‘NAŠ DIDA, THOMPSON I MI’, 4.

Vjerojatno će nekome biti nevjerojatno da je HRT „izgubila“ i nije emitirala prilog o konferenciji iz 2018. kada se zna / su znali da se na konferenciji govorilo o ‘kralju nejednakosti’.

Zapravo u prethodnom tekstu posebnu pažnju zaslužuje komentar koji je dao Mile:

Divno je bilo slušati i gledati Vas dragi profesore, a svaka čast i urednici koja se usudila. Nadam se neće je Yu šefovi zbog toga šikanirati na HRT-u.
https://bezcenzure.hr/toptema/nas-dida-thompson-i-mi-3/

Zašto?

Pa hrvatski mediji su prešutjeli i konferenciju pod nazivom „Mathematical Inequalities and Applications 2014  u čast akademika Josipa Pečarića povodom objavljivanja više od 1000 znanstvenih matematičkih radova koja je održana pod pokroviteljstvom Razreda za matematičke, fizičke i kemijske znanosti HAZU.

Prešutjeli su i  međunarodnu konferenciju „Mathematical Inequalities and Applications 2008“, a povodom mog 60-og rođendana 2008. godine u Trogiru. To je tada komentirao i jedan od najvećih hrvatskih kolumnista Milan Ivkošić pišući o «gromoglasnom» medijskom muku spomenuvši moje «polemičke istupe i tekstove o političkim i povijesnim temama, s naglašenim domoljubljem». On je usporedio to s odnosom medija prema kolegama Radman u i Đikiću: „Da je takav kongres održan u čast Radmana i Đikića, mjesec bi dana odjekivao po medijima, a na HTV-u bi s njima  Stanković, Šprajc i Bago igrali Kozaračko kolo.”

Taj duhoviti Ivkošićev komentar spomenuo sam u razgovoru za tjednik „Fokus” koji dajem u Prilogu. Ali o kolegama Radmanu i Đikiću sam rekao slijedeće:

Ja se s njima ne bih uspoređivao jer je vrhunske znanstvenike i u istoj znanosti teško uspoređivati, a pogotovo one koji se bave različitim oblastima.

• To je sve što biste rekli o njima?

– Nisam kompetentan govoriti o njihovom radu. Dapače, imam vrlo negativna iskustva s tim. Naime, u Hrvatskoj su neki prirodoslovci odlučivali o matematici umjesto nas matematičara. Kao predsjednik državnog matičnog odbora za matematiku napisao sam o tome knjigu Kad ‘stručnjaci’ odlučuju o matematici. S druge strane, draga su mi priznanja koja od drugih dobije bilo koji naš znanstvenik.

Tako i nedavno kada me je Igor Vukić upozorio na ‘priznanje’ iz Matice hrvatske nisam njih ‘zaboravio’:

„Pa nedavno je Matica Hrvatska izdala knjigu

 PRIJELOMNA VREMENA / Hrvatske zemlje nakon 1918.

Ima dvadesetak autora, a o znanosti piše dr. sc. Zdravka Jelaska Marijan. Tako na str. 413. piše:

Djelovali u inozemstvu ili u Hrvatskoj, neki od hrvatskih znanstvenika su tijekom 20. stoljeća dali važan doprinos svjetskoj znanosti, prvenstveno nobelovci Lavoslav Ružička i Vladimir Prelog (kemija). Značajan ugled stekli su i fizičar Ivan Supek (električna vodljivost materijala na niskim temperaturama), matematičari Vilim (William) Feller (teorija vjerojatnosti) i Josip Pečarić (teorija nejednakosti), molekularni biolozi Miroslav Radman i Ivan Đikić, fizičari Davor Pavuna (supraprovodljivost i nano-inženjering) i Marin Soljačić (bežični prijenos energije i nano-fotonika) i mnogi drugi.“

Poslije Ivkošićevog komentara bilo je još nekoliko tekstova o toj konferenciji. Možete ih naći u knjizi:

2008. Pečarić,Zločinački sud u Haagu, Zagreb, 2008.

Spomenut ću tekst prof. Dr. Sc. Sanje Varošanec u Vijencu br. 378 : MATEMATIČKE NEJEDNAKOSTI JOSIPA PEČARIĆA koji i danas možete naći na Internetu:

https://www.matica.hr/vijenac/378/matematicke-nejednakosti-josipa-pecarica-4297/

Mojim unucima će biti zanimljivo vidjeti i dio o Thompsonu iz intervjua iz Priloga i vidjeti da se ni  danas nije puno toga promijenilo. Dovoljno je pogledati današnju kolumnu velikog hrvatskog kolumniste Zvonimira Hodaka koji piše:

Đorđe Balašević je bio i ostao ikona hrvatskih poltrona. Kad su agresorski tenkovi bili posipani “belim lalama” dok su žurili prema Vukovaru, “naš” Đole je pokazao svoje pravo lice. Ismijavao je Hrvatsku i Sloveniju prizemnim humorom, ponosan na Slobodana Miloševića i JNA. Kasnije ga je napustila “memorija pamćenja” pa se više nije sjećao ni svojih izjava ni Ovčare i strijeljanih šesnaestogodišnjih “ustaša”. Popularni radio “Laganini” svakodnevno “šiba” Đoku, ali za Thompsona i Čavoglave nisu ni čuli. Očito je on za njihove profinjene uši bljutava “kuruza”. Kad se jednog lijepog dana Đole preselio na drugi svijet, ostala je iza njega, između ostalih, i supruga Olivera. Ona je romanopisac. Svečana dvorana Filozofskog fakulteta u Osijeku bila je nedavno puna znatiželjnika i poklonika pok. Đoleta. Htjeli su ponovno čuti i prisjetiti se “Panonskog mornara” koji je obožavao Tita i Miloševića.

https://kamenjar.com/hodak-oni-bi-iz-opanaka-odmah-ravno-u-eu-e-moj-brale-ne-ide-to-tako-jednostavno/

Međutim i prije tog dijela Hodak piše o nečemu što je povezano s napadima na Thompsona:

Oni i danas paze da mladi ne skrenu s puteva NOB-a. Napose brinu za mlade maturante iz Dubrovnika i Slavonskog Broda koji su na fotografijama ismijali tu histeriju lova na “ustaše” i borbu protiv “neuništivih” partizana. Današnji mladi su sretni da su završili srednju školu i naslikali su se puni veselja. Jedan je digao desnu ruku u zrak, druga djevojka je digla tri prsta na obje ruke, treći su podigli obadvije ruke u zrak, a četvrti lijevu ruku. Kakav šok za drugove, naše dušobrižnike! Drugovi, je li ovo moguće? Odmah u “aps” i maturante i razrednicu!

Međutim, mladi su samo jasno i nedvosmisleno pokazali da im je i najgora Hrvatska bolja od najbolje Juge. Iako su mladi, nisu oni politički slijepci pa da ne vide čime se bavi današnja Hrvatska, ona koja jeftino prodaje svoju neovisnost za šaku eurića. Već su nam u stranom vlasništvu mediji, banke, hoteli, trgovački lanci, voda, valuta… Pa, sretan vam Dan (ne)ovisnosti!!!

E, zato, da se Turci ne bi dosjetili jadu, naši dežurni prodavači magle odmah skaču kao opareni na mlade koji ironiziraju njihove jugo-simbole. Dobro je napisala Sanda Alić: “U redu je raditi na sebi, ali treba početi od biblioteke, a ne od teretane”. A naši jugo-cenzori vrište na maturante iz Slavonskog Broda jer su obukli (zamislite!) crne majice, slične onima koje nose HOS-ovci. Treba ukinuti crnu boju!  Istodobno su izašle slike i onih maturanata koji su bili obučeni k’o Titovi pioniri, crvene marame, plave kape, jugo-zastave. Ali na to je zavladao medijski i politički muk. Nije bilo nikakvog komentara. Naslovnica Hrvatskog tjednika dala je odgovor. Jasan i prodoran: “Oni su najbolji dio Hrvatske. Oni će braniti Hrvatsku”.

