By U najnovijoj kolumni Hodak nas podsjeća na Thompsonovu ulogu u obrani ponosa naših ljudi u vrijeme kada su vlasti napadima na njega zapravo ostvarivali zahtjev njihovih gazda koji ne žele ni da čuju za ponos naroda koji ih je razoružan pobijedio i protiv njihove volje stvorio hrvatsku državu:
No naša lijepa Hrvatska slobodarski diše. Milena Zajović u Večernjaku “prosto ne može da veruje” i poručuje: “Komesar za šund Filip Zoričić štiti Pulu od cajki, a devastacija obale mu ne smeta”. Sjeća se Milena kako je 2008. Boris Miletić odbio dati suglasnost Thompsonu za koncert u Areni.
Tada je Borisovo obrazloženje “držalo vodu”, ali sadašnje Zoričićevo pozivanje na “građanski duh grada” “duboko je malograđansko”. Firma s lijepim imenom “Hiljadarka“ našla se sad u gabuli. Izgubili lovu, a polako i glavu… Samo su htjeli ljude upoznati s modernijom vrstom poezije, drugim melosima i ritmovima… Različitosti doprinose zbližavanju naših naroda i narodnosti. K’o do 1990., ali tada smo se zbližili “preko nišana”.
(…)
I sada, drugovi, neki “komesar za šund” uzima sebi za pravo da nas “maltretiše” pa zabranjuje izvođenje takve popularne narodnjačke glazbe u javnom gradskom prostoru. Samo naprijed Milena! Treba se samo prisjetiti Thompsona kojem je bilo zabranjeno održati koncert u pulskoj Areni. Tada 2008. zavladala je u Puli prava histerija, valjda od strane ove mase kojoj je firma “Hiljadarka” rasprodala ulaznice za srpske narodnjake. Netko je na fejsu objavio: “Tko je sebi uzeo pravo aplaudirati zabrani Thompsona u Puli, sada ima pravo samo zagristi jezik zbog zabrane narodnjaka u Puli”.
Ali Hodaka treba pročitati u cjelini pa taj tekst dajem u Prilozima.
S druge strane Hodakovo spomijanje napada na Thompsona te 2008. godine podsjeća nas na tadašnju našu obranu Thompsona: HRVATSKOJ JAVNOSTI O ZABRANI KONCERATA MARKA PERKOVIĆA THOMPSONA
Pismo sa samo nekim od potpisnika dani su u Prilozima. Već ta imena pokazuju zašto sada radim na seriji knjiga o nekim od takvih uglednih Hrvata koji su se stalno borili za očuvanje ponosa hrvatskih ljudi. Prije ovoga pisma pisali smo izravno Thompsonu i javno mu izrazili potporu i našu želju da ga ne obeshrabre sitna, prizemna i priglupa podmetanja koja su se bila razbuktala poslije njegovog iznimnoga nastupa na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, koji su organizirali hrvatski branitelji.
U tim knjigama iznova dajem i ova i slična pisma koji su ti časni ljudi potpisivali iako su zbog toga znali biti na udaru vlasti. I 2015. je bio novi veliki udar na Thompsona, legendarnu ‘Bojnu Čavoglave’ i ZDS koji su poslije Memoranduma SANU 2 bili važna karika svima onim kojima je smetala veličanstvena hrvatska pobjeda u Domovinskom ratu. Neposredno prije tog novog napada na Thompsona bi je napad na velikog hrvatskog domoljuba nogometnog reprezentativca Josipa Šimunića. HNS se tada nije snašao, ali uskoro su vatreni preuzeli na sebe obranu ponosa i dostojanstva hrvatskog naroda. Zauvijek će biti upamćen veličanstveni doček srebrnih Vatrenih 2018. uz Thompsonovo sudjelovanja i uloge Dalića i Modrića u tome.
I on i Thompson i danas su na čelu svih onih koji se bore za očuvanje našeg ponosa i dostojanstva.
Ovih dana Dalić iznova pokazuje što znači uputstvo kardinala Kuharića hrvatskim političarima:
„Razgovarajte s velikima s polazišta principa, nikada na koljenima. Principi su oružje. I zato kad Hrvatska čistih ruku i čiste savjesti nastupi pred svijetom, ona je jaka i pred jakima.” (u Predsjedničkim dvorima 29. rujna 1997.).
