Mala Hrvatska za veliko bahaćenje velikih igrača i priča o T-comu/DT-u/HT-u…

Bilo je to pred sam rat, prije samog službenog početka iako je, neslužbeno, ali stvarno, rat trajao od kraja osamdesetih… Nezadovoljni životom u tadašnjoj državi, nas nekoliko odlučilo je potražiti svoju sreću u inozemstvu. Izbor je pao na Australiju i Novi Zeland. Situacija je ovdje bila neizvjesna, izgledalo je kao da ozbiljnijeg, oružanog, otpora ne će biti (barem nama neupućenima) i da će se još jednom ponoviti krvavo „Hrvatsko proljeće“ kad su naše domoljube pohvatali i pozatvarali, pa smo pomalo pripremali dokumentaciju i sve ostalo za odlazak… Osobno sam išao u Beograd jer je tamo bilo australsko veleposlanstvo koje je zastupalo i Novi Zeland. Platio sam neku manju svotu za tiskanice koje smo morali ispuniti, navesti sve svoje podatke, a dobili smo i popis traženih zanimanja… Mi, zrakoplovci, ispunjavali smo prvih pet mjesta na tom popisu, svi smo bili mlađi od 35 godina (nakon navršenih 35. godina broj bodova za dobivanje radne vize se strmoglavljuje), svi smo bili ili u braku ili u ozbiljnoj vezi, svi smo  se aktivno služili engleskim jezikom i nama se otvorio put za odlazak bez ikakvih prepreka… Onda se nešto promijenilo: počela je organizacija obrane, počeo je otvoreni rat… Nismo se kolebali, svi smo iako smo Zagrepčanci (jedan je mađarskih korijena) daleko od prvih crta pa, naizgled nismo bili izravno ugroženi, a nismo ni imali nikoga u krajevima kojima je izravno prijetila ugroza da bismo iz solidarnosti prema rodbini ostali ovdje, odlučili ostati i dragovoljno se javiti u tadašnji ZNGRH. Ja sam imao još dva izlaza: rodbinu u Kanadi i rodbinu u SAD-u, Kaliforniji (koji su nas nagovarali početkom 1992. da se preselimo k njima jer su bili pesimisti pa je ta rođakinja iz Kalifornije rekla: „Što čekate? Da vam Srbi dođu u Zagreb? Dođite svi k meni, ja imam veliku kuću?“ Odgovorio sam joj: „Hvala lijepa na ponudi, prije sam razmišljao o odlasku, ali sada sam se predomislio. Ako odemo onda će sigurno i doći u Zagreb!“ i nismo otišli… Zauzvrat smo dobili neuređenu državu čiji političari služe svima osim svom narodu. Sluge su Bruxellesa, Beograda, Berlina, mutnih moćnika kao što je Soros, Washingtona, Londona… A mi smo građani drugoga reda po kojima svi mogu brisati blato sa svoje obuće koliko god žele, a branitelji su osobito prezreni (a ima puno primjera prezirnog odnosa prema braniteljima, nije moj jedini, eto, najsvježija je afera u NP Krka gdje odbijaju primiti braniteljicu s prve crte na mjesto za koje ima sve kvalifikacije, a umjesto nje se postavlja osoba koja nema odgovarajuće kvalifikacije), odbačeni i jedino oni koji su se dali instrumentalizirati od političara (vjerojatno imaju neke osobne koristi od toga) žive kao bubreg u loju.

Dio te priče je i moja pripovijest o problemima s velikim igračima: državni HEP koji je jedva, nakon dugog razdoblja od devet godina pokleknuo (uz svesrdnu pomoć nekih dobrih ljudi, pa i s neočekivanih strana) ali me je borba s njima koštala i novaca i zdravlja i umalo me dovela na prosjački štap.

Sad ostaju telekomunikacijske veze… Pokušao sam se donekle pozabaviti i time dok sam rješavao HEP, ali nisam se mogao baviti s oba moćnika odjednom, a priključak na električnu mrežu bio mi je u tom razdoblju puno bitniji od veze. Zato mi ni dokumentacija nije tako potpuna kao ona u sporu s HEP-om, no bitne stvari imam.