Usporedite ovaj Hodakov komentar s mojim tekstom ‘ZA NORIJADU SPREMNI’:

https://bezcenzure.hr/vlad/za-norijadu-spremni/

DRAGOVOLJAC – ‘Za Norijadu spremni’

Tekst je dan i u knjizi koju mažete naći na Internetu:

1. J. Pečarić, Inicijalni krug ‘Tuđman 100’,com:

https://www.dragovoljac.com/index.php/pecaric/30949-tudman100

Josip Pečarić

 

PRILOG

Medijska nesnošljivost

TAJNA USPJEHA JE TALENT S PUNO RADA

Nedopustivo je da javnost HTV-a bude samo SDP

Ante Brčić

Za akademike, mladi Josip Pečarić (1948.) rijetke ostavlja ravnodušnima. Mnogi mu ne odobravaju što vrlo brzo reagira, pogotovo u okolnostima česte ispolitiziranosti tema koje bi u nekim manje turbulentnim uvjetima ostale gotovo neprimjetne ili bi bile rezervirane za jedan uži krug znanstvene javnosti. Svjetski ugledan matematičar, Pečarić je izravan i britak na jeziku, vrstan polemičar s naglašenim karakteristikama domoljubne prepoznatljivosti, pa je stoga jasno zašto nije postao miljenik lijevo orijentiranih medija. I nedavno su ga prešutjeli iako je upravo njemu u čast, prvi put u Hrvatskoj, organizirana međunarodna matematička znanstvena konferencija.

• Kako je došlo do ovog međunarodnog skupa?

– Konferencija Mathematical Inequalities and Applications 2008 održana je od 8. do 14. lipnja u Trogiru. U znanstvenom odboru bilo je 40-ak poznatih svjetskih matematičara na čelu s Lars-Erik Perssonom bivšim predsjednikom Švedskog matematičkog društva i ovogodišnjim dobitnikom prestižne državne švedske nagrade koju dobiva svake godine samo jedna osoba u Švedskoj. Bilo je 15 plenarnih predavanja (Lars-Erik Persson i Lecha Maligrande iz Švedske, András Prékopa, Roland Glowinski i Ingram Olkin iz SAD-a, Peter S. Bullen i Gord Sinnamon iz Kanade,  Vladimir D. Stepanov iz Rusije, Victor Burenkov iz Velike Britanije, Frank Hansen iz Danske, Zsolt Páles iz Mađarske, Alois Kufner iz Češke, Sever S. Dragomir iz Australije) i preko 100 kratkih priopćenja.• Koliko je bilo sudionika?– Bilo je prijavljeno preko 160 sudionika. Neki nisu došli zbog raznih problema (dobivanje viza, npr.) pa ih je na kraju u Trogir stiglo njih 135 iz 27 zemalja od Kanade i SAD-a do Japana i Australije. • Je li vas iznenadio toliki odaziv znanstvenika?– Da, svakako. Interesantno je primijetiti da je profesor Bullen prijavio predavanje o mom radu. Možda to i ne čudi ako znamo za njegovu monografiju Handbook of Means and Their Inequalities, Mathematics and Applications, Kluwer Acad. Publ., 2003. u kojoj se citira 7 mojih knjiga i 105 mojih članaka. U toj knjizi sam i najcitiraniji autor. • Tko je osmislio konferenciju?– Sama konferencija je djelo mojih doktora, doktoranda i suradnika iz Hrvatske. Konferenciju su organizirali meni u čast a povodom moga 60. rođendana. Našu grupu nazivaju Hrvatska ili Pečarićeva škola u teoriji nejednakosti. Do sada je iz te «škole» izašao 21, a nadam se da će do kraja slijedeće godine biti još barem četiri nova doktora matematike. Organizacija konferencije i njihovi nastupi izazvali su mnoga priznanja koja su im tijekom same konferencije ili po povratku u svoje zemlje iskazali mnogi sudionici. Neki su tvrdili da su bili na mnogim konferencijama a da je naša najbolja. Javljali su se i meni, posebno profesor Zvi Ziegler (Izrael) je napisao kako je bio oduševljen onim što je doživio u Hrvatskoj.

