By Ne bih se čudio vele, da neko, u zemlji Hrvata, ukrade iz kobile ždrijebe iz jalove krave tele!
Nisam bio u pravu kad sam svojedobno napisao, da je svaka kuća u Hercegovini imala udbaša osim trafostanica. Nisu Ere glavni naši udbaši. Prešišali su ih naši Dalmoši. Pravi i uspješni naši udbaši i partijaši zapravo su Dalmoši i podikoji Zagorac, Ercegovac ili Prigorac…
Neću vam ovoga puta pričati o ustašama i domobranima, njihovim djelima i nedjelima, njihovim sinovima i unucima, nego o partizanimna i njihovim sinovima i unucima; pričat ću vam o njihovim lopinama i udbaškim gadovima, koji su na vlasti u zemlji Hrvata od 1945. godine do danas. Oni su bogovi i batine u ovoj navodnoj „ustaškoj državi“,kako to pokušavaju svijetu servirati naši trajni i zakleti dušmani Svetosavci. Kako je ovih dana u modi priča o pljački u INI ja ću vam ovoga puta kazivat o našim partijašima i udbašima, koji su na djelu i nedjelu u ovoj lijepoj i nesretnoj zemlji Hrvatskoj.
Upamtite dobro, uvijek je u pitanju udbaška pljačka državnih sredstava, ucjene i kupovine; od politike do medija i pravosuđa. Pljačka u INA-i teška milijardu kuna je, na žalost, samo vrh ledenog brijega. Sve to je samo nastavak pljačke koja se dešavala, kako u zadnjih 30-ak godina države Hrvatske, tako i za vrijeme komunističke Jugoslavije. I provode ju na isti način isti ljudi, ili njihovi biološki nasljednici. INA je pljačkana i za vrijeme komunizma od strane partizanskih komnističkih moćnika, kao, primjerice Vanje Špiljka, sina Mike Špiljka, i Miše Broza, mlađeg sina Josipa Broza. Krajem 80-ih većina pljački se obavljala preko InterINA-e iz Frankfurta čiji je direktor tada bio Marko Roglić, a novac se i tada pohranjivao u Švicarskoj i Linheštajnu. Marko Roglić je nedavno umro u Rijeci, a njegovu firmu Marrai je njegov štićenik, rođak Branko Roglić spojio sa svojom firmom Orvas. Sve se to nastavilo u navodno samostalnoj Hrvatskoj koja je promijenila granice, ali su ostale iste strukture na vlasti. Franjo Tuđman je uspješno proveo “pomirbu”. Lukavi zagorac, za vrijeme 2. svjetskog rata kapetan OZNA-e, je dao svima ono što žele, hrvatskim nacionalistima je dao da mašu hrvatskom zastovom i ida na prsima nose njegov grb – životinjsko carstvo, a partizanskoj kukavelji ostavio je moć, i to političku, pravosudnu, društvenu i financijsku. Naše partizane, partijaše i udbaše samo je moć i vlast zanimala, nije im bilo bitno u kojoj državi, pa se tako nastavilo s kriminalom u INA-i kao i u cijeloj Hrvatskoj. Sjetima se, Dragičević, zet Savke Dapčević Kučar, Andrija Kojaković, vlasnik velebne vile u Londonu kao i bivši direktor Petrokemije Josip Jagušt. Bijele noći u Sibiru, nalazišta u Siriji…
A što je tek s HEP-om čiji je glavni dobavljač struje iz inozemstva Renato Obradović, nevjenčani suprug Saše Mesić čiji je otac bio sitni dojavnik sa zagrebačke Trešnjevke iz doba 80-ih? Stjepana Mesića je jedino zanimao novac i moć, i ništa više. Autor portala Udbomlat, bivši HOS-ovac Denis Šešelj, na pitanje: “Pa di su ti udbaši?”, kaže da samo pokažem prstom dolje niz more, gdje se sada vrti lova od turizma tu su njihove nekretnine i koncesije. Tako je oduvijek bilo. Nije se UDBA bavila samo politikom i progonom hrvatskih domoljuba, ona je razvila ogroman biznis, a to je zapravo i glavna preokupacija njenih