Moja priča počinje ovako:

Kad smo prije više od jednoga desetljeća, zbog moga narušenog zdravlja, moja supruga i ja odlučili napustiti moj rodni Zagreb i preseliti se na selo ni na kraj pameti nam nije palo na kakve probleme ćemo naići.
Izbor nam je bio jako sužen jer smo, zato što je meni potreban mir, trebali kuću koja je odvojena, sa što manje susjeda ili, još bolje, bez susjeda čega baš i nema previše, a nismo raspolagali ni nekom većom svotom novca koja bi nam omogućila veći izbor… Zato, kad smo našli kuću gotovo sto kilometara od Zagreba, u selu Gornji Klasnić kraj Gline, na osami, okruženu šumom i prirodom, a opet uz samu glavnu cestu, s vlastitim vodovodom i, kako je rekao čovjek koji je zastupao vlasnike, kraj koje prolazi HT-ov svjetlovod prema Dvoru na Uni, a nedavno smo doznali da prolazi i običan telekomunikacijski kabel nismo se puno zamarali činjenicom da tamo gotovo da nema signala mobilne mreže što se u međuvremenu promijenilo i sada je puno bolje, ali ne sasvim dobro. Nije nam smetalo ni to što nije bilo priključka električne energije jer je zbog krađe žice s niskonaponske mreže taj dio sela ostao bez priključaka, ali ta se krađa dogodila tek 2005., a ne tijekom rata pa smo smatrali da tu ne bi smjelo biti problema oko obnove priključka…

U obje stvari smo se prevarili. Na električnu mrežu su nas priključili tek nedavno, a i to nakon što je stvar objavljena više puta u medijima, a HT nas i dalje „drži na ledu“…

Naime, 2017., kad smo djelomično riješili problem električnog napajanja solarnom minielektranom počeli smo se zanimati za spoj na internet, kabelsku televiziju i fiksni telefon, jer je ovdje mobilni signal (kojega gotovo uopće nije bilo kad smo kupili kuću) nepouzdan i samo se uz pomoć antena i malog repetitora/routera može sasvim normalno telefonirati, a donekle ići i na internet što bi se isto tako popravilo kad bi se uz pomoć odgovarajućih mjernih instrumenata (mjerača polja, na primjer) pravilno postavila i usmjerila antena. Ovako kad sam je sam postavio internet je nepouzdan. Dakle, najbolje rješenje je spojiti se na fiksnu mrežu i onda nema tih problema. Mjesecima sam nazivao T-com i razgovarao s njihovim agentima. Naglašavao sam im da u selu postoji širokopojasni internet, da su seljacima nudili da ih priključe, ali da njih to nije zanimalo, da moj najbliži susjed koji je 1200-1300 m udaljen od mene ima u kući širokopojasni internet, a mi bismo htjeli sve tri usluge (internet, telefon i televiziju) s tzv. flat-rate tarifom, dakle fiksnom, nepromjenjivom tarifom bez ograničenja potrošnje. Svi odreda su mi rekli da nema problema, da se to može napraviti, da na svojoj adresi mogu dobiti kompletnu uslugu i da samo trebam s njima sklopiti ugovor…

Konačno sam, nakon tolikog ispitivanja, 03. 05. 2017. s nekim od njihovih bezbrojnih agenata sklopio ugovor (broj zahtjeva 154666597 / 17, broj spisa / JOP 39310393-1762745-2017, datum 03. 05. 2017.) preko interneta i još su mi dali popust jer sam stariji od 60 godina. Nakon nekog vremena poslali su mi i dopis pod naslovom „Obavijest o prihvaćanju zahtjeva i potvrda sklopljenog ugovora“ u kome su napisali sljedeće: „Nakon provjere tehničkih mogućnosti želimo Vas obavijestiti da je gore navedeni zahtjev prihvaćen te je pokrenuta aktivacija usluge.“ Naravno, očekivao sam da će ili povući žicu od prvoga susjeda (1300 m) ili iskopati šaht kraj ceste kraj svjetlovoda, napraviti priključak i spojiti me na taj svjetlovod, iako je postojala i treća tehnička mogućnost za koju tada nisam znao nego sam doznao tek poslije, a to je mogućnost da nas spoje na običnu žicu, dakle na „parice“ na kabel koji prolazi kraj mene prema selu Brezovo polje isto tako uz cestu…

Moram, zbog jasnoće, objasniti što znači pojam postojanje tehničkih mogućnosti.

