Većina Hrvata u Bosni će živjeti i dalje kako je živjelo do sada….

Ničim se ne može usporediti ono jučer što smo vidjeli od posjeta Plenkovića BIH. Cerekanje u kamere, s naprasno zakopčavanjem sakoa, pokazuje nam da je došao do ruba s kojeg nema povratka.

Nabrajanje onoga što je darovano Bosni s obzirom na situaciju kakvu imamo doma, još je malo usijalo zrak, ugrijalo limene kontejnere, uzročilo žgaravicu kod polugladnih penzionera i još kojeg doktora natjeralo da potraži posao malo dalje od Hrvatske.

Petrokemija ugašena, zbog cijene plina ne isplati se proizvoditi, poljoprivrednici će ostati bez gnojiva, a Varteks koji je hranio pola Zagorja broji zadnje dane .

Plenković novcima  kupuje birače i odatle kući dijeli lekcije, bahato se hvali ulaganjima u BIH s novcima koje su ukradeni hrvatskim radnicima.

U BiH ima oko 500 000 Hrvata u HR ima oko 800 000 penzionera  koji žive ispod ruba siromaštva koje nitko ne spominje i nitko ne pomaže.

Kao narkoman koji iz roditeljske kuće rasprodaje imovinu, ili pak kockar koji radi kockarskog duga prodaje očevinu. Opijen vlašću, koja mu daje moć, jednako šteti onima kojima daje kao i onima kojima uzima.

Većina Hrvata u Bosni će živjeti i dalje kako je živjelo do sada, tek manji dio novaca otići će za izvornu namjenu, a ostalo u džepove ili skute onih koji drže situaciju napetu do krajnje točke izdržljivosti.

Doma se zagrijava nova žarišna točka puna euforije

Novinari u potrazi za “slavopojkama” Vlade izvlače 90 -godišnjake koji bi svojim svjedočenjem uveličali slavu koja se temelji na lažnim zaslugama.

Kada ništa ne pomogne onda se spominje 20 pečenih janjaca koje čekaju “slavopojce” kao nagrada.

Sve je isto kao i prije 30 godina kada su volovi s ražnja odveli Hrvatsku na put u rupu kriminala, nepotizma, rasprodaju prirodnih resursa, vode , zraka i ponosa.

Danas se u Hrvatskoj euforično slavi gubitak ponosa, slavi se ispružena ruka koja se hvali isprošenom milostinjom, slavi se nestanak naših radnika koji su izgradili državu poslije dva rata, slavi se izgon hrvatskih stručnjaka iz zemlje, slavi se to da se u 21. stoljeću vlast može kupiti s pečenjem na ražnju.

Istovremeno možete pročitati da je Zagrebačka banka u vlasništvu UniCredita iz Italije uprihodila u prvih 6 mjeseci 1,2 milijardi kuna na bankarskim naknadama koje su platili hrvatski građani za vođenje računa na kojem im sjeda plaća ili mirovina. Samo “Zabi” Hrvati su ostavili 1,2 milijarde da bi došli do novaca koje su zaradili. Do kraja godine zaradit će pola mosta, a tu je još desetak drugih stranih banaka, koje usprkos ratu u Ukrajini imaju odličan poslovni rezultat.

U Istri opet gori, požar mogu ugasiti samo kanaderi koje Hrvatska nema, kupili smo vojne avione s dometom letenja do Albanije, a nemamo kanadera i sanitetskih vozila za potrebe prijevoza bolesnika.

Sutra kad se euforija smiri, kad se raziđe dim s ražnja i izgubi miris pečenja, treba sjesti razmisliti gdje je prvo okretište koje će promijeniti smjer puta.

Svatko tko im zrno razuma zna da ovaj put vodi u provaliju bez povratka i svatko tko to zna, mora ga pokušati zaustaviti.

Jučer je jedan mladi čovjek pokušao stišati euforiju, ali nisu mu dali, sutra ćemo svi mi plaćati cijenu što mu nismo pomogli.

Nije kasno, euforija traje jedan tren, život radi neobične bravure, zaokrete i iznenađenja, samo ga trebamo čvrsto zagrliti svojim rukama i svojim htijenjima.

A mi Hoćemo pravedno !

Dragica Trumbetaš