članova. Tako je i u aferi INA šef odvjetničke komore Josip Šurjak započeo nekretninski biznis na Hvaru sličan biznisu Vanje Špiljka oko marine u Novom Vinodolskom čiju mu je izgradnju omogućio tadašnji gradonačelnik, a sada ministar i potpredsjednik Vlade Oleg Butković. Upravo nakon što mu je pomogao oko marine, Vanja Špiljak ga je preporučio kao perspektivan kadar HDZ-u, koju su osnovali partizani, Tuđman i Manolić. Puno veća afera u kojoj je ukradeno puno više novca od ove u INA-i su transakcije oko luke Gaženica u Zadru i 3 marine u Dalmaciji. Vlasnici te tri hrvatske marine, Borika i Dalmacije u Zadru, te Mandaline u Šibeniku su postali Stipe Mesić, Budimir Lončar i Branko Roglić, a vlasništvo skrivaju iza firme u Luksemburgu koja samo upravlja tuđim imovinama. Do vlasništva su tako došli da je luka Gaženica u Zadru, za čiju je izgradnju utrošeno nekoliko milijardi kuna, prepuštena Dogas grupi, a oni su za uzvrat ovom najmoćnijem udbaškom trijumviratu poklonili svoje tri marine. Uz to su vezani kumskim vezama s Dogas grupom. U aferi INA često se spominje sadašnji tajnik HDZ-a Krunoslav Katičić, sin Martina Katičića nekadašnjeg direktora PBZ-a preko kojeg su još u Jugoslaviji obavljane udbaške transakcije kao i pljačkaške operacije u INA-i. Preko PBZ-a i Martina Katičića je vršeno i plaćanje oružja, pa nije čudo da su Krešimir Katičić i Andrej Plenković veliki prijatelji obzirom na njihove očeve.
Sudac dr. Manfred Dauster je, na suđenju za ubojstvo Stjepana Đurekovića u Münchenu, zaključio da Hrvatska ne razlikuje dobro od zla, te kako politička pitanja još rješavaju bivši komunistički funkcioneri, u medijima su tumačenja prepuštena bivšim komunističkim propagandistima, a u državnim institucijama odluke donose kadrovi čije su percepcije lojalnosti formirane u zagrljaju Partije i UDBA-e. Vanjskopolitički odbor Europskog parlamenta je upozorio Hrvatsku na spregu bivših struktura tajnih službi s kriminalnim skupinama, te da je ista isprepletenost nastavljena i sa samostalnošću Hrvatske.
Zviždače se nemilosrdno ušutkuje, tako je za vrijeme jugoudbe likvidiran Stjepan Đureković koji je bio partizanski oficir, jedan od direktora INA-e koji je natjeran da emigrira jer je svjedočio kriminalu komunističke zlatne mladeži. Udbaši su nastavili svoj krvavi pir, Miro Barešić strada pod sumnjivim okolnostima 31. srpnja ’91. pokraj Zadra, Ludviga Lutka Pavlovića 18. rujna 1991. godine nađoše mrtva kraj ceste između Duvna i Posušja, Ante Paradžik 21. rujna 1991. nastrada na cesti nadomak Zagreba, Blaža Kraljević 9. kolovoza 1992. godine ubiše u zasjedi između Mostara i Čitluka, Frana Živičnjak 1998. godine ubiše u njegovu stanu u Šubićevoj ulici u Zagrebu nedugo nakon objave knjige “U vječni spomen”. Niti jedan ubojica nije pronađen, DORH je sve zataškao, odnosno sve su to učinili i zataškali naši udbaši!? DORH na čelu s Mladenom Bajićem, sinom pukovnika JNA, koji je i danas siva eminencija koja vlada ovom institucijom, Dinko Cvitan čiji je ujak bio general KOS-a, Dražen Jelenić, mason, sin kapetana fregate JRM-e??? Žena Dražena Jelenića, zaposlenica DORH-a u Velikoj Gorici, je činila sve da Zdravko Mustač ne bude izručen Njemačkoj. Gotovo svaki zaposlenik DORH-a stariji od 50 godina bio je član SKJ-e, skojevac, dok su mlađi većinom djeca komunističkih glavešina.