A Dalić, kao vođen tom preporukom i danas reagira prema svjetskim moćnicima kada nam je nanesena nepravda:
ZLATKO DALIĆ ODBIO GLASOVATI: RAZOČARAN SAM ODNOSOM FIFE PREMA HRVATSKOJ, GDJE SU NAŠI NOGOMETAŠI?
‘Da engleski, brazilski, španjolski, njemački ili talijanski igrači i treneri postižu rezultate poput nas, bili bi itekako zastupljeni u svim izborima. Želim više respekta za nas, za našu reprezentaciju, za naše igrače, pa i za sebe, jer smo s dvije medalje apsolutna svjetska senzacija’
Cijeli tekst dajem u Prilozima.
Josip Pečarić
PRILOZI
HODAK: JEFTINA PROPAGANDA JUGO-NOSTALGIČARA OPET MARŠIRA NA ČELU KOLONE
27/02/2023
Na “akademsko” pitanje možemo li razje**ti Hrvatsku? odgovor je “MOŽEMO!”. Ta skupina lijevih aktivista, uz borbu sa smećem, ima sveti partijski cilj: deustašizacija i denacifikacija Hrvatske. Identičan cilj ima i Vladimir Vladimirović Putin u Ukrajini.
K’o biblijska ptica “feliks” iz pepela je izronio Marko Špoljar, lijevo krilo lijevog Jutarnjeg, pa kaže: “Vrijeme je za završni korak u deustašizaciji ulica u Zagrebu!”. Marko je zamjena, kao “divka” za kavu, za sustav “umjetne inteligencije ChatGPT”. Kako bi rekli u BiH: K’o bajagi je neutralan, ali mu je Tuđman sumnjiv, a Tito prihvatljiv i drag. Vjerojatno se čudi što se u Zagrebu šuti dok Rusija “herojski” razara Ukrajinu i njene “naciste”.
Vlast u Zagrebu već šest mjeseci “žmiri” na problem odvoza i razvrstavanje smeća.
To predstavlja svjetski rekord u žmirenju. Čestitam…
Vijećnici iz Medvešćaka u praksi su dokazali da povijest u pravilu završava k’o farsa
Probudio se opet i onaj “slobodarski” Zagreb. Kad može Putin, mogu i purgeri! Ivica Granić iz Dubrovnika komentira radosnu vijest kako je vijeće zagrebačke gradske četvrti Gornji Grad, Medvešćak, izglasalo da se u fond imena iz kojeg se imenuju javne površine u Zagrebu uvrsti i ime Milke Planinc, bivše visoke dužnosnice Komunističke partije Jugoslavije. Bilo je navodno i drugih prijedloga… Možda da se u taj “fond” uvrsti i Mate Granić, osobni “lekar” drugarice Milke ili kompromisni prijedlog da se još neki trg u gradu nazove po Vladimiru Ranogajcu koji nas je još tamo legendarne 1945. trajno zadužio sa svojim tumačenjem zakona o kaznenom postupku.
Naime, komesar Vlado je za vrijeme tog komunističkog “kolinja” naredio strijeljanje oko 60 narodnih neprijatelja. Da mu savjest bude mirna, nekoliko mjeseci nakon toga digao je optužnice protiv njih. Pokojni “optuženici” su tako imali pravo prigovora protiv Vladimirovih optužnica. Kao što to i danas desetci tisuća ubijenih Ukrajinaca mogu prigovoriti drugom Vladimiru… I takav jedan heroj ima ulicu tamo negdje na Jarunu. Međutim, Marko Špoljar o Vladi Ranogajcu ni bi više divanio.
Vijećnici iz Medvešćaka u praksi su dokazali da povijest u pravilu završava k’o farsa. Naša Milka bila je politički komesar najkrvoločnije partizanske brigade, one 11. Dalmatinske. Valjda je sudjelovala i u “legendarnim” pobjedama nad širokobriješkim franjevcima. I tako, dok su odmah nakon rata, bez suda i suđenja, stotine tisuća Hrvata bili ubijeni u komunističkoj Jugoslaviji, sad nasljednici i nasljedovatelji tih krvnika, u ime neke samo njima znane demokracije, traže za te krvnike iz doba komunizma ulice u elitnim zagrebačkim kvartovima.
