By Rat u Ukrajini ulazi u deveti mjesec, ruska vojska na bojištu doživljava poraz za porazom, ali raketnim udarima i dronovima i dalje nesmiljeno razara sela, gradove i infrastrukturu nužnu za preživljavanje civilnog stanovništva. Genocid koji sustavno i nemilosrdno provodi Ruska Federacija nastavlja se pred očima cijelog svijeta. Ukrajinci bi ovu zimu trebali dočekati bez grijanja, struje i vode – to je onaj pakleni plan što su ga skovali zločinci u Kremlju od kad su na terenu počeli gubiti bitke.
Srbija – ona većinska, “patriotska”, otvoreno likuje nad razaranjem Ukrajine i ovim besprimjernim masovnim zločinom nad cijelim jednim narodom i to je očito prate li se najutjecajniji mediji – od tabloida preko radio i TV postaja do Interneta. Najgledanije televizijske emisije rezervirane su za Vojislava Šešelja i slične rusofile koji grčevito brane “majčicu Rusiju” i slave ono što ona čini, dok se malobrojne oponente za koje je to agresija a Putin zločinac, nastoji ušutkati, pa i po cijenu otvorenih (i javno, u emisijama uživo izgovorenih) prijetnji fizičkom ugrozom. U studiju se po pravilu voditelj stavlja na stranu rusofila i s njima napada gosta koji ima drugačiji (“antiruski”) stav, do te mjere da ovaj teško može izreći ono što želi.
“Srbija je bastion srpstva, a Rusija majka” – to je taj unisoni stav srpske “patriotske” struje, koja po svemu sudeći prevladava, jer prema tvrdnjama najutjecajnijih medija, u Srbiji 80 – 90% Srba podržava Putina, a slično je stanje i u “Republici Srpskoj”. Čak i da je taj postotak nešto manji, u svakom slučaju, novi “ruski car” ima značajnu, većinsku potporu u ovoj zemlji, pa zacijelo i među Srbima uopće.
Ratni zločinci (poput već spomenutog Vojislava Šešelja, Dragoslava Bokana, Veselina Šljivančanina, Dragana Vasiljkovića i slični njima) su najpoželjniji gosti TV emisija, što diže gledanost i održava taj rusofilski plamen živim.
Može Srbija formalno glasovati za pokoju deklaraciju UN-a ili kakve druge međunarodne organizacije ili institucije, formalno i reda radi “podržati” suverenitet i cjelovitost Ukrajine, ali ona u većini jest i ostaje putinovska, rusofilska, ne toliko zbog Kremlja i neke vjere u “pravoslavlje” i “bratstvo” s Rusima, nego radi sebe i svoje “Velike Srbije” – koju bi joj, kako priželjkuju, trebali donijeti ruski tenkovi.
Ako netko može javno tvrditi kako je “Rusija danas izrazito demokratska država”, a to ostane bez javne reakcije i primjerenog odgovora – i to u državi koja je (formalno), prije nepunih mjesec dana glasovala za osudu ruske agresije i poštivanje suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Ukrajine na Općoj skupštini UN-a – onda imamo posla s krajnje dvoličnom, perfidnom, zaplotnjačkom, prevarantskom politikom koja svoje prave namjere i ciljeve krije.
Bilo to nama drago ili ne, srpski intelektualci, najznačajnije nacionalne institucije, političke elite, Srpska pravoslavna crkva i najveći dio javnosti (kako u Srbiji, tako i u BiH i dijaspori), spremni su uvijek podržati bilo koje zlo i bilo koji zločin, samo ako se to uklapa u njihov “Srpski svet”. Možemo se do mile volje zavaravati i u ime dobrosusjedskih odnosa zavlačiti glave u pijesak, mogu naši politički prvaci i intelektualna “krema” o tim pojavama šutjeti, ali velikosrpska ideologija itekako živi u glavama većine Srba. Krvava agresija na Ukrajinu bila je samo podražaj koji je ovu činjenicu učinio jasno vidljivom i uočljivom.
Dakle, nisu glavni problem gore spomenuti akteri koji velikosrpski fašizam održavaju na životu i promoviraju, pa ni opskurni (također spomenuti) ratni zločinci koji su u Srbiji i “Republici Srpskoj” medijske zvijezde (po principu: što veći zločinac – veći “nacionalni junak”), nego upravo to većinsko javno mnijenje koje Boga moli da rat eskalira, a Putin i njegova armada im osiguraju konačno ostvarenje vjekovnog sna: “Dušanovo Carstvo” – ili “Veliku Srbiju”, “Srpski svet”, ili kako god već nazvali tu zloćudnu, mitomansku, fašističku ideju. Sama činjenica da takvo što imamo u susjedstvu, poziva nas u najmanju ruku na oprez.
U posljednjih stotinu (i više godina), mi Hrvati smo itekako na svojoj koži iskusili sve “blagodati” što ih sobom nosi srpsko “jugoslovenstvo” i njihovo “bratstvo-jedinstvo”, jednako kao i Ukrajinci kad je u pitanju njihov susjed koji se iz “velikog medvjeda” nakon kratkotrajnog dremeža ponovno pretvorio u velikog krvnika.
Za one koji imaju osjećaj za realnost, 24. veljače 2022. godine, Putin je započeo rat ne samo protiv Ukrajine, nego i protiv nas i naše civilizacije. Nemojmo nikad smetnuti s uma da je Srbija bila i ostala marioneta “Majčice Rusije” koja je u svako doba pripravna staviti se u njezinu službu i odraditi u ovom dijelu Europe ono što se od nje traži.
Imajmo to na umu.
(Video) TV emisija “Bez kompromisa”, Studio B: https://www.youtube.com/watch?v=phPJy8LhU_4&ab_channel=TVStudioB
Zlatko Pinter
