By Beč, austrijska prijestoljnica je bila tjekom minulog tjedna mjestom značajnih umjetničkih okupljanja i događanja u kojima su učestvovali i dvojica Hrvata,
Ante Glibota, dopredsjednik Europske akademije znanosti umjetnosti i književnosti iz Pariza(AESAL) i značajni hrvatski slikar Boris Ivandić, sa stalnom adresom u Berlinu.
U imperijalnom dvorcu Hofbourg, u kojem su stolovali Austro-ugarski carevi od 1220. godine i poslije drugog svjetskog rata, koji je oficijelna rezidencija Predsjednika Austrijske države, održan je međunarodni znanstveni skup , simpozijum o „The cross-cultural perspective in art “, na kojem je uvodno izlaganje u prvom panelu pod naslovom « L’Europa et Kina dans l’esprit de Lumieres » govorio povjesničar umjetnosti i arhitekture Ante Glibota. Govoreći o kulturološkim isprepletenosti, izložio je svoje teze na primjerima i osobnostima dviju fundamentalnih civilizacija, evropske i kineske civilizacije, potkrepljujući je i na mađusobnim utjecajima i kulturološkim reflekcijama, na primjerima misionara, jezuite, matematičara i znanstvenika Matea Riccia i njegov ogromni utjecaj na razvoj znanosti u Kini, potom utjecaj kineskog umjetnika, filozofa i teoreticara slikarstva Shintao na modernistička gibanja u Europi poslje drugog svjetskog rata, koji je bio pomnno praćen u literalno umjetničkim krugovima Europe i Amerike, poslje prevođenja njegovog traktata o slikarstvu na europske jezike. Ali isto tako prisustvo od 1948 u Parizu, kineskog umjetnika Zao Wu-Kija, koji je svojim izuzetnim talentom i originalnošću ekspresije imao važan utjecaj na najznačajniju plejadu i predstavnike evropskih umjetnika i poglavito, onih koji su njegovali izražaj apstraktnog ekspresionizma koje je ovaj značajni francusko-kineski umjetnik inspiriro, poslje drugog svjetskog rata . Sa druge strane govorio je Glibota i o šokovima koji su doživljavali najvažniji predstavnici kineske i japanske kreativne scene otkrivajući fertilnost i snagu europske umjetničke kreativnosti, koja je znala proizvesti ponekad paralalizirajući efefekt na određeni broj suvremenih azijatskih umjetnika, koji su otkrivali evropsku umjetnost u orginalima čuvanih u prestižnim muzejima i galerijama Italije, Francuske, Nizozemske , Njemačke , Austrije, Rusije…
Boris Ivandić je zasigurno jedan od najvažnijih živućih hrvatskih umjetnika, sa prebivalištem u Berlinu, slikar izuzetnog talenta i snage, ali i profesor na berlinskoj slikarskoj Akademiji, je dobio u Beču znakovitu i prestižnu “Vienna International Medail of Art“,(Distinguished Artist Award) za slikarstvo, a također i veliki engleski sculptor Tony Cragg, za sculpturu. Nagrade za životno djela su dobili talijanski umjetnik Ruggero Savinio, kineski umjetnik Jin Shangyi, i austrijski slikar Arik Brauer.
Ova znakovita priznanja i nagrade je uručio na zasebnoj i sjajnoj ceremoniji svim dobitnicima donedavni Predsjednik Austrije i bivši ministar znanosti republike Austrije dr.Heinz Fisher, uz nazočnost svečanostima i aktuelnog austrijskog kancelara, potom ministra kulture Mag. Thomas Drozda i brojne predstavnike javnog života Austrije, grada Beča, diplomata i veleposlanika Italije, Engleske, Kine,..zemalja čiji su umjetnici primili nagrade, ali naravno bez hrvatskog veleposlanika, koji je uredno pozvano na ovu svečanost i ball u imperijalnoj palači, kojem su nazočili 800 uzvanika sa različitih kontinenata i predstavnici kulturnog i političkog života austrijskog glavnog grada i republike Austrije na čelu sa njenim kancelarom.
