MIRNO SPAVAJ MOMČE ANĐEOSKOG LICA…

Jean-Michel Nicolier (1.7.1966. Francuska-20.11.1991. Ovčara)

Jean, to nije tvoj rat, ostavi da sami to riješe. Riječi su neutješne majke koja je tada preklinjala svog Jeana da odustane od odlaska u Vukovar. Vjerujem da svi znate Jeanov odgovor majci. Da Jean, mi smo te trebali, Vukovar te trebao. Vidite, Jeanu nije bilo bitno tko je ustaša, partizan, on je u Hrvatima, u Vukovaru vidio žrtvu. Hrabar mladić, pred kim je u Francuskoj život bio ispunjen, radostan, prosperitetan, ipak živio je u jednoj od najrazvijenijih država europe odlučio je doći u ratom poharan Vukovar. Jean-Michel je neki bolji život zamijenio vukovarskim bojištima, uglađena odijela zamijenio je HOSovom uniformom, a poslovnu aktovku puškom i hrvatskom zastavom u ruci. On nije imao odmora do onoga u vukovarskoj bolnici kada je bio ranjen. Došao je k nama, došao je pomoći, javno je govorio da je Vukovar klaonica, ali na Jeana tada nitko nije obraćao pažnju, za njega je tada brinula samo njegova majka u dalekoj Francuskoj, njegovi suborci i hrabar, ali izmučen hrvatski puk. Jeanove molitve nitko nije slušao, ponekad pomislim da je na njegove i molitve ostalih Vukovaraca sam Bog zatvarao oči i uši, jer ono što su prošli i kako su skončali, to se vjerojatno ne događa ni u najdubljim krugovima pakla. Jean-Michel je zajedno sa svojim suborcima odolijevao velikosrpskoj agresiji sve do pada grada, kada je zajedno s ostalim civilima, ranjenim vojnicima, starcima odveden na Ovčaru, na mjesto koje će zadnje vidjeti na ovom trulom svijetu, odveden je na mjesto gdje će upoznati svo zlo koje je zvijer spremna učiniti svojoj žrtvi. Jean je zajedno s ostalima skončao u velikim patnjama, premlaćivali su ga, plakao je, vikao, molio, ali nije nas napustio “Čim je ušao, pitao je: “Gdje je Francuz?” Jean je odmah istupio. “Dođi, majku ti ustašku, Kemo će ti pokazati”… Kemo ga je tako tukao nekom palicom, a mi smo svi morali gledati kako mladi Jean vrišti i plače od bolova. I da, svi smo plakali, pa i ja. Plakao sam i tresao se dok mi se sljevala krv iz razbijenog uha… I zbog Francuza koji se valjao po podu i pred nama umirao, i zbog straha da će se to dogoditi i nama. Nemojte misliti da je tada bilo heroja među nama… Bili smo prestravljeni mučenjem…”
Taj mladi francuz nam je pokazao što je ljubav, hrabrost, odanost i prijateljstvo. Jean- Michel se borio pod pozdravom Za Dom Spremni, ali nije se radilo o njegovu domu gdje je rođen, niti o njegovoj zemlji, rodbini, ali Jean je imao srce, a u srcu je imao ono što naši revni političari nisu. On nije kao velika većina “ratovao” u Münichenu, Berlinu, Kanadi, Australiji, Jean je iz Francuske došao u Vukovar pomoći. Nitko nikada nije provjerio njegov zdravstveni karton, utvrdio anemiju, dioptriju… na koncu njemu to nije bilo ni bitno. On je došao i pomogao. Urezao se duboko u srca svakog od nas, bio je nada, nada u to da će netko doći, pomoći tim ljudima, dati im hranu, lijekove, ali osim Jeana-Michela, nitko nije došao. Jeana niste ubili, on živi u srcima svakog od nas. Njegov lik i djelo svakodnevno nas podsjeća da ljubav nema granica, da u svakom trenutku našeg života moramo prepoznati žrtvu i dati sve od sebe da pomognemo. Jean -Michel Nicolier nesebično je darovao život za našu Hrvatsku, darovao nam je više od bilo kojeg kralja, predsjednika i generala, patio je zajedno s nama. Danas ne znamo gdje počiva, vlade nisu bile agilne u potrazi za njim, čak su slike s njegovim likom sklonjene s izložbe zbog HOSova grba. Jadni hrvatske puče, krvnik ovog anđela mirno je dočekao svoj kraj u selu pored Vukovara, vjerujem u toploj postelji, okružen “najmilijim ugroženima” koji spremni čekaju novi povod za neki novi krvavi pir. Politizirate potragu za tijelom Jean-Michela, pozivate francuskog predjsednika, ne znam ni ja koga, jeftino skupljajući političke bodove. Ja želim da se Jean nađe, da mu majka ima gdje pustiti suzu, upaliti svijeću, pomoliti se, ali teško će te ga naći, krvnik ga je dobro sakrio. Sakrio ga je duboko, u srce svakog Hrvata i Jean-Michel Nicolier živi u našim srcima, njegov anđeoski lik ostavio je najsjajniji trag u novijoj hrvatskoj povijesti i pokazao nam kako se ljubi i brani grad, domovina, narod.
Jean-Michel Nicolier!!!
Vječna ti slava i hvala hrvatski anđele.
🙏🏻🇭🇷

Iva Svaguša