Gorana Kelam je objavila na fesu vic o Milki Planinc. Skoro pa realan. Kao predsjednica Vlade susrela se s Rolandom Reganom, tadašnjim američkim predsjednikom. Pitala naša Milka Regana imali on kakav hobi. “Naravno da imam. Skupljam kaubojska lasa”, odgovorio je Regan. “A gdje ih držite?”, znatiželjno će Milka. “Pola u Bijeloj kući, a pola na mom ranču. A koji je vaš hobi?”, upita Regan Milku. “Skupljam političke viceve”, odgovori Milka. “A gdje ih držite?”, začuđeno će Regan. “Pola u Staroj Gradiški, a pola u Lepoglavi”, pohvali se Milka.
‘Na rubu pameti’
U ova luda vremena samo nam još nedostaje da nekom padne na pamet ideja pa u ime demokracije zatraži da se proglasi i ulica Sime Dubajića, Milkinog suborca. Naravno, sada je na potezu Marko Špoljar. Progon, ne onih koji su bili ustaše, jer ti ni u snu nisu mogli dobiti ulicu u Zagrebu, nego svih onih koji nisu bili u partizanima. Taj kriterij je već bio u upotrebi neposredno poslije završetka rata 8. svibnja 1945. i za mnoge je bio uteg na vagi između života i smrti. I tako dok se Putin i obračunava s nacistima u Ukrajini, Marko Špoljar, MOŽEMO, 6.Lička, Ivica Ivanišević, Slobodanka, Rada, Rade i ekipa obračunavaju se s onima koji su se od 1941.-45. i od 1991.-95. borili za hrvatsku državu. Zar to nije kao u Krležinom epohalnom romanu iz 1938. “Na rubu pameti?”.
Kratka “drugarska” poruka Špoljaru: Marko, ako nisi zadovoljan “sobom”, otiđi u “predsoblje”.
Dolazi vrijeme poreznih prijava i ispunjavanja obrazaca. Netko mi je poslao obrazac koji je za poreznu upravu ispunio jedan Australac. U rubrici da li nekog “uzdržavate”, on je napisao: “tisuće ilegalnih emigranata, milijun huligana, stotine tisuća nezaposlenih parazita i iznajmljivača, 100 tisuća kriminalaca u zatvorima, uz to oko 150 idiota u parlamentu i tisuće političara koji to sve toleriraju”. Porezna uprava mu je vratila ispunjeni obrazac uz napomenu da je taj odgovor neprihvatljiv. Na to je Australac Poreznoj upravi uzvratio pitanjem: “Koga sam zaboravio navesti?”.
Dobra, stara, senilna Europa
Navodno “epohalan” govor Vladimira Putina značio je konačni “zbogom” Europi. Jel’ to shvatila dobra stara senilna Europa? Ponosna na silne ministrice obrane, ljudska prava, snižavanja granica za pedofiliju, parade ponosa, liberalnu demokraciju koja prije sliči na “ploveće kazalište” bez kormilara… Rusija i Kina sve su bliže jedna drugoj, a sad ni Indija, trenutno najmnogoljudnija zemlja svijeta, ne želi osuditi invaziju Rusije na Ukrajinu. Putin je probudio već olinjali i zaspali NATO, a samo zahvaljujući konfuznoj Americi s Bidenom na čelu, Ukrajina odolijeva, a Europa još ipak drži glavu iznad vode. Bez njih bismo mogli već sada početi učiti ruski.
No naša lijepa Hrvatska slobodarski diše. Milena Zajović u Večernjaku “prosto ne može da veruje” i poručuje: “Komesar za šund Filip Zoričić štiti Pulu od cajki, a devastacija obale mu ne smeta”. Sjeća se Milena kako je 2008. Boris Miletić odbio dati suglasnost Thompsonu za koncert u Areni.