Tehničke mogućnosti za bilo što postoje ako postoje tehnička rješenja za provedbu nečega. U slučaju telekomunikacijskih veza to znači da postoji fizički način da se spojite na mrežu, dakle da do vas dolazi svjetlovod kojim se uspostavlja veza ili pak običan telekomunikacijski električni vod pa vas mogu spojiti na tzv. „parice“. Ako toga nema, onda ne postoje tehničke mogućnosti za izvedbu priključka, ali to znači da ni za druge koji su u sličnoj situaciji ne postoje uvjeti za spajanje, pa se ni nitko drugi tko ima slične uvjete ne može spojiti na mrežu.

Dakle u našem slučaju postoje tri dostupna načina ili, ako vam se to više sviđa, tehničke mogućnosti da se to izvede. Da ponovim, i sam T-com je napisao da su provjerili tehničke mogućnosti i „nakon provjere tehničkih mogućnosti“ prihvatili naš zahtjev.  I pojavio se tehničar. Penje se k meni na brijeg i viče da je iz T-coma i da nas je došao priključiti, na što sam mu rekao da najprije do nas moraju dovesti kabel ili svjetlovod… Njegova je reakcija bila „A jooj! Đes’ bandere? Đes’ bandere? Lijepa priroda, lijepa priroda, ali…!“ i ode on. Nakon toga mi se više nitko nije javljao. Čekao sam dugo i strpljivo, ali ništa. Još sam u međuvremenu i zagrebački priključak prenio iz A1 T-comu da sve imamo kod jedne tvrtke, mobitele preselio iz TELE2 k njima… A kad sam se informirao oni samo ponavljaju: „Mi stalno radimo na poboljšanju mreže!“ Stalno ista mantra… Ja im kažem (i pišem) da nije u redu da jednostrano odluče ne poštovati ugovor koji smo sklopili i to još tako da me o tome niti ne obavijeste… A oni meni kažu da nisu ništa jednostrano raskinuli, nego da stalno rade na poboljšanju i proširenju svoje mreže. Tražim od njih da mi omoguće služenje zamjenskom uslugom i da mi donesu uređaj i postave antene kako bih imao normalnu vezu. I sklopim ugovor za to, a oni ne dolaze… Kad sam, nakon par mjeseci pitao što je s time, onda je njihov čovjek tražio dugo dok nije utvrdio da mom ugovoru nema ni traga, pa je on sklopio novi ugovor sa mnom. i opet ja čekam i ništa se ne događa. Na kraju mi odgovore da su bili na terenu i utvrdili da ne postoje tehnički uvjeti za tu uslugu. Nitko od njih nije došao provjeriti stanje jer nije moguće da ga ni ja ni pas ne bismo primijetili kraj kuće, a s ceste ne može mjeriti jer je cesta u klancu i tamo ne može biti signala pa ga ni nema. Ne daju mi ni svoj uređaj za zamjensku uslugu  (MF283+).

Srećom, šećući se po sajmištu u Jakuševcu vidio sam da neki čovjek prodaje taj njihov uređaj MF283+ tvrtke ZTE i kupio sam ga. Nabavio sam i dvije antene i spojio sve onako kako sam mogao bez telekomunikacijskih mjernih uređaja, dakle ne baš najbolje. Od tada već više od dvije godine normalno telefoniram i samo dva puta sam imao prekid veze od par sati u nekoliko mjeseci, ali kako se to događa s mobilnom mrežom i u Zagrebu i okolici, onda nije čudno da se to može dogoditi i ovdje, ali inače je veza jako stabilna iako oni tvrde da signala ovdje nema nimalo. Naravno, sad kad je to u javnosti, očekujem da će mi daljinski ometati vezu jer se softveru uređaja može pristupiti daljinski i onda ću, vjerojatno ostati bez veze, ali tada ću već ionako prijeći u TELE2 i imati sve preko njih. Na internet nisam mogao sve dok, nedavno, nisam otkrio kako se u tom uređaju mijenjaju APN-ovi (Access Points Names – imena pristupnih točaka), a od tada imam i internet koji, istina, nije stabilan i pouzdan, za razliku od telefonske veze, ali ipak se može ponešto. Da stručni ljudi s pravom opremom (mjeračem polja i čime već mogu) postave antene sigurno bi stanje bilo bolje, ali takvih u T-comu nema jer oni koji su tamo uporno lažu da su bili kod mene i provjerili signal, a, ponavljam, nikad nitko od njih nije zakoračio u moje dvorište, a ako su bili na cesti i tamo mjerili, što niti laik ne bi učinio jer svi znamo da u rupama ni u Zagrebu nema signala, a cesta je u rupi, naravno da nisu otkrili ni tračka signala na tome mjestu.

