By „Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom…“
(Izaija 5,20)
Zaista smo u banani! 75% građana zna da predsjednica RH, vlada RH i Hrvatski sabor Hrvatsku vode u „bananu“; u raseljavanje, nikakav natalitet, preranu smrt onih koji ostaju, svako peto dijete u Hrvatskoj gladno je…, ukratko; u democid, nestajanje naroda s ovih prostora!
Naša „kraljica“ Kolinda, srećom ima samo simbolične ovlasti i osim stalnih, preskupih izleta u inozemstvo i skupih seljakanja svoga ureda po Hrvatskoj, ne pravi prevelike štete. Ali prva, najodgovornija osoba izvršne vlasti, premijer ili predsjednik vlade RH, Andrej Plenković neosporno je danas najveći krivac za zlo koje se nadvilo i nadvija se nad nama.
No, iza ovih morbidnih rečenica dolazi apsurdan zaključak; treba se moliti Bogu, Allahu, bogovima, kumirima, Krišni, Budi, svima… da nam Plenković ostane. Dobro bi bilo da premijera podrže i ateisti, jogisti, astrolozi, šamani i oni čarobnjaci koji „čaraju“ u večernjim emisijama na lokalnim TV postajama. I svi ostali.
Racionalno je; od dva zla odabrati ono manje. Plenković je zlo – ali manje zlo nego ono „što nam kuca na vrata“.
SAVEZ S KAPTOLOM
Za bolje razumijevanje opasnosti od onoga što nam „kuca na vrata“ potrebno je izvjesno predznanje s početka stvaranja Republike Hrvatske. Prije svega treba znati da su zbog naglašenog nacionalizma u novo nastaloj Hrvatskoj i mržnje prema svima ostalima – države razvijenog svijeta 1990. godine, stvaranje tranzicijske Hrvatske vezale s fašističkom, Pavelićevom NDH. Takva nova Hrvatska naslonjena na zločinačku NDH, koja je svojevremeno uvela Hitlerove Rasne zakone – nije bila potrebna ni Europi ni svijetu. Što više, bila je štetna. Među protivnicima međunarodnog priznanja Republike Hrvatske bile su tada velike sile i sve stalne članice Vijeća sigurnosti.
Franjo Tuđman svoj radni vijek proveo je u JNA, između ostalog i kao kadrovik zlozlasne vojne kontraobavještajne službe, KOS-a. Kao iskusan obavještajac znao je da se priznanje Hrvatske može postići samo lukavstvom, odnosno „obavještajnim“ radom. U lancu moćnih država Tuđman je odabrao najslabiju kariku – najkorumpiraniju državu. Njegov tim stručnih agenata, bivših Udbaša, uspostavio je veze s najboljom svjetskom tajnom službom – vatikanskom!
Načelni dogovor postignut je odmah, ali ostao je najvažniji element – cijena. Trebalo je duboko zavući ruku u džep, jer Vatikan ima najveći trezor zlatnih poluga u svijetu pa prebogatog Svetog oca zanimaju samo brojke s mnogo nula. Tijekom stoljeća, kraljevi i multimilijunaši su na smrtnim posteljama za lažna obećanja o raju – ostavljali svu imovinu Katoličkoj crkvi. Sveta inkvizicija dodala je u vatikanske trezore tone zlatnih poluga, otetih hereticima i vješticama u mučionicama. U vrijeme stvaranja Republike Hrvatske vatikanski trezor imao je oko 60.300 tona zlata, što je više od polovine svega zlata u svijetu i oko 30% svega ikad iskopanog i proizvedenog zlata u svijetu. To danas najveće blago u povijesti čovječanstva vrijedi preko 1450 milijarda američkih dolara. Stečeno je lažima i prijevarama, mukama, ratovima, ubojstvima i masovnim spaljivanjima nepodobnih. Katolička crkva ni na koji drugi način nije mogla postati najbogatija u svijetu. Prihodi od misa, blagoslova i ostalih rituala ne bi bili dovoljni ni za kruh i vodu. Vjernici će na ovaj dio teksta zatvoriti oči i uši, jer se tako najlakše umiruje savjest – ali ovu istinu nitko ne može pobiti.