Tada je Borisovo obrazloženje “držalo vodu”, ali sadašnje Zoričićevo pozivanje na “građanski duh grada” “duboko je malograđansko”. Firma s lijepim imenom “Hiljadarka“ našla se sad u gabuli. Izgubili lovu, a polako i glavu… Samo su htjeli ljude upoznati s modernijom vrstom poezije, drugim melosima i ritmovima… Različitosti doprinose zbližavanju naših naroda i narodnosti. K’o do 1990., ali tada smo se zbližili “preko nišana”.
Poezija koje se ne bi posramio ni Karadžić, Mladić, Šljivančanin, a ni Let 3
Što će Hrvatima neki Tin Ujević, Arsen Dedić, Krklec, Krleža, Slavko Mihalić, Dobriša Cesarić, Antun Branko Šimić… Sve su to fosili koji su odavno off. Drug iz “Hiljadarke” i Milena otvaraju nam krmeljave oči. Ova srpska narodnjačka poezija svakom pravom ljubitelju glazbe odmah ulazi u “uvo”. Recimo, prekrasne riječi narodnjaka koje svakog, a napose mlade, kulturno uzdižu idu: “Možeš da me miluješ, možeš da me siluješ, možeš da me ubiješ, svejedno je. Od modrica tvojih plava sam ja, plava k’o oči u gusara. Otvori mi srce, karte na sto. Samo gazi, gazi, gazi me pred svima, jer gde ima krvi, tu ljubavi ima. Svuci me, po svakoj suzi, tuci me. K’o dete kazni me, k’o ženu spasi me. Robinja sam tvoja, ubij me. Robinja sam tvoja, volim te…”.
Poezija je to koje se ne bi posramio ni Karadžić, Mladić, Šljivančanin, a ni Let 3… Ovakvu izvornu “poeziju” čuo sam prvi puta u JNA služeći “narodu” u Bitoli: “Mala moja, bit ćeš mi gospoja, jest ćeš proju, je**la majku svoju”, ili “Jeb**te vojni referente što me dadne dalje od Dervente”.
I sada, drugovi, neki “komesar za šund” uzima sebi za pravo da nas “maltretiše” pa zabranjuje izvođenje takve popularne narodnjačke glazbe u javnom gradskom prostoru. Samo naprijed Milena! Treba se samo prisjetiti Thompsona kojem je bilo zabranjeno održati koncert u pulskoj Areni. Tada 2008. zavladala je u Puli prava histerija, valjda od strane ove mase kojoj je firma “Hiljadarka” rasprodala ulaznice za srpske narodnjake. Netko je na fejsu objavio: “Tko je sebi uzeo pravo aplaudirati zabrani Thompsona u Puli, sada ima pravo samo zagristi jezik zbog zabrane narodnjaka u Puli”.
Nijemci su davno postavili kratku i jasnu definiciju turbofolka: “Music fur Idioten”. Ali njima je bolje da se ne javljaju. Progresivni svijet se zgraža što njihov Wagner radi u Ukrajini…
Uvedeno je novo pravednije plaćanje lijekova. Sad će pravednici brže u raj.
‘Kako odgojiti ustašu?’
Ne znam je li Robert Bajruši možda studirao povijest kod Slaveka Goldsteina ili je završio srednju kumrovečku? Dok cvate “srpski svet”, a Vučić bi opet malo “da poseti” Glinu, te dok u komšiluku niču ulice Draže Mihajlovića, naš Roby, u stilu naših pučkih i inih pravobraniteljica, daje besplatne savjete “kako odgojiti ustašu”. Roby drobi o ustaškoj mladeži, a Goldstein opet glorificira nezaboravnog i neprežaljenog druga Tita. Kaže da je Tito čovjek koji je primjer klasičnog kontrapunkta. Osnovno znate. Kontrapunkt je kad se dvije melodije tako povežu da se istovremeno izvode i skladno zvuče. Uz komunistički revizionizam u Zagrebu i nadolazeću ulicu Milke Planinc javlja se naš Slavek kako bi svog Tita usporedio, ni manje ni više nego s Georgeom Washingtonom.
Tako on kaže: “Možemo govoriti o njegovim manama(!?), ali bio je osloboditelj”. Sad je jasno odakle su se otisnuli u svijet povijesnih znanosti Jakovina, Markovina, Klasić i slični. Skoro da nema ozbiljnije liste ratnih zločinaca, a da se na njoj ne nalazi naš (George) Tito, zvan “Osloboditelj”. Ne samo osloboditelj, on je bio i istaknuti pravnik (ima drugovi sudija koji se drže zakona k’o pijani plota) povjesničar i vizionar (prije će Sava poteći uzvodno nego će Hrvatska postati država), ali iznad svega bio je moralni uzor.