Međunarodni žiri, kojima su supresjedavali Ante Glibota, dopredsjednik Europske Akademije (AESAL) i Prof. Zhang Xiaoling, dopredsjednik Nacionalne Umjetničke Akademije Kine, uz ugledne članove Prof. Tiziana D’Achille, predsjednica Umjetničke Akademije likovnih umjetnosti iz Rima, Prof. Bernhard Gwigger Rektor Sveučilišta Mozarteum iz Salzburga, Cao Yinqiang, direktor Centralne Umjetničke likovne Akademije iz Pekinga, Dr. Beata Reifescheid, direktorica Ludwig Museuma iz Koblenza te Prof. Niels Muus, Dekan Bečke Opere i glazbene Akademije i Direktor bečke Centralne Akademije dramskih umjetnosti.
U obrazloženju žirija za Borisa Ivandića se kaže da je ovaj » hrvatski umjetnik, rođen u Osijeku, jedan stvarni planetarni umjetnik-putnik, koji je studirao povjest umjetnosti i filozofiju na sveučilištima u Zagrebu i likovne umjetnosti na Akademiji u Ljubljani. Potom živeći i radeći u Parizu, gdje je doživio svoje prve umjetničke afirmacije izlažući u Parizu, Chicagu, Tokiju, Kini i Indiji, i tako dobio vidljive potvrde svojih kreativnih ideja. Svojim putovanjama u Indiju i Kinu, produbio je istinski i svoj prilaz umjetničkom činu, otkrijući i revandicirajući spiritualnu dimenziju u svojim radovima, koju je sustavno njegovao u svom likovnom izričaju. Ali potpuniju afirmaciju doživljava u Berlinu, gdje njegov rad doživljava i ulazi u realitet jedne duboke meditativne i intelektualne dimenzije. Na prvi pogled njegovi radovi mogu izazvati čuđenje, ali tek uz pomne observaciju, otkrijemo da je njegov rad u svojim realitetima jedan stvarni slojeviti labirint, u kojem ne vidimo ni izlaza ni ulaza. Superpozicija formi koje čine ovaj Ivandićev rad enigmatičnim, koji su strukturirani u bogatstvima i kolorističkoj raspodiji višeslojnih svjetova, koji egzistiraju u suživotu i perfektnoj ravnoteži, u kojoj otkrivamo stvarna bogatstva, inventivnog i imaginarnog svijeta, sa svim kompleksnostimao i paralelizmu njegovih formi. Vidljivo, ispred nas je umjetnik, homo ludens, slobodno se izražavajući, bez kompleksa, igrajući se kroz fabulozne i zanosne forme iz njegovog umjetničkog i intelektualnog ambijenta ne birajući mjesta svjedočantvima i slučajnostima kako na zidovima uličnih instalacija, grafitima u gradskih peysaga, kolažima u narativnim crtežima i formama u njegovom ateljeu ili pak u rijetkim knjigama koje Ivandić konfekcionira sa vidljivim poetsko likovnim zanosom. Njegova djela odaju istovremeno originalne ekspresivne formes i vrlo jaki osjećaj humora, ležernosti, lepršavosti, odajući nam neponovljiva i originalna umjetnička iskustva, djela u čijim sučeljenjima osjećamo njihovu vibrativnu snagu, originalnost i snagu jedinstvene umjetnicčke stvaralačke energije, koje izviru iz Ivandićevog umjetički zrelog i originalnog gesta i zanosa, postojnosti jednog ozbiljnog, nadahnutog slikarskog opusa!»..
Nije na odmet zamijetiti da je Boris Ivandić bio jedan od prvih ranjenih Hrvata u Domovinskom ratu, nakon svirepih napada JNA u Osijeku 1991 godine.
U 2008. godini on je predstavljao Hrvatsku na spektakularnoj Olimpijsku izložbi organizirane od Međunarodnog Olympijskog komiteta i Adidasa u Muzeju moderne umjetnosti u Pekingu za vrijem Olimpijskih igara u Pekingu, pod naslom Umjetnost i sport, ali i prije i poslje, predstavljenu u 7 najznačajnijih kineskih Muzeja, u izložbi čiji je autor bio Ante Glibota, koja je okupila kreativnu i likovnu elitu sa svih kontinenata.
Ante Glibota je posvetio istom umjetniku značajnu monografiju koju je publicirala izdavačka kuća Delight Edition u Hong Kongu i Parizu u 2008.godini.
Boro Ivandić je ilustrirao također i dao likovni predložak za dvije knjige poema Ante Glibote objavljenih 2006 i 2007. godine u Parizu između inih drugih umjetničkih ostvarenja i izložbi na različitim kontinentima.
MLADEN PAVKOVIĆ