Savjetnici pape Ivana Pavla II. – znajući da Franjo Tuđman u tada već srpskom agresijom ugroženoj Hrvatskoj nije imao „keša“, našli su formulu: “Priznat ćemo vas prvi, ako nam vratite imovinu“.
U ovoj, prvoj rundi dogovora s Katoličkom crkvom Tuđman je povukao naizgled dobar potez; prihvatio je prijedlog i obećao Vatikanu vraćanje imovine ako prizna novu državu Hrvatsku. No, dogodilo se da je dogovor ili ugovor s Crkvom uvijek kao ono: „Tko s đavlom tikve sadi, o glavu mu se biju“. Raznim pritiscima i ucjenama Crkva je „prodala“ Tuđmanu i garanciju vlasti. S propovjedaonica su se narednih godina orili hvalospjevi o Tuđmanu i o HDZ-u. Narod Hrvatske masno je platio još jednu prijevaru; potpisani su takozvani Vatikanski sporazumi s lihvarskim, kamatarskim i kriminalnim uvjetima. Mala Hrvatska, najsiromašnija zemlja u EU (Bugarska nas uskoro prestiže) i danas plaća danak Crkvi u milijardskim iznosima – više nego i jedna druga država, uključujući i „najkatoličkije“, Španjolsku i Italiju. I najgore od svega, Hrvatska je uvela vjeronauk u škole i 27 godina truje svoju djecu arhaičnim, „ravnozemljaškim“ dogmama suprotnim znanstvenim činjenicama. Nije u pitanju samo nestajanje korpusa Hrvatske nego i kolektivne pameti nacije.
NEMA SURADNJE
Katolička crkva ne može stati na stupnju suradnje ni s kim, pa ni s vladajućom oligarhijom. Nikakav kompromis ne dolazi u obzir, moguća je samo vrhovna vlast biskupa, po uzoru na islamske ajatolahe s Bliskog istoka i iz arapskog svijeta. Hrvatska ide u tom pravcu, Biskupska konferencija godinama polako zateže zub po zub na vitlu. Nema natrag! Tuđmanov savez s Katoličkom crkvom završio je katastrofalnim diskursom. Srednjevjekovne odrednice Katoličke crkve i rigidnog Opusa Dei ušle su u sve pore društva pa i u intelektualno slabu vladu RH kao i u raslojeni Hrvatski sabor. Brzim koracima unatrag vraćamo se u 12. ili 15. stoljeće. Uskoro će ulicama bauljati procesije fanatičnih flagelanata u razderanim haljama s teškim drvenim križevima i bičevanjima do krvi. Možemo očekivati nove epidemije kuge i kolere, jer će samo svećenici liječiti narod. Liječnici bježe u inozemstvo. Zaglupljena Hrvatska poslušala je svog jako pametnog ministra zdravstva, Kujundžića koji kaže da jedan svećenik više vrijedi nego 20 liječnika. Brdo mladih svećenika ubrzano proizvedenih kao „na traci“ ne proizvodi ništa osim dima od tamjana, ali pohlepno proždire posljednje mrvice s hrvatskih stolova. Nabujali klerikalni aparat grabi prema jedinom cilju; nakon promjene sekularnog Ustava RH – uspostavi Katoličke države Hrvatske.
Ovih se dana provode posljednje pripreme Crkve za konačni obračun c neprijateljem koji je dobio prvu rundu ratifikacijom Istanbulske konvencije. Anemični premijer Plenković prvi je puta u svom dosadašnjem jalovom radu pokazao priklon racionalnom, mislećem dijelu hrvatskog naroda. Iako se u praktičnom smislu ratifikacijom Istanbulske konvencije ama baš ništa neće dogoditi i sve će biti isto kao jučer ili prekjučer – moćni i prebogati Kaptol osjetio je težak udarac u pleksus.
NAPAD NA VLAST
Slijedila je druga runda; napad na vlast prozivanjem najviših postulata RH; premijera, vlade RH, Hrvatskog sabora i nacije. Vatikansko – diplomatskim riječnikom koji se čini uvijen, a u suštini je surov i direktan – „svemoćni“ Kaptol traži apsolutnu pokornost i potpunu vlast.
