By PRVI HRVATSKI PREDSJEDNIK DR. FRANJO TUĐMAN NIKAD NIJE REKAO ZA HRVATSKI NAROD ILI GRAĐANE LIJEPE NAŠE ILI ZAGREBA DA SU “STOKA SITNOG ZUBA” – TO JE ODURNA, PRLJAVA I ZLOĆUDNA LAŽ koja našim javnim i medijskim prostorom, nažalost, kola od 2000. godine i razdoblja “detuđmanizacije”!
Vrijeđamo se kad netko sa strane (pogotovu s istoka) kaže da smo mi Hrvati naivan i lakovjeran narod, ali vrijeme je da priznamo kako mnogi od nas čak ni ne nastoje misliti svojom glavom i uvažavati činjenice, nego su podložni propagandi koja se vodi na štetu svih u ovoj zemlji i jednostavno “guta” ono što serviraju mediji, bez zadrške i ikakvog kritičkog promišljanja.
Među velikim lažima uz pomoć kojih se po svaku cijenu htjelo (i u dobroj mjeri uspjelo) oklevetati dr. Franju Tuđmana, našeg prvog predsjednika, a koja je nakon 2000. godine skrojena u stožerima pete kolone (SDP, HNS, “antife”, tzv. liberali i njihovi sasteliti) i obavještajnog podzemlja, jest i ona o “STOCI SITNOG ZUBA”. Kao danas se sjećam što je rekao dr. Tuđman kad je prvi put iznio tu prilično uvjerljivu i slikovitu usporedbu koja je bila sasvim na mjestu, a odnosila se na zagrebačku oporbu ujedinjenu samo s ciljem rušenja HDZ-a – iako ničega zajedničkog te stranke i strančice nisu imale (ni svjetonazorski ni u programima). On je tada te politikante i smušenjake i njihovu sljedbu usporedio s dvorištem u kojem su u istom jatu kokoši, guske, patke i ostala sitna živina, odnosno stoka sitnog zuba. I to je sva istina – nema druge. Ali, očito, mnogima još nije stigla do mozga ta istina, kao i mnoge druge, nego poput pokvarenog vergla vrte i ponavljaju ono što su im u glave ulili mediji. A mozak ne uključuju.
Dr. Tuđman je na sjednici Glavnog odbora HDZ-a u veljači 1996. rekao sljedeće:
“Što znači to da oporba u Zagrebu ima 60 posto glasova? To je kao da vam jedan seljak kaže da ima na svom dvoru 60 komada živine. Da li je to praščad ili telad? Da li su to kokoši ili guske? Gdje će svaki razborit seljak i čovjek znati da nasuprot takvom jatu jedan, a pogotovo jedan par rasnih konja ili rasnih krava, više vrijedi negoli čitavo takvo jato.”
I to je ta “famozna” izjava. Iz njezina sadržaja je posve jasno kako se sintagma “stoka sitnog zuba” odnosi na političku oporbu u glavnom hrvatskom gradu, a nikako na sve Zagrepčane ili građane Republike Hrvatske! Jesu li tadašnja zagrebačka oporba i njezina sljedba u Zagrebu bili predstavnici cijelog naroda i svih građana!? Naravno da nisu – kao što nisu predstavljali ni Zagreb, odnosno volju većine stanovnika glavnog hrvatskog grada! Oni su mogli nastupati samo u ime onih 60% građana koji su im dali glas, a što je tada iznosilo tek nešto više od 30% cjelokupnog biračkog tijela.
