By Razni politički trendovi događaju se zadnjih mjeseci i godina, no jedna snaga koja je imala veliki utjecaj desetljećima, socijal-demokracija, je na umoru.
Zašto se to dogodilo i kako će to utjecati na život Hrvata?
Možda se na području Europe radi o evolucijskom procesu, ali u slučaju “naše” socijaldemokracije radi se definitivno o privatnim i primitivnim obračunima ljudi bez domovine i sumnjivih moralnih vrijednosti.
Grupa iskompleksiranih individualaca iznova pokazuje svoje pravo lice, a zaokupljeni međusobnim podmetanjima nisu ni primijetili da su nestali s političke scene.
Partija je kompletno izgubila doticaj sa zajednicom, a svaka krizna situacija u domovini partiji je bila prilika da dokaže – koliko mrzi našu domovinu.
Kao takvi ne mogu ni biti politička stranka jer nemaju prostor djelovanja. Ovaj prostor koji im je omogućen ne priznaju i u tome leži temelj njihove propasti – na mržnji prema Hrvatskoj.
Kad brod tone onda miševi bježe, pa osnivaju razne stranke, pokrete, inicijative, organizacije i daleko od zagrljaja partije izbacuju otrov ponovo – prema našoj domovini.
Zadnji “heroji” partije hrabro se bore za onaj crveni kombi koji je ostao kao spomen – bojom i izgledom.
Uvjerenje da Hrvatska treba čvrsto stajati na dvije noge (lijeva i desna opcija) se pokazalo na kraju kao romantična želja prvog hrvatskog predsjednika.
Zadnjih par desetljeća nas je naučilo da Hrvatska treba stajati na hrvatskim nogama. Stajati i poštivati sve, ali sa suhim barutom nadohvat ruke.
Ta spoznaja se mora uzeti kao milost spoznaje!
Tako su mudraci Krista kao kralja prepoznali čim je započinjao svoj zemaljski život, a razbojnik u trenutku kad ga je napuštao.
Milost spoznaje, milost oprosta! Koja je veća?
Pogrešno pitanje – za prepoznavanje pravoga kralja čovjeku oči otvaraju obe spoznaje!
Otvorene oči koje je hrvatski puk pokazao na parlamentarnim izborima bile su poruka partiji da je gotovo – jednom i za svagda!
Tonkica Kaliterna