Prva žena Pelagija Denisova Belousova već je skoro navršila 14 godina kad se udala za budućeg osloboditelja. Ne znam koliko je godina imala supruga Georga Washingtona, ali ju on sigurno ne bi prijavio nekoj tajnoj službi. Naime, u ta sjajna vremena još nije postojao ljevičarski pojam “zviždač” koji je danas fini sinonim za drukere i cinkere. Tada još ni Pernar nije bio na sceni. “Odzviždao” je budući maršal tu svoju drugu suprugu Elzu Kenig koja je streljana kao njemačka špijunka 1937.g u Moskvi. Naime, “osloboditelj” je bio “uverski” demokrat.
Jeftina propaganda jugo-nostalgičara opet maršira na čelu kolone
Jedna država, jedna partija, jedan predsjednik, ali više tajnih službi OZN-a, UDB-a, KOS), više kaznionica (Goli otok, Lepoglava, Stara Gradiška…), ubojstva ekonomske i političke emigracije… Uglavnom, repertoar ovakvih tipičnih ”osloboditelja” kao što su bili Staljin, Hitler, Musolini, Mao ce Tung, Čauševski, koji su kažnjavali zatvorom pričanje viceva, nezaboravan je i zato svatko od njih zaslužuje dobiti u Zagrebu bar jednu ulicu ili trg. Milki ulica, a Titi vratiti trg! Jeftina propaganda jugo-nostalgičara opet maršira na čelu kolone.
Nakon što je otkrio kostodrobilice koje je navodno osloboditelj Hitler slao u Jasenovac, naš Slavko ponovno otkriva “Ameriku”, samo na njegovu žalost prekasno. Prekasno za dva milijuna. Kad je klasičnom vulgarnom diktatoru, kakav je Josip Broz, ponestalo love poslao je tisuće Hrvata, koji nisu stradali u silnim jamama i u zatvorima, na rad u inozemstvo.
Kažu da protiv lopovluka nema pomoći. Mali lopovi rade pod okriljem noći, a veliki pod okriljem moći.
Na žalost, točnu i istinitu dijagnozu Lijepe naše dao je dr. Manfred Dausteer, sudac koji osudio Mustača i Perkovića: “Hrvatska ne razlikuje dobro od zla. Politička pitanja još rješavaju komunistički funkcioneri, u medijima su tumačenja prepuštena bivšim komunističkim propagandistima, a u državnim institucijama odluke donose kadrovi čije su percepcije lojalnosti formirane u zagrljaju partije i UDB-e”. No ipak je važnije da je Sava ipak potekla uzvodno.
Zlobnici i dalje tvrde: “Dok je srca bit će i Croacije, makar u okviru Balkanske federacije”.
I dok pomalo odlazi zima i dolazi ljeto, po šumama i gorama idu čete piromana…
Zvonimir Hodak/direktno.hr
https://kamenjar.com/hodak-jeftina-propaganda-jugo-nostalgicara-opet-marsira-na-celu-kolone/
HRVATSKOJ JAVNOSTI O ZABRANI KONCERATA MARKA PERKOVIĆA THOMPSONA
U Hrvatskoj je počelo zabranjivanje koncerata Marka Perkovića Thompsona
Prihvaćanje zabrane ovih nastupa značilo bi dopustiti Hrvatsku u kojoj se ne smije pjevati. Hrvatski narod vjekovima iskazuje svoju radost, bol, vjeru i nadu pjesmom. Hrvatska glazba daje ljepotu našem životu i dostojanstvo našem narodu.
Žele zabraniti naše snove i naše pjesme!
Prošli smo bolna iskustva zabrane i suđenja javne riječi. Hrvatsko sjećanje je puno ponosa na one koji nisu prihvatili zabranu slobode misli, riječi, pisma i okupljanja.
Nemojmo dopustiti zabranu pjesme!