Naime, tadašnja “ujedinjena oporba” u gradu Zagrebu (čiji cilj i nije bio ponuditi program – jer zajedničkog programa nisu ni imali niti su ga zbog velikih međusobnih razlika mogli imati – nego se po svaku cijenu dočepati vlasti) sastojala se tada od 8 stranaka: HSLS, SDP, HSS, HND, HNS, ASH, HSP i HSP-1861. Dakle, u tom jatu – “stoke sitnog zuba” – bile su stranke i strančice čija su čelna mjesta zauzimali: Vlado Gotovac, Ivica Račan, Zlatko Tomčić, Stjepan Mesić, Savka Dabčević-Kučar, Silvije Degen, Anto Đapić i Dobroslav Paraga. Od tobožnjih “reformiranih” komunista, lažnih “narodnjaka” i “seljaka”, preko pseudo-liberala, “socijalista” i otpadnika iz HDZ-a (okupljenih u HND), do raskoljenog HSP-a podijeljenog u dvije strančice. Tragikomična kombinacija od neokomunističke ljevice, preko “narodnjačko-liberalne opcije” (ma što to značilo), do imitacije HSS-a i tvrde desnice. I taj vodvilj, taj kalambur i cirkus nikako se nije mogao ozbiljno shvatiti jer se to opiralo svakoj logici i zdravom razumu. Odziv (na lokalnim izborima u Zagrebu, tog 29. 10. 1995. godine) za zastupnike u Gradskoj Skupštini bio je 50,14%, odnosno, na birališta je izašlo tek nešto preko polovice Zagrepčana s pravom glasa.
HDZ je bio sam (bez partnera) i tada je na listi osvojio 164. 648 glasova, odnosno 36,55% – po D’Hondt-u: 13 gradskih zastupnika)
Oporba je na listama postigla sljedeće rezultate:
- HSLS je dobio 59. 975 glasova (12, 87%) – (po D’Hondt-u) 4 zastupnika
- SDP je dobio 83. 903 glasa (18, 63%) – (po D’Hondt-u) 7 zastupnika
- HSS je dobio 36. 080 glasova (8,01%) – (po D’Hondt-u) 3 zastupnika
- HND je dobio 23. 530 glasova (5, 22%) – (po D’Hondt-u) 2 zastupnika
- HNS je dobio 5. 896 glasova (1, 31%) – nije osvojio ni jedno zastupničko mjesto
- HSP je dobio 29. 378 glasova (6,52%) – (po D’Hont-u) 2 zastupnika
- ASH je osvojila 29. 393 glasa (6, 53%) – (po D’Hont-u) 2 zastupnika
- HSP-1861 je osvojio 3. 142 glasa (0,70%) – nije osvojio ni jedno zastupničko mjesto
Dakle, prema broju birača koji su mu dali glasove (164. 648) HDZ je bio relativni pobjednik izbora i dobio je tek nešto manje glasova nego 3 vodeće (najjače) oporbene stranke (HSLS, SDP, HSS) zajedno (179. 958).
Pogledaju li se rezultati u mandatima (po listama – prema D’Hont metodi izračuna), HDZ je tada u odnosu na 3 vodeće oporbene stranke dobio samo jedan mandat manje.
No, kad su se tomu pridodali mandati po izbornim jedinicama, tu su rezultati ujedinjene oporbe bili nešto bolji, a HDZ je podbacio, pa je na kraju završio sa 16 mandata, dok je oporba osvojila ukupno 34 (HSLS – 10; SDP – 9; HSS i HND po 4; HNS, HSP i ASH po 2 i HSP-1861 – 1).
Uzme li se u obzir odziv građana Zagreba na izbore (50,14%), oporba je na listama osvojila 63, 45% glasova, odnosno 31, 81% glasova ukupnog biračkog tijela. Dakle, spomenute stranke (njih 8 i njihovi lideri) i tih 31, 81% (u apsolutnom broju 269. 297) birača u glavnom hrvatskom gradu imali su se pravo vrijeđati jer su nazvani od prvog hrvatskog predsjednika “stokom sitnog zuba”.
Nažalost, ta lažna floskula prema kojoj je “dr. Tuđman narod i građane Hrvatske nazvao stokom sitnog zuba”, zaživjela je u proteklih 23 godine i postala jedna od omiljenih teza svih onih koji mu nisu skloni ili ga mrze – ali i jednog dobrog dijela naših “državotvoraca” i političara iz oporbenih redova koji je ponavljaju poput papiga i govore isto što i srpski fašisti koji su je, primjerice, uvrstili među “rasističke”, “šovinističke” ili “nastrane” misli na svojim portalima (Vidi: “Sve nastrane misli Franje Tuđmana”; https://jadovno.com/arhiva/3-1-sve-nastrane-misli-franje-tud%D1%98mana.html), gdje se ova zloćudna laž stavlja u kontekst njegove “mržnje” prema Srbima i Židovima.