• Je li vas po broju sudionika ipak iznenadio ovaj impozantni skup i što o njegovim rezultatima možete reći sada nakon što su se mnogi dojmovi iskristalizirali?

– Više puta je konstatirano da je to do sada najbrojnija konferencija iz matematičkih nejednakosti. Organizatori su se malo i uplašili kako će uspjeti jedna takva konferencija. Nadali su se manjem broju sudionika. Mene nije iznenadio taj broj jer znam da su mnogi matematičari diljem svijeta svoje prve spoznaje iz te oblasti stekli iz neke od mojih šest monografija tiskanih na engleskom i da me zato neki od njih doživljavaju kao svoga «mastera».

• Na koju monografiju mislite?

– Spomenut ću samo jednu od njih zato što u naslovu ima i moje ime: T. Furuta, J. Mićić Hot, J. Pečarić and Y. Seo, Mond-Pečarić Method in Operator Inequalities / Inequalities for bounded selfadjoint operators on a Hilbert space iz 2005. Dakle, o jednoj mojoj metodi već je tiskana cijela knjiga. U posljednje tri godine pojavilo se toliko novih rezultata tako da smo na konferenciji dogovorili rad na novoj knjizi Recent advances in Mond-Pečarić Method in Operator Inequalities.

Ovih dana sam dobio molbu kineskog matematičara Wan-lan Wang-a da napišem predgovor njegove knjige “The methods for establishing inequalities”.

• Što on piše?

– Piše kako mu je dobro poznato da je «professor Pečarić istaknuti svjetski matematičar, te mu je stoga posebna čast da predgovor knjige napiše «gigant imenom Pečarić» napominjući kako to ne će biti samo njemu na ponos nego i svim čitateljima.

• Od ugodnih iznenađenja koja su vas još dirnula?

– Ono što me je doista iznenadilo su niz priznanja koje sam na konferenciji dobio od kolega iz svijeta iako mi neki od njih i nisu suradnici. Npr. ruski akademik Vladimir Stepanov (People’s Friendship University of Russia, Moskva) mi je predao plaketu sa sljedećim tekstom: „Dragi profesore Pečariću! Matematička zajednica Narodnog prijateljskog sveučilišta Rusije vam s velikim zadovoljstvom čestita 60. rođendan. Vaš život u matematici i vaša impresivna postignuća poznata su diljem svijeta zbog više od 500 znanstvenih radova, desetaka monografija i sveučilišnih udžbenika za studente.

Potpuno ste zasluženo izabrani za člana Hrvatske akademije znanosti.

Želimo vam dug i zdrav život, daljnje bavljenje matematikom, te puno sreće u društvenom i privatnom životu. U potpisu V. M. Filippov

Rektor People’s Friendship University of Russia, Moskva

Redoviti član Ruske akademije obrazovanja».

 

Dobrodošlica gradonačelnika Rožića

• Iako službeno domaćin, i vi ste bili nečiji gost?

– Svakako, ne mogu ne spomenuti da mi je posebna draga topla dobrodošlica trogirskog gradonačelnika Vedrana Rožića koji je i pozdravio skup a na prigodnim darovima je napisao: «Akademiku Josipu Pečariću za veliki doprinos na znanstvenom polju i promicanje države nam Hrvatske»

• Kako tumačite to što je umjesto primjerenog publiciteta, jer je u interesu države, tjedan svjetskih matematičara u Hrvatskoj medijski „gromoglasno“ ignoriran?

– Ne dvojim da je po srijedi moja publicistička djelatnost. Spomenimo samo da mi uskoro izlazi iz tiska 22. publicistička knjiga. Milan Ivkošić je komentirao taj «gromoglasni» medijski muk spomenuvši moje «polemičke istupe i tekstove o političkim i povijesnim temama, s naglašenim domoljubljem».