Mladena Bajića, sivu eminenciju i vladara DORH-a sve ove godine, na to mjesto je postavio Stjepan Mesić na preporuku bivšeg zaposlenika UDBA-e Ladislava Pivčevića koji je raspad Jugoslavije dočekao na mjestu šefa Prvog odsjeka CSDS Split, a za vladavine Stjepana Mesića bio je predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost Ladislav Pivčević koji je poslije bio veleposlanik Hrvatske u Danskoj na koji položaj ga je postavio Branko Roglić, prijatelj Ladislava Pivčevića. Branko Roglić je bio i ostao glavni financijer preko kojeg se odvija većina financiranja političkih kampanja u interesu naših udbaša. Nije teško provjeriti da su Ladislav Pivčević i Mladen Bajić bili veliki prijatelji, to može potvrditi odvjetnik Šerić. Zato kada je zaprimljeno nekoliko prijava DORH-u protiv Branka Roglića, gotovo identičnih onima zbog kojih se sada procesuiraju Blaž i Mirko Pavičić u Rijeci, umjesto da ga procesuira upravo je Mladen Bajić zaustavio progon stavljajući predmete u ladicu. Uz to je Mladen Bajić savjetovao Branka Roglića kako da skrije tragove, pa je on svoje poduzeće Laura iz Zagreba, formalno u vlasništvu Roglićeva poduzeća Orbico SBJ iz Vaduza preko kojeg je izvlačio novac, preimenovao u Orvas beauty kojega je uskoro likvidirao a poslovanje prebacio na Orvas u Hrvatskoj.
Kupovinu šutnje i naklonost neoudbe za Hanza medija Rogliću je Bajić napravio još u doba Ninoslava Pavića. Sjedište Hanza medija je napravljeno na zemljištu Croatia baterija, koje je Roglić privatizirao u ratno doba. Privatizacija Croatia baterija je 1994. godine napravljena preko lažne dokapitalizacije, a potom je plaćena izvlačenjem novca iz same Croatia baterija. A kako je zemljište završilo u Hanza medija možete vidjeti u gruntovnici. Branku Rogliću su na čudan način izgorjela skladišta u Kaštelima i Tuzli, čudno se zapalila i potopila jahta pokraj Pelješca, a osiguranje je naplaćeno u visokim iznosima od tada još uvijek državnog Croatia osiguranja. Branko Roglić je započeo uništavanje Agrokora naplatom mjenica dan prije nego je donesen Lex Agrokor! Kako je znao? Privilegirane informacije su kazneno djelo. Kasnije je uz pomoć svoje prijateljice Martine Dalić i Ante Ramljaka na kriminalan način pretvorio svoja dospjela potraživanja u nedospjela za sebe i svog glavnog partnera Proctor&Gamble, inače firmu koja trećinu dobiti, po javnom priznanju, donira sotonističkoj crkvi. Tim su se kriminalnim radnjama uspjeli u potpunosti naplatiti i on i njegov glavni poslovni partner Proctor&Gamble. Agrokoru je to učinila još i Atlantic grupa i Kraš.