Mi smo odgovorno iskazali hrvatskoj javnosti da “nastupi Marka Perkovića Thompsona pobuđuju plemenite osjećaje solidarnosti, a emocije bude optimizam koji iz ravnodušja i rezignacije podiže mnoštvo ljudi”. S prezirom gledamo na zabrane njegovih koncerata i pozivamo i cijelu Hrvatsku da,
Ne prihvati i ne dopusti zabranu hrvatske pjesme – zabranom koncerata Marka Perkovića Thompsona.
Zagreb, 18. 07. 2008.
Neki potpisnici
Akademik Ivan Aralica
Dr. sc. Mato Artuković, viši znanstveni suradnik
Akademik Smiljko Ašperger
Dipl. Ing. Nenad N. Bach, skladatelj
Mile Balen, književnik
Akademik Slaven Barišić
Prof. dr. sc. Borna Bebek
Mons. dr. Mile Bogović, biskup
Damir Borovčak, dipl. ing., publicist
Josip Botteri Dini, akademski slikar, predsjednik Ogranka Matice
hrvatske u Splitu
Vinko Brkan, član HVIDR-e Hrvatske i dogradonačelnik Trogira
Prof. dr. sc. Nikola Buble
Mr. sc. Vinko Burazer, odvjetnik
General Miljenko Crnjac
Joško Čelan, novinar i publicist
Mirko Čondić, pukovnik HV u m.
Prof. dr. sc. don Josip Čorić
Branko Čulo – dragovoljac i hodočasnik
Prof. Ante Čuvalo, Ph. D. – Predsjednik Association for Croatian Studies/ACS
Mate Ćavar, hrvatski pjesnik i publicist
Ružica Ćavar, dr. stom. i dr. med., predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj
General Ljubo Ćesić Rojs
Prof. dr. sc. fra Šimun Šito Ćorić, nacionalni koordinator Hrvatskih kat. misija u Švicarsloj
Prof. dr. sc. Ante Ćorušić
Prof. dr. sc. Alojz Ćubelić, svećenik
Akademik Žarko Dadić
Dr. dr. h. c. Nikola Debelić, dirigent, sveuč. prof. i hrv. veleposlanik u m.
Julije Derossi, književnik
Prof. dr. sc. Goran Dodig
Admiral Davor Domazet Lošo
Dr. sc. Tomislav Dragun
Prof. Tomislav Držić, novinar i urednik Hrvatskog lista
Prof. Malkica Dugeč, hrv. pjesnikinja
Prof. dr. sc. Andrej Dujella
Marko Duvnjak, profesor
Dr. Ivo Dužević, psihijatar-psihoterapeut
Ante Filipović, brigadir u m.
Ivan Gabelica, odvjetnik
Dr. sc. Mario Grčević
Prof. dr. sc. Vinko Grubišić
Petar Hinić, predsjednik Hrvatske kulturne zajednice u Stuttgartu
Hrvoje Hitrec, književnik i predsjednik Hrvatskog kulturnog vijeća
Prof. dr. sc. Alojzije Hoblaj
Fra Mladen Hrkač
Mons. Ante Ivas, biskup
Ilija Ivezić, glumac
Dr. sc. Borka Jadrijević, docentica
Dr. sc. Krešimir Jakić, sveučilišni profesor u m.
Dr. sc. Zvonimir Janović, sveučilišni profesor u m.
Akademik Dubravko Jelčić
Josip Jović, kolumnist i publicist
Prof. dr. sc. Vlado Jukić
Marko Jurič, novinar
Ante Jurić, predsjednik Australian Croatian Association Melbourne
Ing. Zrinko Jurić, tajnik Hrvatske kulturne zajednice u Stuttgartu
Dr. sc. Hrvoje Kačić
Don Anđelko Kaćunko, novinar i publicist
Damir Kalafatić, dipl. ing. kemije
Pajo Kanjižaj, književnik
Prof. dr. sc. Ivan Karlić
Akademik Andrija Kaštelan
Prof. dr. sc. Vladimir Katović
Prof. dr. sc. Stanislav Kliment
Mate Knezović, odvjetnik
Prof. dr. sc. Pavle Knezović
Zdravko Komšić, predsjednik udruge logoraša Vukovara
Prof. dr. sc. Ivan Kordić
Prof. dr. sc. Manja Kovačević
Prof. Kuzma Kovačić, akad. kipar
Fra Ljubo Krasić, ravnatelj Hrvatskog Instituta, Chicago
General Marinko Krešić, predsjednik udruge Hrvatski generalski zbor
Prof. dr. sc. Šimun Križanac
Dr. sc. Mario Krnić, docent
Vjekoslav Krsnik, novinar
Dr. Petar Kružić, stomatolog, presjednik Hrvatskog Kršćanskog pokreta Stuttgart
Prof. dr. sc. Slobodan Lang
Dr. sc. Inga Lisac, sveučilišni nastavnik u m.