• Dovoljan razlog da vas mediji izoliraju?

– Tako je. Pogledajte npr. kako na HTV-u nije ni spomenuto nedavno pismo o zabrani koncerata Marka Perkovića Thompsona koje je potpisalo 80-ak akademika, biskupa, sveučilišnih profesora, odvjetnika, glumaca, književnika itd. Po meni je Thompson jedan od najvećih živućih Hrvata! Mislim da su i oni toga svjesni i zato ga proganjaju. Vidite, nedavno je Međunarodni sud u Strasbourgu poništio presudu mađarskog suda zbog nošenja komunističke zvijezde petokrake. Ne spore da je to oznaka zločinačkog režima, ali mađarska demokracija je stabilna demokracija da je takva (ne)djela ne mogu destabilizirati. A u Hrvatskoj na Thompsonovu primjeru kao da se želi pokazati svijetu kako je hrvatska demokracija nešto najnestabilnije. Može je destabilizirati čak i jedna kapa sa slovom «U» u skupu od 130 000 ljudi! Ili sintagma «za dom spremni» koja je dio jedne pjesme bez navodnika – dakle nije ustaški pozdrav. Pismo pokazuje kako ti koji vode hajku protiv Thompsona i dalje ne prihvaćaju hrvatsku državu. Sjetimo se da je iz istih krugova svojevremeno pokrenuta hajka na novu hrvatsku valutu kunu s istim obrazloženjem. Sutra će se sjetiti i da je Zagreb u NDH bio glavni grad pa ne može biti to i danas. A onda će se «sjetiti» što znači ono H u NDH. Da, smeta im svaka hrvatska država.

• Koji od medija je za to najviše odgovoran?

– Svakako javna televizija koja dotično pismo ne spomene hrvatskoj javnosti, a prije toga je danima govorila o pismu 30-ak intelektualaca lijeve orijentacije predsjedniku SDP-a. Time je HTV pokazala da je njena javnost SDP, a mi ostali im služimo samo za TV-preplatu.

• Znači li to da na izvješče s konferencije matematičara niste računali?

– Ne sasvim. Ipak sam vjerovao da će o konferenciji izvijestiti znanstveni program HTV-a. Jedan od 15 plenarnih predavača bio je američki matematičar Ingram Olkin komu su 84 godine. Kada je prošle godine držao seminar u institutu Ruđer Bošković napravili su intervju s njim. A na ovoj konferenciji organiziranoj u čast jednog hrvatskog znanstvenika bilo je tridesetak matematičara njegova ranga.

 

Einstein i Severina u jednoj osobi

• Kako reagirate na to što mediji favoriziraju naprimjer jednog Radmana ili Đikića, a vas ignoriraju iako ste objektivno u znanstvenim postignućima ispred njih?

– Opet ču spomenuti Ivkošića koji u svom tekstu kaže: «Široj su javnosti poznati znanstvenici Miroslav Radman i Ivan Đikić, ali ne zato što zaslužuju biti poznatiji od podosta drugih svojih kolega, nego zato što su omiljeli u prevladavajućim lijevo-liberalnim medijima, a i zato što su sami estradni tipovi i što žele biti Einstein i Severina u jednoj osobi… Da je takav kongres održan u čast Radmana i Đikića, mjesec bi dana odjekivao po medijima, a na HTV-u bi s njima  Stanković, Šprajc i Bago igrali Kozaračko kolo.» Ja se s njima ne bih uspoređivao jer je vrhunske znanstvenike i u istoj znanosti teško uspoređivati, a pogotovo one koji se bave različitim oblastima.

• To je sve što biste rekli o njima?

– Nisam kompetentan govoriti o njihovom radu. Dapače, imam vrlo negativna iskustva s tim. Naime, u Hrvatskoj su neki prirodoslovci odlučivali o matematici umjesto nas matematičara. Kao predsjednik državnog matičnog odbora za matematiku napisao sam o tome knjigu Kad ‘stručnjaci’ odlučuju o matematici. S druge strane, draga su mi priznanja koja od drugih dobije bilo koji naš znanstvenik.