U ratno doba Roglić je uvozio cigarete Marlboro i Milka čokolade te ih prodavao na crno što pretstavlja tipično ratno profiterstvo. Za vrijeme Covid krize sam Branko Roglić u intervjuu kaže da promet njegovih poduzeća Orbico, Orvas… raste za više od 120 milijuna eura, a istodobno je od države dobio nekoliko milijuna pomoći iz sredstava EU-a za ugrožene od kineskog virusa – korone. Upravo je Branko Roglić ubacio Andreja Plenkovića u HDZ preko svoje prijateljice Jadranke Kosor, i preko druge svoje prijateljice, eurozastupnice Dubravke Šuice rođene Luetić. Luetić je i majka sadašnjeg predsjednika HDZ-a Zagreba Mislava Hermana, a Luetići su iz istog sela Župe Biokovske kao i Branko Roglić. Nije slučajno Dubravka Šuica vodila kampanju za postavljanje Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a, naravno i „normalno“ uz pomoć ostale udbaške logistike unutar HDZ-a. Pročitajte knjigu Tomislava Luetića Župa Biokovska, i tamo ćete naći kako se u rodnom mjestu Marka Roglića stvaraju kadrovi slično kao u mjestu Corleone na Siciliji. Istina je što priča Zoran Milanović da je Andrej Plenković, sin Marija, majora KOS-a, savjetnika i desne ruke direktora RTZ-a u 80-im godinama. To je samo dio te istine, a ono važnije se još skriva. Raspadom bivše države otac Andreja Plenkovića, Mario Plenković bio je zamjenik glavnog urednika labradorskog tjednika Slobodni tjednik. Glavni urednik Slobodnog tjednika bio je Marko Roglić, jedan od najviše pozicioniranih udbaša i glavni operativac udbaških crnih fondova u inozemstvu. I to je veza Andreja Plenkovića, Branka Roglića, ali i Marka Milića sina Gorana Milića. Zoran Milanović je sin Stipe Milanovića, istaknutog visoko pozicioniranog komunista, člana KPJ od 1944., čovjeka koji je pisao partijske dosjee čak i budućim zaposlenicima UDBA-e. Nije bolje ni s ostalim predsjednicima, pa je Kolinda Grabar Kitarović nećakinja Stjepana Grabara, borca pratećeg bataljuna Josipa Broza Tita, poslije rata potpukovnika JNA, dok je Ivo Josipović sin Ante Josipovića visokopozicioniranog komunista, člana SKOJ-a od 1941. godine, a Stjepan Mesić udbaški ulični dojavnik s Trešnjevke, sin Josipa Mesića predsjednika NOO, koji je ujedno i tajni ortak Branka Roglića.
Ne zaboravimo da je Franjo Tuđman, tada kapetan JNA, viđen krajem 10. svibnja 1945. u Celju (nije jasno tko ga je vidio niti je li to 10. svibnja ili koncem svibnja, i što je tamo radio). Milanović ne kaže da je Jandrokovićev punac njegov ujak. Gordan Jandroković je zet ambasadora SFRJ u Kini i Bugarskoj koje su bile jako bitne za SFRJ. Sličan pedigre imaju i skoro svi ministri.
Što je Duboka država, odnosno mafija u Hrvatskoj danas: DORH, HRT, HNB, Sudovi, posebno Vrhovni sud…
A tko su glavni ljudi, članovi mafijaške neoudbaške organizacije danas? Kad pročitate tko su sve bili uzvanici na predstavljanju knjige Martine Dalić “Slom ortačkog kapitalizma”, i tko su sve bili uzvanici na predstavljanju knjige “Ja-Branko Roglić”, bit će vam puno toga jasno do nejasnoće i upitno do nedgovora. Svi ti uzvanici su Organizacija, Famiglia, oni su tzv. Duboka država. Kako kaže Pavle Kalinić: “Repići svih idu u saveznu UDBA-u.”Ovaj udbaški lobi, ova Famiglia već dugo ima svoj pravi Think-Tank u kojem Politbiro i idejne vođe Duboke države su svojevrsna mafijaška komisija koja se danas zove “Centar za pravo i demokraciju Mika Tripalo”. Oni su mozak Duboke države. Ovaj udbaški Think-Tank kombinira i kadrovira, on odlučuje koga financirati i kome pružiti medijsku podršku, a sve u cilju zadržavanja moći i nastavka krađe. Ne zaboravimo stare gremije Lončara, Manolića, Boljkovca…i njihove potomke!
