uplati.
Da se bahatost ne isplati, ovih dana imamo priliku vidjeti, kada nas napuštaju susjedi a veliki prijatelji šute. Ursula i Mišel drže se po strani dok Hrvatska tone u crvenu zonu, splasnuo je trijumf prerano proglašenog pobjednika, sve je manje oduševljenja, sve više teških razočaranja.
Dvojake mjere pretjerana slavlja, redovi pred bolnicama, ljudi sami žele potvrditi svoj odnos s virusom, pokazuju da se više povjerenja nema, ni u uspješnu obranu od virusa, automobili na odlasku, pokazuju nam da je turistička sezona pri kraju, crvene zone, da su nas prijatelji napustili, a da se moramo veseliti mirovinama, koje su u prosjeku manje od socijalne pomoći  u ozbiljnim zemljama, pokazuje nam da smo prvi u svijetu po licemjerstvu, da nam o životu odlučuju cinici
ili u optimističkoj varijanti  “vicmaheri”, koji katastrofu znaju pretvoriti u dobru vijest.
Dragica Trumbetaš