Ponavljam još jednom: jest, signal je loš, ali telefon mi preko MF283+ tvrtke ZTE radi savršeno, a internet oscilira, malo ga ima, malo nema, no kad bi mi stručne osobe (dakle ne oni koji rade za T-com i koji mjere signal negdje daleko od moje kuće, u grabi  jer ne znaju ono osnovno što svaki laik zna: da u rupama nema signala ni u gradu), mjereći polje/signal mjeračem polja postavili antene na pravo mjesto, a ne pipali kao ja koji nemam odgovarajuće mjerne instrumente, sigurno bi se dalo nešto učiniti. Konačno, ovu svoju pripovijest šaljem preko interneta upravo tim putem iako ovdje nema signala ni interneta (paradoks, zar ne?). Naravno, to bi moglo biti samo privremeno rješenje, jer nije baš jako pouzdano, ali kao prijelazno rješenje dok ne iskopaju šaht uz svjetlovod i ne polože svjetlovod do mene, za što im treba jedan dan, moglo bi proći… Strpio bih se ja i koji tjedan…

Neki iz T-coma su mi rekli da bi me sigurno spojili da nas tu ima dvoje-troje… Nema nas dvoje troje ovdje, ali ja sam imao više nego dva-tri priključka kod njih: u Zagrebu fiksnu telefonsku liniju s fiksnom tarifom bez ograničenja prometa (tzv. flat-rate), internet s istom takvom tarifom i kabelsku televiziju, dakle punu uslugu. Supruga ima jedan broj s 5000 minuta razgovora i neograničenim interenetom i jedan na bonove, ja imam jedan s hibridnom tarifom i jedan s neograničenim razgovorima i internetom, a imao sam i na bonove za neke potrebe, ali sad to radim preko TELE2, dakle da su nam ovdje spojili fiksnu mrežu imali bi više od dva-tri „pretplatnika“, ali sada nas gube. Fiksni priključak u Zagrebu smo ugasili i sad razmišljamo bismo li se vratili u A1 mrežu s kojom smo bili zadovoljni, a brzina interneta nije bila ništa manja kod njih preko parica nego što je bila kod T-coma preko svjetlovoda pa će to malo pričekati. Ne volimo biti istodobno kod više operatora i da nam ovdje tkogod može pružiti kompletnu uslugu sve to bismo prebacili toj tvrtki…

Uglavnom, izgubili su naš fiksni priključak, a izgubit će i sve ostale, ali ovaj naš ugovor koji smo sklopili s T-comom o spajanju na fiksnu mrežu u Gornjem Klasniću nemamo namjeru raskinuti i očekujemo da izvrše svoj dio ugovora i spoje nas kao što su spojili Gavrilovića koji je kilometrima udaljen od bilo kakve centrale i telekomunikacijske instalacije…

A, vrhunac svega: nedavno moja supruga nije mogla telefonirati sa svoga mobitela jer nema dosta sredstava na računu… A imamo oboje hibridne tarife s toliko jedinica da su nam do sada pokrivale svu potrošnju bez problema i još nam je ostajalo viška… Nakon gombanja s njima, doznali smo da su nam promijenili tarifu bez pitanja i napravili takvu kombinaciju da ne možemo sve jedinice trošiti kako hoćemo i za koju god uslugu hoćemo nego su fiksno odredili da određeni broj minuta imamo za razgovor (a toga nam najviše treba i to smo najviše upotrebljavali), ne znam koliko SMS-ova koje gotovo nikad ne šaljemo… Očito su pratili stanje (što su i sami rekli kad sam ih za to pitao) i nije im odgovaralo da je nama dosta ono što plaćamo kao pretplatnici pa nam moraju život učiniti malo zanimljivijim… Oni su jednostavno ukinuli staru tarifu, opskurnim i nejasnim SMS-om su nam javili da se ta tarifa ukida, ali se povećava pretplata… No kako smo od drugih firmi naviknuti da nam uvjeti ugovora ostaju dok mi ne promijenimo neku tarifu (tako je bilo u TELE 2 u kojem je moja žena svoju prvu tarifu zadržala do relativno nedavno, a oni su je već odavno ukinuli, ali to na prije sklopljene ugovore nije imalo utjecaja), nismo ni pažljivo pročitali te SMS-ove jer su nas stalno preplavljivali SMS.-ovima u kojima su nešto nudili tako da su nam već dozlogrdili i nismo ih više ni čitali…