Hrvatska biskupska konferencija predstavila je izjavu Komisije Iustitia et pax “Savjest – čuvar čovjekova dostojanstva i slobode” u kojoj se upozorava da se u sferi društva i politike sve više dira u slobodu savjesti, pri čemu je posebno spomenuto glasovanje o ratifikaciji Istanbulske konvencije u Hrvatskom saboru. Nadbiskup Hranić kaže da se u zadnje vrijeme u politici sve više dira u pitanje savjesti, pri čemu se zahtijeva “nesloboda savjesti” pri zauzimanju stavova i glasovanju,… susrećemo se s problemom odricanja slobode i neslobodom u političkom djelovanju,… saborski zastupnici moraju “uživati slobodu izražavanja”,… u društvu se stvara ozračje straha, guši se sloboda mišljenja i izražavanja i ulazimo u jednoumlje. Kao da su na djelu elementi totalitarnog sustava u kojem stranka kaže svoje i svi bi se trebali tako ponašati”.
Tajnik Komisije Iustitia et pax Vladimir Dugalić spominje glasovanje o ratifikaciji Istanbulske konvencije u Saboru, kada se pojedincima osporavalo pravo na priziv savjesti. Kaže da se osporava građanima da se javno izjasne o društvenim, političkim i socijalnim temama, pa čak i da zatraže referendum o tome. Ako netko ima neko drugačije mišljenje o nekim svjetonazorskim pitanjima to se osporava, pa čak i napada,… savjest je očito podcijenjena i u društvenom i političkom životu postaje puka formalnost. Još uvijek zarobljeni određenim ideologijama prioritetom postavljamo stranačku stegu i uskogrudne društveno-političke interese, pa se tako u demokratskom društvu žrtvuje cilj demokracije, a to je sloboda čovjeka, kaže Dugalić.
UVREDA
Za onog tko zna čitati između redova, ovo je direktan napad na najviše postulate države i uvreda države Hrvatske. Zaslužuje momentalno ukidanje nepoštenih i lihvarskih Vatikanskih sporazuma kojima Kaptol izvlači više od milijarde kuna godišnje. Ostaju pitanja; jesu li biskupi svjesni rizičnosti svojih poteza? Zar misle da je Hrvatska zaista 86% katolička? Ukoliko hrvatska vlast dođe do malo pameti i ukine Kaptolu teški milijardski danak – pa se uvede crkveni porez, zamijenit će se postotak, bit će 14 % katolika i 86% ostalih.
Ali, s obzirom na dugogodišnju pasivnost nacije i na agresivnost fašistoidne desnice pod tvrdim vodstvom fanatičnog Opusa Dei, izgledna je najgora moguća varijanta. Biskupi i kordoni mladih svećenika u najgledanijim terminima korumpirane HRT uče narod da je Zemlja ravna ploča i slične „istine“. Uz pomoć desnog krila HDZ-a i svojih rigidnih, bogato financiranih „udruga“ guraju nas u mrak zatucanog srednjeg vijeka, Svete inkvizicije pa i novih lomača na Jelačić placu. U 21. stoljeću je „lomača“ samo figurativan prikaz, ali može biti i gora od one klasične, katoličke – kad su biskupi sažgali dva milijuna krivovjernika i vještica. I nikad se nisu ispričali Urbi et orbi.
Jedinu zaštitu svoga naroda od spomenute pošasti pokazao je naš premijer u ratifikaciji Istanbulske konvencije. Bio je to, doduše slabašan bljesak, ali je ipak premijer pokazao zube hobotnici s Kaptola. Jedini od cijelog prenapuhanog balona vlasti! Čak se ni usamljena svjetla točka demokracije, Živi zid, ne usuđuje dotaknuti Kaptol. Zbog toga zaboravimo svu jalovost našeg premijera, uhljebljivanje tisuća parazita i put ka democidu.
Poručimo: „Plenkoviću, ostani! Ne daj svoju zlatnu fotelju, jer si nam jedina nada!“.
Anno Domini MMXVIII: Saša Radović
