By Malo što je izazvalo toliko prijepora u hrvatskoj javnosti kao najava Andreja Plenkovića da će se uskoro u saborskim klupama na dnevnom redu naći točka zvana Instambulska konvencija.
Prijepori u javnosti su i više no očiti i ne naslućuje se kraj zatalasane političke zbilje bez obzira na odluku Sabora RH ratificira li Istanbulsku konvenciju ili ne. Odnos snaga u Hrvatskom saboru je takav da će vjerojatno doći do ratifikacije. Ljevica, oporba i dio glasača HDZ koji su stali na stranu Andreja Plenkovića donijet će odluku o ratifikaciji. Sve ukazuje na to.
Ipak, već dugo nije bilo toliko prijepora u HDZ u svezi pokušaja i nametanja pod „moraš“.
Kako su se odnosi zakomplicirali tijelom same najave Istanbulske konvencije, predlaganjem (nametanjem), zatalasala se je javnost kojoj je stalo do nacionalnih vrijednosti. Pokušaji implementacije rodne ideologije putem prihvaćanja konvencije od strane nacionalnih zakonodavstava ukazuju na smjeranje predlagača IK. U cijelosti je bjelodano što u konvenciji piše, svima je to jasno osim Andreju Plenkoviću, koji je nije pročitao! Nepošteno je i od samog premijera i predsjednika HDZ vrijeđanje zdrave pameti onih s kojima se Plenković ne slaže.
Duboki su korijeni interesa kako nižih aparatčika koji su okružili Plenkovića, dvorske svite koja se stalno klanja s razlogom i onih koji imaju razinu nepokolebljivog domoljublja. Zna li to možda Plenković kuda Europa smjera, a drugi ne znaju. Vjerojatno!
Šuška se već dulje vrijeme kako Plenković ima rezerviranu odstupnicu u Bruxellesu, pa odrađivanje poslova za onu stranu prljave europske politike i nije neki problem. Pače!
Zaslužuje li Hrvatska takve političare koji više štete no doprinose. Neka se premijer osvrne na hrvatsko gospodarstvo, neka vidi iseljavanja mladih, pustu Slavoniju. Ima li tko trezven i kazati, nije dobro.
Nije Plenković dr. Franjo Tuđman i nedostaje mu vizija, nedostaje mu senzibilitet vođe. On to naprosto nema. Pokaže li se za točnim da su planovi Andreja Plenkovića drugačija no što su to želje birača koji su mu dali glas na prošlim izborima, sraz bi to bio samih birača, a ne sraz Andreja Plenkovića.
Krucijalno je pitanje, kuda to ide EU. Ako je suditi isto tamo kamo je išlo i veliko Rimsko carstvo. To su prirodni zakoni. Vrijeme i okolnosti loših europskih politika prema nacionalnim gospodarstvima i pokušaji nasilnim metodama mijenjanja nacionalnih zbilja nisu se pokazali dobrim. Mnogi su uvjereni kako Hrvatska više uplaćuje u europski proračun no što povlači sredstava. Velike članice EU postavljaju prioritete i ostala pravila ponašanja.
Gdje je tu malena Hrvatska, na zapećku zbivanja. Marginalni utjecaja Hrvatske u Euro parlamentu, bez obzira koliko se pojedinci tamo trudili, činjenica je. Floskule o „europskoj obitelji“ su poput onih o kruhu i kolačima. Netko po kolačima, a netko po kruhu.
Tko nas to želi uvjeriti u to da smo slabovidni i da drugi znaju što je najbolje nama samima, dali je Plenković je jedan od njih.
Jasno je u cijelosti tko predlaže konvenciju, jasni su ciljevi i politika. No, ostali su prikrivene sve namjere kojima teži konvencija. Rodna ideologija, prepuštanje nacionalnog zakonodavstva nekom tamo formiranom tijelu pri Vijeću Europe GREVIO, nadzor nad provedbom od strane nevladinih udruga ( u hrvatskoj zbilji lijevo – liberalnih opcija). Puno je tu štošta što ne valja, pa ipak zagovornici brže – bolje prihvaćanja konvencije hvataju maglu kako bi osnažili svoje pozicije i hranili se državnim novcem, pa gdje je tu u sukusu „pravo žena“.
HDZ, što se tu događa znaju sudionici sastanka u Središnjici održanog prije koji dan. Tko nameće demokratski centralizam, a stranku središnjo desne orijentacije želi preodgojiti u središnje lijevu.
Smisleno je da je nametanje Istanbulske konvencije od Andreja Plenkovića i pokušaj da se Plenković i istomišljenici riješe „stranačkog utega“. Stoga bi mogli govoriti da nametanje donošenja odluke o Instanbulskoj konvenciji u Hrvatskom saboru ima dvojaki karakter.
Plenkoviću je dosta“jastrebova „ u HDZ u. Ostane li situacija kakva je sada, Plenković neće imati suglasnost HDZ za sutra za eventualni prijedlog kandidiranja na neku od pozicija u EP, a i za neke druge zakone koji bi mogli slijediti u vremenu koje dolazi.
Ljudi kojima se je Plenković okružio bez dvojbe slijedit će ga, a predstavljaju li oni većinu ili manjinu u HDZ u, uskoro će se vidjeti. Mogući skori rezultat su prijevremeni izbori, što dalje, zna Plenkovićev koalicijski partner Fulvio Radin.
Anđelko Jeličić