Prof. Ive Livljanić, hrv. veleposlanik u m.
Prof. dr. sc. Branimir Lukšić
Prof. dr. sc. Mate Ljubičić
Dr. sc. Ljubo Marangunić, sveučilišni profesor u m.
Dr. Radoslav Marić, M. D., ABOG, LMCC, FLEX, ECFMG
Ivica Marijačić, novinar, glavni urednik «Hrvatskog lista»
Prof. dr. sc. Matko Marušić
Prof. dr. Marko Matić
Akademik Slavko Matić
Miroslav Međimorec, redatelj, publicist i umirovljeni diplomat
Dr. sc. Nedjeljko Mihanović, član suradnik HAZU
Prof. dr. sc. Alka Mihelić-Bogdanić
Marko Mikulandra, književnik i redatelj
Slavica Mikulandra, glumica
Miroslav Mikuljan, filmski redatelj
Prof. dr. sc. Nikola Mirošević
Tvrtko-Andrija Mursalo, diplomat u m.
Prof. dr. dr. fra Andrija Nikić, predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak Mostar
Željko Olujić, odvjetnik
Ivan Pandža – Hvidra Zagreb
Prof. dr. sc. Mladen Parlov
Josip Pavičić, književnik i nakladnik
Mladen Pavković, novinar i publicist
Prof. dr. sc. Davor Pavuna
Marija Peakić-Mikuljan, književnica
Akademik Josip Pečarić
Kaja Pereković, bivša predsjednica Društva hrvatskih političkih zatvorenika
Prof. dr. sc. Nedjeljko Perić
Mr. sc. Damir Pešorda, kolumnist i profesor
Nenad Piskač, književnik
Mr. sc. don Bernardo Pleše
Akademik Stanko Popović
Mons. dr. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački
- Ivan Prcela, urednik i publicist
Prof. Markica Rebić, general u mirovini
Danijel Rehak, predsjednik Hrvatske udruge logoraša
Ivica Relković, publicist
Bojnik Mladen Rogić, dopredsjednik UHDDR-a grada Zagreba i Zagrebačke županije
Fra Nikola Mate Roščić
Vedran Rožić, gradonačelnik Trogira i saborski zastupnik
general-bojnik Željko Sačić
Marin Sagner, glumac
Prof. dr. sc. Marko Samardžija
Jakov Sedlar, redatelj
Prof. em. dr. sc. Ivo Soljačić
Prof. em. dr. sc. Zvonimir Šeparović, član Europske akademije znanosti i umjetnosti
Prof. dr. sc. Marijan Šunjić
Ante Nadomir Tadić Šutra, pjesnik
Tuga Tarle, prof. filozofije
Benjamin Tolić, filozof i publicist
Prof. dr. sc. Zdravko Tomac
Akademik Nenad Trinajstić
Prof. dr. sc. Miroslav Tuđman
Prof. dr. sc. Nikica Uglešić
Aron Varga dipl. inž.
Đuro Vidmarović, književnik i povjesničar
Ljilja Vokić, profesor
Dr. sc. Vladimir Vratović, sv. profesor u m.
Ljubica Vrdoljak, gradska vijećnica u Splitu
Zlatko Vitez, glumac
Dr. sc. Petar Vučić
Dr. sc. Ante Vukasović
Petar Vulić, pjesnik, tajnik Udruge umirovljenih branitelja
Prof. dr. sc. Ivan Zulim
Prof. dr. sc. Darko Žubrinić
ZLATKO DALIĆ ODBIO GLASOVATI: RAZOČARAN SAM ODNOSOM FIFE PREMA HRVATSKOJ, GDJE SU NAŠI NOGOMETAŠI?
