By Koliko je dosad izrečeno i napisano bljuvotina o pjesmama Marka Perkovića Thompsona, u prvom redu da poticaju mržnju, agresiju, pa čak i nasilje? Osobito su razni „kritičari“ (ala Tomić i sl.) na takav bezvezan način ukazivali i na njegovu pjesmu „Lijepa li si“, koju su neki željeli čak i zabraniti, (sic!), iako baš ta pjesma na najljepši način govori o ljepotama Hrvatske i ljubavi prema svojoj domovini.
No, po Thompsonu, koji je bio i dragovoljac hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, ne zove se ni jedna nagrada u Hrvatskoj, za razliku od partizanskog pjesnika Ivana Gorana Kovačića (1913.-1943.), kojem je još i danas posvećena najveća pjesnička manifestacija u hrvatskoj državi, s kojom zaista nije imao gotovo ništa.
Taj i takav Kovačić pored pjesme „Jama“, koju moraju znati i djeca u školi, napisao je i pjesmu s nazivom „Mrzimo vas!“. Što se o tome ne govori i ne piše? Recimo, ova pjesma mogla je nastati samo u suludom patološkom mozgu! Ne, ne treba zbog toga ovog nesretnog literata prešutjeti ili izgoniti iz kulturnog života, kao što njemu slični to relativno često traže za pojedine hrvatske domoljubne pisce, ali treba estetski i etički vrednovati njihova djela, ne samo neka, već- sva. Oni koji su u vrijeme, a poglavito nakon II. svjetskog rata, poput cijenjenog i uvaženog Zlatka Tomičića, (1930.-2008.), pisali i objavili antologijske stihove pod nazivom „Hrvatska, ljubavi moja“ završili su na teškoj robiji, dok oni, kao što se vidi, koji su pisali „Mrzimo vas!“ danas imaju čak i svoje ulice i trgove, po njima se nazivaju kulturne ustanove, pa čak, kao što smo rekli, i državne nagrade!
Ali, da ne dužimo, usporedite Thompsonovu „Lijepa li si“ i Kovačićevu „Mrzimo vas!“. Koja je domoljubna, a koja sotonska?
Kovačićeva ide ovako:
„Mrzimo vas, hulje,
Mrzimo, krvnici,
Vi pljačkaške rulje!
U majčinoj klici
Kunu vašu djecu utrobe svih žena
Ispod doma našeg, bombom
porušena.
Skotovi i gmazi,
Što psičete zrakom,
Na krvavoj stazi,
Za mračnim oblakom
Dostić će vas, zmije, osvetnička
strijela
Iznad naših brda, dolina i sela.
Kukavice, vrane,
Psi tuđinskih kurva,
U dno naše rane
Bijes će da vas surva.
Od otrova njenih kosti će vam gnjiti,
Dok se ne nasiti, dok se ne nasiti.
Naše ljute guje
Kroz kost će vam gmizat,
Pobješnjele kuje
Crijeva će vam lizat,
Muhe zukavice i smrdljivi crvi
Osvetu će množit u crnoj vam krvi.
Srcem bismo jeli
Pogano vam meso,
Na lešine sjeli
I kliktali bijesno,
Smrdežima vašim punili bi pluća
Za pobjede nove, nova nadahnuća.“
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