U međuvremenu sam upoznao čovjeka iz susjednog sela koje se zove Brezovo polje, malo dalje od mene, isto uz glavnu cestu, kojemu su svjetlovod postavljali preko dvorišta, prezime mu je Petrović. Kako je i njemu trebao i telefon i internet, a prije je tražio da ga spoje pa su to odbili učiniti jer nisu postojale tehničke mogućnosti, no dolaskom svjetlovoda do njegove kuće stanje se mijenja i sada postoje tehničke mogućnosti, on je zatražio da ga spoje na mrežu i oni su mu to obećali čim završe postavljanje svjetlovoda. Obećali riječima, ali bez pisanog traga. Naravno da obećanje nisu održali.

 Dakle, postoje tri slučaja sa sličnim tehničkim uvjetima za spajanje na T-comovu fiksnu mrežu, samo se udaljenost od najbliže mreže u pojedinim slučajevima razlikuje:

  1. Gospodin Petrović iz Brezovog polja, nedaleko mog sela, kojem svjetlovod prolazi kroz dvorište i kome su zauzvrat obećali da će ga spojiti na mrežu jer su se ispunili tehnički uvjeti, a sad se prave ludi Dapače, on ima najbolje tehničke uvjete, ali s njime nisu sklopili nikakav ugovor.

 

  1. Ja, Daroslav Babić iz sela Gornji Klasnić kojem su i svjetlovod i klasični telekomunikacijski kabel (žica) 50 metara od kuće (dakle najbliža telekomunikacijska mreža), uz cestu koja kraj kuće prolazi, a telefonska centrala je nekih 1500 metara od mene (na nju je spojen moj najbliži susjed koji je od mene udaljen 1200-1300 m, dakle i ja imam tehničke uvjete za spajanje, štoviše, sa mnom su i sklopili ugovor koji nikako da ispoštuju.

 

  1. Tajkun Đuro Gavrilović čije je imanje nekoliko kilometara udaljeno od najbliže telekomunikacijske mreže (i ovog svjetlovoda koji prolazi kroz dvorište gospodina Petrovića i klasičnog telekomunikacijskog kabela, a da o bilo kakvoj telefonskoj centrali ni ne govorimo jer je pitaj boga koliko udaljena od njega. Dakle za razliku od gospodina Petrovića i mene za gospodina Gavrilovića bi se moglo svakako reći da ne postoje tehnički uvjeti za spajanje na telekomunikacijsku mrežu.

 Što mislite koga je Deutsche Telecom spojio? Naravno, gospodina Gavrilovića. I to ne samo na svjetlovod, nego su mu postavili i repetitor za GSM mrežu. Dakle spojili su osobu za čije spajanje nisu postojali tehnički uvjeti ni u ludilu, a nas koji, tako reći ležimo na telekomunikacijskim vodovima ne žele spojiti i bezobrazno tvrde da za nas ne postoje tehnički uvjeti za spajanje. Za pretpostaviti je da to ne bi učinili nekome u svojoj zemlji, Njemačkoj, jer to mogu raditi samo nižoj rasi u bantustanu (kako oni očito na to gledaju) koji se zove Hrvatska i čiji političari to dopuštaju. Dapače, prodajući im negdašnji Hrvatski telekom darovali su im uz to i kompletnu infrastrukturu, što je ravno veleizdaji.

 U jednom svom odgovoru su mi napisali i da spajaju samo gospodarske subjekte zato što sam im spomenuo Gavrilovića i susjedni kamenolom… Ako ne postoje tehnički uvjeti za spajanje, onda jednako ne postoje ni za gospodarske subjekte ni za privatne osobe.

Upravo sada, 7. veljače 2020., dok sam ovo pisao došao je poštar i donio mi preporučenu pošiljku od T-coma u kojoj mi odgovaraju na moju zadnju žalbu i ponovno tvrde da, ovdje, pedeset metara od njihovih instalacija, ne postoje uvjeti kakve ima Gavrilović koji je nekoliko kilometara od instalacija za moje spajanje na telekomunikacijsku mrežu jer sam predaleko od mreže i kažu da će nastojati osigurati pristupnu mrežu u svojim daljnjim planovima… Zaboga, pa ja imam 63 godine. Nisam od jučer, cijeli svoj život sam slušao obećanja o „svijetloj budućnosti“ od onih koji su propustili osigurati svijetlu sadašnjost. Te floskule meni ne mogu prodavati, a ni nikom drugom tko ima imalo pameti.