‘Da engleski, brazilski, španjolski, njemački ili talijanski igrači i treneri postižu rezultate poput nas, bili bi itekako zastupljeni u svim izborima. Želim više respekta za nas, za našu reprezentaciju, za naše igrače, pa i za sebe, jer smo s dvije medalje apsolutna svjetska senzacija’
Sinoć su u Parizu proglašeni dobitnici nagrade The Best, a u izboru tradicionalno sudjeluju izbornici i kapetani svih svjetskih reprezentacija, uz glasove medija te navijača. Hrvatski izbornik, Zlatko Dalić, odlučio je kako ove godine neće sudjelovati u Fifinom izboru.
– Razočaran sam odnosom Fife prema hrvatskoj reprezentaciji jer smatram da smo zaslužili veće poštovanje svjetske nogometne organizacije za rezultate koje smo proteklih godina postigli. Jedina smo reprezentacija koja je prošle godine bila među četiri na Svjetskom prvenstvu te među četiri najbolje u Ligi naciji. Šokirali smo cijeli svijet pobjedom protiv najveće svjetske reprezentacije, Brazila, jedini uz Francuze imamo dvije medalje s dva zadnja SP-a. Pobijedili smo Francusku u Parizu, Dansku u Kopenhagenu, izbacili Brazil i Belgiju sa SP-a, u 23 utakmice nakon Eura izgubili smo samo dva puta – istaknuo je izbornik Dalić, prenosi web stranica HNS-a.
– Usprkos tomu, pogledajte popis 14 kandidata za najboljeg igrača svijeta – osim sjajnog Modrića, gdje su Hrvati? Ne bih nabrajao pojedince iz drugih zemalja jer zaista imam veliki respekt prema svakom igraču i treneru, ali zar tu nije bilo mjesta za Matea Kovačića koji je postao svjetski klupski prvak i igrao briljantno na SP-u? Nije bilo mjesta za Gvardiola koji je po većini izbora bio i među najboljih 11 na SP-u i u Bundesligi? Zar Livaković nije zaslužio biti ni među pet kandidata za najboljeg vratara nakon svega što je napravio na SP-u?
– Među pet predloženih trenera koje redom izuzetno cijenim su i tri izbornika, ali niti jedan od njih nije izborio i finalni turnir Lige nacija i medalju na SP-u. Uz veliko poštovanje prema uspjehu Maroka i njihovom izborniku, u dva međusobna susreta Hrvatska ima remi i pobjedu u utakmici za broncu – dodao je Dalić.
– Prisjetimo se i da je po brojkama i po dojmu Dominik zaslužio biti najbolji vratar SP-a, a Joško najbolji mladi igrač SP-a. Doživljavam sve to kao manjak poštovanja, a koji sam doživio i u odabiru termina naših utakmica, pa i kvaliteti suđenja koje smo imali tijekom SP-a, posebno u polufinalnoj utakmici. Smatram da je naša reprezentacija i svojim igrama i svojim ponašanjem na terenu i izvan njega zaslužila više poštovanja, istog poštovanja koje mi iz utakmice u utakmicu pokazujemo prema našim protivnicima.
– Da engleski, brazilski, španjolski, njemački ili talijanski igrači i treneri postižu rezultate poput nas, bili bi itekako zastupljeni u svim izborima. Želim više respekta za nas, za našu reprezentaciju, za naše igrače, pa i za sebe, jer smo s dvije medalje apsolutna svjetska senzacija. Fifa bi nas trebala više promovirati jer smo pokazali da jedna mala zemlja može konkurirati najvećima, a što je najljepša reklama za nogomet u cijelom svijetu – komentirao je Dalić.
– Zbog svega navedenoga, odlučio sam kako ove godine neću sudjelovati u izboru, ali svim dobitnicima od srca čestitam na zasluženim nagradama, a posebno našem Luki na sjajnom četvrtom mjestu, s time da je za mene on uvijek broj jedan – zaključio je hrvatski izbornik.
Večernji list/https://www.vecernji.hr /Hrvatsko nebo
Josip Pečarić