• Radman je sa svojim razvikanim institutom u Splitu, na temelju varljivih argumenata, dospio u poziciju raspolagati velikim novcima iz državnog proračuna, dajući do znanja kako je bolji mešetar nego znanstvenik?

– To me ne iznenađuje, niti previše zanima. Naravno, nisam sretan što je kolega Radman svoj ugled u Hrvatskoj stekao lažnom tvrdnjom o izboru u «Francusku Akademiju». I danas nam znaju predbaciti kako je on član te akademije koja broji samo četrdesetak članova, a u malobrojnoj Hrvatskoj ima preko 150 akademika.

• Vrlo vješta usporedba?

– Ne radi se o četrdesetak članova, Radman je član «Francuske akademije prirodnih znanosti» u kojoj je na primjer preko 80 njegovih biologa! A član njegove akademije je i jedan od  plenarnih predavača na našoj konferenciji u Trogiru. Radi se o Rolandu Glowinskom (Houston, SAD), koji je npr. i član uredništva znanstvenog časopisa kome sam ja glavni urednik. O takvim djelatnostima i Radmana i Đikića objavio sam knjigu Kako su rušili HAZU?

• Komu bi onda smetalo čuti na javnoj TV kako je akademik Pečarić, s više od 700 objavljenih znanstvenih radova i 150 suradnika iz 30-ak zemalja, svrstan među deset najproduktivnijih svjetskih matematičara svih vremena?

– Svima onima kojima smetaju moji državotvorni nastupi i tekstovi. Bolje reći i onima koji mrze svaku hrvatsku državu ili su odlučili da je zbog vlastitih probitaka «prodaju» svjetskim moćnicima. Broj radova je egzaktni pokazatelj i jedan moj suradnik iz Australije prvi je primijetio da je broj mojih radova na MathSciNetu prešao brojku 500. Poslije je istraživao koliko uopće ima matematičara u svijetu koji imaju više od 500 znanstvenih radova i ustanovio da sam ja bio točno deseti koji je prešao tu brojku.

• A broj suradnika?

– Inače, poznato je da samo četrdesetak matematičara u svijetu ima preko 100 suradnika. Tako je na spomenutoj konferenciji, po uzoru na tzv. Erdösev broj, jedan od plenarnih predavača profesor Zsolt Páles (Mađarska) uveo Pečarićev broj koji se može pridružiti svakom matematičaru, a označava koliko mu je bliska suradnja sa mnom. Tako osoba koja ima zajednički rad sa mnom ima broj 1, osoba koja ima zajednički rad s tom osobom ima broj 2 itd.

• Ističete kako se kod nas mnogima diže kosa na glavi kada se pokušava svjetskim moćnicima uzvratiti na isti način na koji se oni odnose prema nama. Zašto se to događa i je li istina da patimo od tzv. podaničkog mentaliteta?

– Šenoa bi rekao da Hrvati znaju biti samo sluge. Šegedin je bio šokiran činjenicom da među nama ima tako puno onih koji tako strasno mrze svoj narod, a Matoš da Hrvati imaju više izdajica nego svi ostali Europski narodi zajedno. Čini mi se da je Bog bio pravedan prema svim narodima. Otac hrvatske države akademik Franjo Tuđman je iz našeg naroda izvukao ono najbolje čemu se i danas mnogi dive. Na primjer, bivši francuski vojni biskup Michel Dubost na međunarodnom vojnom hodočašću u Lurdu je rekao da se divi Hrvatima, jer mi imamo nešto što sve više nestaje, imamo vrijednosti koje se u Europi gube, a bez kojih ona ne može živjeti.

• To je ako idealiziramo?