Na nesreću, ovo je jedna od najblažih objeda na račun prvog hrvatskog predsjednika, jer tu su i one o “200 bogatih obitelji”, “prodaji Vukovara”, “podjeli BiH”, “dogovorenom ratu” itd., itd.
Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata i Tehničko veleučilište Zagreb objavili su 2019. knjigu dr. Romana Domovića “U zasjedi dezinformacija: informacijske operacije u medijskom prikazu Domovinskog rata”. Ova knjiga predstavlja njegovu proširenu doktorsku disertaciju iz 2015. godine i znanstvenom metodologijom pobija brojne lažne mitove i crne legende vezano za Domovinski rat i našu društvenu stvarnost u godinama stvaranja hrvatske države. Dr. Roman Domović koji je inače angažiran kao stručnjak i u hrvatskom Institutu za istraživanje hibridnih sukoba (IIHS) potrudio se pribaviti relevantne argumente i raskrinkati mnoge od krunskih laži čiji je cilj kompromitirati Hrvatsku i njezinu državnost.
Vrijedna i poučna knjiga koju rijetko tko čita
(Adresa slike: https://zagrebsecurityforum.com/desktopmodules/dnninfo_news/newsimages/3108/lrg_95491478_zadom-2020-12-24-Roman-Domovi%C4%87.jpg)
No, tko će to čitati kad na internetu imamo one koji “misle” za nas i serviraju nam gotove “istine”. I zašto misliti svojom glavom, kad to obavljaju za nas neki drugi.
Predsjednik i utemeljitelj hrvatskog Instituta za istraživanje hibridnih sukoba (IIHS), dr. sc. Gordan Akrap s pravom kaže:
“Dokazano je da se društvene mreže, kao uostalom i cijeli digitalni prostor, koriste kao sredstvo za nametanje vlastitih ciljeva. Nekad se volja nametala oružanom silom, danas se ostvaruje postignutom dominacijom u informacijskom i medijskom prostoru.”
Možemo razgovarati o tomu je li dr. Franjo Tuđman griješio – pa i u nekim svojim izjavama i zaključiti kako je toga bilo, kao i kod svakog drugog čovjeka i političara (onaj tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen!), ali lagati i manipulirati, blatiti ga tako da se činjenice iskrivljuju i plasiraju u javni prostor čiste izmišljotine, to je već patologija. I jako se dobro zna gdje je izvorište tih zloćudnih objeda: one potječu od moralnih, intelektualnih i političkih liliputanaca koji mu nisu ni do gležnjeva i njihovih plaćenih piskarala. Ni jedni ni drugi se nikad nisu pomirili s nastankom hrvatske države.
Dr. Tuđmana ne mora nitko braniti – on je za života učinio toliko za svoj narod i Hrvatsku da je njegovo djelo najbolja obrana od zlogukih “proroka” i lažnih veličina. Još samo da se oni kojima su takvi likovi isprali mozgove dozovu pameti…ali to će po svemu sudeći ići malo teže. Naivni, lakovjerni i ograničeni ljudi imaju svoj svijet u kojem takva vrsta propagande najlakše nalazi uporište.
Približava se 24. obljetnica smrti prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana, znanstvenika, intelektualca, književnika, povjesničara, stratega, vojskovođe, diplomata, političara, državnika i iznad svega DOMOLJUBA koji je izgorio za Hrvatsku. Svoje najbolje godine života (od 1956. nadalje) uložio je u nacionalnu ideju i borbu za istinu i to mu nitko osporiti ne može. Od progona što ih je doživljavao zato što nije pristajao na povijesne krivotvorine na štetu svoga naroda, robijanja i samoprijegornog rada na izučavanju hrvatske povijesti, do aktivnog otpora velikosrpskoj hegemoniji i unitarizmu, borbe za hrvatski jezik i identitet (1967. godine u vrijeme donošenja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika), preko Hrvatskog proljeća sve do 90-ih godina i njegova povijesnog djela: stvaranja samostalne, slobodne i suverene Republike Hrvatske, on je dokazao tko je i što su mu bili životni ciljevi. Vodio nas je kad je bilo najteže i da tada nismo imali “namrgođenog Tuđmana” (nego šarlatane iz oporbe), pitanje je kako bi sve to završilo.
Zlatko Pinter