U međuvremenu bi se svi operatori morali zamisliti nad onim što rade veliki igrači iza kojih stoji još veći kapital nego iza Deutsche Telecoma i ostalih zajedno jer se radi o projektima kojima će se sigurno služiti i u vojne i u obavještajne svrhe gospodari svijeta: nekoliko velikih korporacija počelo je lansirati geostacionarne satelite u nisku orbitu oko Zemlje. I to jako velik broj. Namjera im je pokriti cijelu zemaljsku kuglu signalom za internet. Već je do sada samo Elon Musk postavio nekoliko stotina satelita, a obećao je u dvije godine pokriti cijeli planet signalom i to samo on, ne računajući konkurenciju koja to isto planira. Dakle svatko će se moći i preko satelita priključiti na internet. Pa tko je onda lud vezati se za ove teleoperatore koji omogućuju komunikaciju na samo ograničenom području ako svatko može bilo kamo otići, pa i u najveću zabit i divljinu i normalno komunicirati… Sada je cijena interneta preko satelita s fiksnom (flat-rate) tarifom u Hrvatskoj nekih 800 kn kad nema konkurencije, a kad se postave svi ti silni sateliti i cijene će pasti višestruko jer konkurencija čuda radi, a i omasovljenje isto snizi cijene… Tako da će povećanjem broja pretplatnika moći nuditi sve niže cijene… S jednom pretplatom moći ću komunicirati i u ovom svom selu i u Zagrebu i u nekom drugom gradu kao što  je to slučaj s mobitelima na mjestima gdje ima signala… Tim više što se za 5G mrežu koju će uskoro uvesti, zna da će raditi na frekvencijama na kojima se do sada odašiljao TV program, a ja ovdje nemam ni TV signala, dakle ni te frekvencije ne uspijevaju prodrijeti do mene s postojećih TV repetitora, a ne će doprijeti do mene ni ako ih počnu emitirati sa svojih, DT-ovih repetitora i time mi se ništa ne će promijeniti.

Inače, pokušavao sam ih pritisnuti preko Facebooka da ispoštuju sklopljeni ugovor, ali su me uporno htjeli skrenuti na privatni kanal da razgovaram s njihovim agentom pa da slučaj ostane izvan očiju javnosti, jer sam se ubacivao u njihovu promidžbenu kampanju pa sam bio loša reklama za njihovu poslovnost. Zato su me zablokirali da više ne mogu komentirati kod njih. Misleći da je to pametna stvar, a to me je još više potaknulo da ustrajem pa ću najprije djelovati u Hrvatskoj, a onda idem izvan Hrvatske u medije, Europski parlament, EK i kamo god mogu… Hvala bogu, nemam problema s jezicima i pismenom ili usmenom komunikacijom, a ovakvi nepošteni i podcjenjivački postupci Velikih bijelih gospodara prema nama, pripadnicima nižih rasa me mogu samo potaknuti na još žešće djelovanje.

Zanimljivo je i to kako se HEP-u isplatilo ulaganje u 1 (slovima jedan) priključak i to tako da su postavili transformator na dalekovod koji je 500 (slovima petsto) metara od moje kuće, iskopali rov dugačak tih pet stotina metara, u njega položili skupi podzemni energetski kabel debeo kao moja ruka koji je isto tako, naravno, dugačak pet stotina metara, a DT/T-comu/HT-u se ne isplati iskopati rupu kraj svjetlovoda koji je 50 (slovima pedeset) metara od moje kuće, iskopati rov duljine 50 (slovima pedeset) metara do moje kuće i spojiti me na internet iako su kod mene imali nekoliko „priključaka“ to jest raznih usluga za koje su od moje obitelji i mene  uzimali novce. Zanimljivo, zar ne?

A što se tiče kolonizatora, DT/HT/T-coma, očekujem da iskopaju taj šaht, polože pedeset metara kabela, bilo svjetlovoda, bilo žice i da me spoje u skladu sa sklopljenim ugovorom. To su mi dužni jer su se na to obvezali ugovorom, a i neki novi zakon su naši vladajući donijeli prema kojem su to, navodno, dužni napraviti… Pa da vidimo i tu komediju.

Daroslav Babić