Ta djeca i unučad imaju komunističko-udbaško-mafijaški mentalni sklop, ta pisali su hvalospjeve Titu, Kardelju i drugovima. Zato Milanoviću treba nekoliko dana da izađe iz ormara i promrmlja nešto općenito o INA-i ne napadajući svog kolegu Plenkovića. Da se ne bi poteglo pitanje o Janafu, ili slučajno o IterINA-i i Marku Rogliću, Josipović šuti kao udbaška guja, a Mesić se skrio u duboku jamu da ne bi na vidjelo izašao njegov tajni ortakluk s Brankom Roglićem, ili započela priča o HEP-u gdje nevjenčani partner njegove kćeri ubire milijune od provizije, samo što novac vještije skriva. A institucije rade “svoj” posao. A njihov pravi posao je da štite vlast i skrivaju kriminal te procesuiraju opasne za vlast. Svi smo jednaki ali oni su jednakiji, i parafrazirajmo Tuđmana “Imaju Hrvatsku!”. I cijela ta tzv. pomirba se sastojala u tome da se da svakome ono što je htio, hrvatski nacionalisti su dobili državu koju su krvlju platili, a jugoudbi je ostala vlast i moć, i još su preuzeli kapital. Njih ionako nikad nije niti zanimala država nego samo novac i vlast. I u Jugoslaviji su bili iznad zakona jer je mafijaška jugoudba, danas neoudba uvijek vodila pljačku kako u ratovima 1945. i 1991., tako i u mirnodopsko vrijeme 80-ih, 90-ih i poslije 2000. sve do danas. Mafija, odnosno neoudba pljačka i u današnjoj Hrvatskoj gdje je cijelo vrijeme na vlasti kroz raznu “djecu” koja kontroliraju većinu političkog spektra, DORH, HRT, HNB, Ustavni sud, Vrhovni sud, SOA-u…! Zato kada danas čujete UDBA, nemojte pomisliti na partizane i ustaše nego na mafijaške obitelji ala Corleone, Genovese, Gambino, trojku Lončar-Mesić-Roglić i druge neoudbaške grupe.
Uz ovu jalovu oporbu umreženu udbaškim maherima spavačima, koji su ucijenjeni i kupljeni, može se i mora raditi drugačije. Cijela ova oporba nije bila u stanju iznjedriti ne jednog nego 100 dobrih pravnika koji bi bili konkurencija na natječaju za novog šefa USKOK-a. Što, primjerice, Grbin, koji je odvjetnik, nije poslao molbu te tako sabotirao neoudbi vlastiti natječaj, što to nije napravio Most, DP,… Zašto Miro Bulj nije našao prijatelja koji bi se prijavio na taj natječaj? Jasno je da će neoudba izabrati svog čovjeka, odnosno ženu, ali u tom slučaju imate mogućnost da pričate o istini i krađi institucija. Puno je lakše glumiti i galamiti u Saboru. Potrebno je svjedočiti i zviždati tamo gdje se zviždanje čuje, razotkrivati njihove kriminalne mreže i poveznice njihovih očeva, stričeva, punaca i rodbine. I prijavljivati ih, ne u njihov DORH, nego u EUROPOL i međunarodnoj javnosti.
I pratite njihove mafijaško-udbaške novce, o njihovim kriminalom stečenim novcima treba pričati. O kriminalu pokrivenom papirima, proviziji u HEP-u većoj nego u INA-i, krađi tri marine i luci Gaženica, krađi poticaja…živit će ova raja!
Piše: Ante Matić
