22 MILIJARDE RAZLOGA ZA…

“Ovo je postignuće bez presedana, više od duplo u prvih 7 godina članstva. Mislim da ćemo na ovaj način imati pravu, sjajnu, čvrstu polugu za provođenje reformi, za realizaciju projekata, za ulaganja i ono što je najvažnije, za brzi gospodarski oporavak”, rekao je.
Znate li da su te 22 milijarde iz EU jednake iznosu novca kojeg hrvatsko iseljeništvo tijekom jedne godine uplati u državni proračun Republike Hrvatske, vjerujem da ne znate taj podatak, no isto tako znam da često negodujete kako iseljeništvo bira vlast.
Koliko je ova novčana injekcija dobra, toliko opasnosti nosi po ovo malo suverenizma što je Hrvatskoj ostalo.
Apsolutist Andrej na ovaj način je sebi osigurao status cara spasitelja, čije djelovanje nikako neće biti propitivano, jer će se raditi po dobrom starom “Ne diraj vođu” načelu.
Unatoč neustavnim izborima, na kojima je ionako bio slab odaziv, europski sluge osigurali su sebi status apsolutnih vođa koji će krojiti sudbinu malobrojnih Hrvata u domovini.
Nastavit će se kao i dosada glumiti liberalizam i progresivnost, stoga ne treba čuditi ako većina od 22 milijarde eura ode za financiranje raznih  “Novosti”, “Biltena”, “Posljednjih Srba u Hrvatskoj”, “Prijestolnica nekulture” ili kakvih Frljićevih “umjetničkih” gadarija.
Ne bih se začudila ni financiranju obnove srpskih kuća čiji je živalj protjerala ” pobešnjela vastaška rulja” za vrijeme Oluje.
Možda europski novac posluži i za rast žrtava na Jasenovačkom popisu ili se pak izmisli neki novi koncentracijiski logor, koji bijaše gori od samog Auschwitza.
Ne bih se začudila da svi oni, koji se usude propitivati volju vladajućih, gdje se za ljudska prava brinu ljudi iz stranke Gorana Hadžića, završri u jednom takvom.
 
Umjesto da vladu slažemo s 11 zastupničkih madata koji pripadaju iseljenjištvu, mi smo europski prvaci u gluposti koji su osam mandata dali manjinama, a tri ostavili iseljenoj braći, čija su godišna, bezpovratna davanja RH ekvivalentna davanjima europskih gospodara.
 
Hrvati ponovno umjesto suvrenizma biraju zajedništvo koje je vjerojatno jedno od najopasnijih u povijesti, pritom ne mareći za posljedice koje se kriju iza 22 milijarde laži serviranih u obliku eura koji će nam za koju godinu, na koncu oduzeti i monetarnu suverenost.
Koliko će zaista novca na koncu iskoristiti za obnovu gospodarstva uslijed posljedica bajkovite korona krize, ostaje visjeti u zraku, jer poznajući povijest, kao i poštenje vladajućih, za očekivati je da će niknuti još koja kućica, vilica, a naravno i aferica, a vjerujem da će konvertiranje kune u euro značajno podebljati nečije račune u poreznim oazama.
Iva Svaguša