– Da, «kompezacija» za to je «podanički mentalitet» koji je danas prevladao u Hrvatskoj. A nije tako trebalo biti. Mi smo Domovinskim ratom izborili posebno mjesto u današnjem svjetu. Pobjednici u pravednom, obrambenom ratu! Mnogi su dali živote za slobodu. Mnogo je ranjenih i stradalih na razne načine. Golema većina nas je za sve to bila spremna. Tko se danas u svijetu može time podičiti? Zato smo mi posebni u takvom svijetu. A ti svjetski moćnici su izravno i/ili neizravno pomagali velikosrpsku agresiju. I umjesto da tražimo ispriku za to njihovo sudioništvo u velikosrpskom nacizmu, oni sude hrvatskim generalima za izmišljeni «zločinački pothvat zločinačke organizacije». Zato se moja najnovija knjiga, koju sam predstavio 5. kolovoza u Čavoglavama i zove Zločinački sud u Haagu. Smatram da su svi naši životi u sjeni toga suda. Njihova zločinačka rabota pogađa sve nas i već samo to je dovoljno da ga se proglasi zločinačkim.

• Slično ga nazivate i u drugoj knjizi?

– S naslovom Sramotni sud u Haagu. Taj sud sam nazivao i bordelom. Čudi li vas onda zašto je prešućena «moja» konferencija?

• Opet o politici, a mislim na znanost, na međunarodni znanstveni časopis „Mathematical Inequalities and Applications“ koji ste pokrenuli prije desetak godina i koji je ubrzo potom uvršten na popis „Scientific Citation Index Expanded“ (SCIE) na kojem se nalazi samo 180 svjetskih matematičkih časopisa. A prije nekoliko godina pokrenuli ste još dva časopisa. O čemu je riječ i gdje je tajna vašeg uspjeha?

– Tajna uspjeha Vam je uvijek talent uz puno rada. Da, glavni sam urednik tog časopisa, a u uredništvu je šezdesetak najpoznatijih svjetskih imena iz te problematike. To je jedini hrvatski matematički časopis na SCIE listi! Inače, danas je mnogim matematičarima u svijetu imperativ objavljivati u takvim časopisima. Tako mi godišnje dobijemo oko 400 znanstvenih radova, a možemo objaviti 80-ak. Izdaje ga izdavačka kuća Element u kojoj sam osnivač i časopisa Journal of Mathematical inequalities (urednik sam mu s češkim matematičarom Aloisom Kufnerom) i Operatora and Matrices (uz mene su glavni urednici i profesori Chi-Kwong Li i Leiba Rodman iz SAD-a). Element je po uzoru na njih nedavno osnovao još jedan časopis. Tu posebno treba istaknuti zasluge profesora Nevena Elezovića. S časopisima, serijom monografija, konferencijama (nadam se da je Trogir bio samo početak) mi danas doista jesmo centar svijeta što se tiče matematičkih nejednakosti.

Dva Josipa Pečarića

• Na početku vašeg društvenog angažmana u čitateljskoj javnosti je bilo mišljenja da postoje dva Josipa Pečarića, jedan matematičar, a drugi povjesničar. Kako ste na to reagirali?

– Među takvima je bilo i akademika! Bilo mi je drago to čuti jer je to u biti bilo priznanje mom publicističkom radu. Očito su im moji tekstovi bili tako dobri da su vjerovali da ih je pisao netko iz struke, a ne matematičar.

• Već osam godina ste redoviti član Hrvatska akademije znanosti i umjetnosti. Kako i na čiji je prijedlog do toga došlo?

– Najveću potporu u samoj akademiji imao sam od akademika Vladimira Paara i Smiljka Ašpergera. Moj izbor je svojim pismima Akademiji podržalo osamdesetak poznatih matematičara iz cijeloga svijeta. Na primjer, akademik P.T. Mocanu, predsjednik Rumunjskog matematičkog društva je napisao: “Čast mi je biti pozvanim da pišem pismo podrške tako poznatom matematičaru kao što je Josip Pečarić.” Slična su bila i ostala pisma.

• Što treba poduzeti da matematika ne bude strah i trepet u školama nego igra za mlade, kako vi volite reći?

