By Talijanska uprava za Kvarner nije registrirana u Hrvatskoj. Kako se može dopustiti da talijanski iredentisti tako otvoreno , samo obučeno u znanstveno ruho djeluju po Hrvatskoj ? Tko je izdao dozvolu okupljanja?
To znanstveno ruho talijanskih fašistiških agresora vrijedi za Italiju. Za Hrvate Gabriele D’Annunzio je talijanski fašista koji je mrzio netalijanske narode, a osobito Slavene, Za njega su Slaveni bili Slavi-schiavi ( robovi)!
Skup se organizira pod naslovom Tko se usudi pobjeđuje! Namjera je jasna!
Opće je poznato tko je bio Gabriele D’Annunzio;
Gabriele D’Annunzio bio je talijanski pjesnik, pisac, zadrti nacionalist ( za Talijane domoljub) zagovornik talijanske imperijalne politike, prethodnik fašizma! Umarširao je u Rijeku, sa svojim arditima (zapravo razvojačenim pripadnicima specijalnih postrojbi talijanskog pješaštva u Prvom svjetskom ratu) 12. rujna 1919. godine, udarom preuzeo vlast i formirao Talijansku upravu za Kvarner.
D’Annunzijevi arditi poslužili su kao model za formiranje fašističkih odreda crno košuljaša- squadrista, koji su terorizirali stanovništvo, zatvarali i progonili političke neistomišljenike i mučili ih njihovom poznatom metodom, napajanja ricinusovim uljem.
Mirovnu konferenciju u Parizu 1919. godine, organizirali su pobjednici u Prvom svjetskom ratu radi uspostave svjetskog mira nakon razornog svjetskog rata. Konferencija je otvorena 18. siječnja 1919. godine i trajala je do 21. siječnja 1920. godine sa nekoliko prekida.
Londonskim ugovorom iz 1915, Talijanima su obećani Trentino, Tirol, Trst, Gorica, Istra do Kvarnera, otoci Cres i Lošinj i još neki manji otoci. Grad Rijeka trebao je pripasti Hrvatskoj ili državi SHS.
U gradu Rijeci je po popisu iz 1910 živjelo 46,94 % Talijana i 31,71% Hrvata, a Talijani su svojatali Rijeku i cijelu Jadransku obalu, čemu se na Mirovnoj konferenciji američki predsjednik Woodrow Wilson oštro usprotivio.
Rijeka je do kraja rata bila pod Mađarskom upravom. Posljednji mađarski guverner Rijeke barun Zoltan Jekelfalussy predao je gubernijske zgrade predstavnicima Narodnog vijeća iz Zagreba, a vlast u gradu preuzeo je povjerenik za Rijeku Konstantin Rojčević , koji je odmah nakon preuzimanja vlasti uputio građanstvu Rijeke proglas, na talijanskom i hrvatskom jeziku u kojem jamči “…svim građanima bez razlike narodnosti nepovredivost i poštovanje osobne slobode i imetka”. Talijani su na Narodno vijeće gledali kao na uzurpatorsku i okupacijsku vlast i organizirali se u “Consiglio Nazionale deli Italiani di Fiume” (“Nacionalno vijeće Talijana Rijeke”)
Osvajanje Rijeke predstavlja važan trenutak u talijanskoj povijesti, u kojem Nacionalno vijeće Talijana Rijeke uz Gabrielea D’Annunzija i rođenje talijanskog regentstva Carnara predstavlja važan simbol talijanskog Risorgimenta, političkog i kulturnog pokreta koji je doveo do ujedinjenja svih zemalja talijanskog jezika i kulture pod Kraljevinu Italiju. Bio je to trenutak velikog nacionalnog ponosa za Italiju.
Talijansko namjesništvo Carnaro bila je autonomna vlada koju je stvorio Gabriele D’Annunzio u Rijeci nakon njezina osvajanja 1919. godine. Vlada je kao utemeljena na samoodređenju naroda i želji za stvaranjem novog oblika države, trajala je nešto više od godinu dana. Samoodređenje , da, vrijedilo je samo za Talijane!
U vrijeme D’Annunzijeve vladavine napadi i šikaniranja Hrvata i drugih netalijana prerast će u prvi pravi egzodus Hrvata iz Rijeke, koji će potpuno promijeniti nacionalnu strukturu gradskog stanovništva, jer se mnogi od prognanih nikada neće vratiti u Rijeku. Mnogi D’Annunzijevi arditi koji su došli u grad s pjesnikom-ratnikom ili su mu se kasnije pridružili, ostali su u gradu i nakon njegova odlaska i tu se trajno naselili.
D’Annunzio je vladao Rijekom kao apsolutni monarh, koji je dijelio pravdu prema svome vlastitom nahođenju, on je bio iznad zakon i u teoriji i u praksi, bio je nedodirljiv.
I koje li ironije, dvoje Talijana, Cristiano Vignali iz Chietija (novinar i povijesni esejist) i Roberto d’Amato iz Gorice (esejist i likovni kritičar) prodaju nama u Hrvatskoj Gabriele D’Annunzia kao ideala, kao velikog demokrata, vizionara i borca za nacionalni i suverenistički identitet u doba globalizacije i svijeta bez granica i tehnokracije, ili bolje rečeno beskrupuloznog profita, svjesni da suverenitet i identitet naroda, nacije, znače slobodu od okova lihvarstva i globalističkog kapitalizma.
A on je za nas Hrvate Talijanski fašistički agresor , koji nas je držao robljem!
Lili Benčik/hrvatskepravice