-Sintagma «igra za mlade» ne odnosi se na školarce već na znanstvenike. Zapravo, ove godine je međunarodni znanstveni časopis Banach Journal of Mathematical Analysis jedan broj posvetio meni. U tom broju objavljeno je 16 znanstvenih radova sljedećih matematičara: T. Ando (Japan);  P. Gurka i B. Opic (Češka); A. Ibrahim (Malezija), S. Owa (Japan), M. Darus (Malezija) i Y. Nakamura (Japan); M. Fujii, R. Nakaoto i M. Tominaga (Japan); L. Maligranda (Švedska); R. C. Brown (SAD); J. I. Fujii (Japan); C. Bandle (Švicarska); A.  Kufner, K. Kuliev i G. Kulieva (Češka); R. Oinarov i A. Kalybay (Kazakhstan); A. Balinsky, W.D. Evans (Velika Britanija), D. Hundertmark, R.T. Lewis (SAD);  S. Clark, C.-K. Li i L. Rodman (SAD); A. Guessab (Francuska) i  G. Schmeisser (Njemačka); I. Perić (Hrvatska); Y. Seo (Japan); J. A. Oguntuase (Nigerija), L.E. Persson (Švedska), E. K. Essel (Ghana) i B. A. Popoola (Nigerija). Autori su te radove posvetili meni. Na kraju je glavni urednik profesor M. S. Moslehian objavio svoj intervju sa mnom. Jedno njegovo pitanje bilo je: «Je li netočno reći da je matematika igra mladog čovjeka, kako je to rekao Hardy?» Odgovorio sam: «Sviđa mi se Hardyjeva tvrdnja, jer mi sve to još uvijek dobro ide. A biti mlad sa šezdeset i nije loše, zar ne? Šalu na stranu, i sam se pitam do kada će mi Bog dati tu sposobnost stvaranja. Što dulje to mi je i draže!»

 

Pedagogija za bolju ekonomiju

• Zalažete za promjene u našem školskom sustavu. Na koje konkretno mislite?

– Zapravo zalažem se za promjene u cijelom društvu prema školstvu. Na primjer u J. Koreji vam je najcjenjenije zanimanje učitelj tj. profesor. Zato na pedagoške fakultete idu ponajbolji studenti. I moje kolega sa znanstvenih prelaze na pedagoške fakultete. I što se time postiglo? Djecu im uče najbolji, a kao rezultat imaju najbrži ekonomski rast na svijetu! Ali tko to može ostvariti kod nas? To nije projekt za jednu vladu. A njima je ipak najvažnije da očuvaju vlast, zar ne?

• Što za vas znači „život u matematici“ i koliko je on možda manje dinamičan od onoga u nekim drugim područjima prirodnih, a tako i društvenih znanosti, u kojima se promjene odvijaju toliko brzo da ih čovjek današnjice nije u stanju pratiti? Nije li matematika odveć statična?

– Dapače, itekako je dinamičan život u kome imate preko 150 suradnika, 24 doktora niz doktoranda (samo četiri u Pakistanu), glavni ste urednik u 3 časopisa i u uredništvu u desetak drugih itd. Brze promjene koje spominjete karakteristične su i za matematiku tako da danas možete biti uspješni samo ako ste usko specijalizirani. Zamislite se samo nad činjenicom koliko je novih rezultata samo u mojih 700 radova. A matematičke radove je u prošlom stoljeću objavljivalo preko 300 000 ljudi.

• Nije li to razlog zbog kojeg ste, uz stotine znanstvenih radova iz matematike objavili i na desetine onih iz elektrotehnike, fizike, geofizike, geologije, građevinarstva, povijesti? Nosite li duže vrijeme većinu ideja ili ih stavljate na papir čim se pojave?

– Ne. Ja zapravo i nisam završio matematiku već tehničku fiziku na elektrotehničkom fakultetu. Prvo sam se zaposlio u Geomagnetskom institutu. Radeći na Građevinskom fakultetu u Beogradu kao asistent iz fizike imao sam više objavljenih radova iz matematike nego cijela tamošnja katedra iz matematike, ali nisam moga dobiti poziciju na njoj. Zato sam počeo sam surađivati sa znanstvenicima građevinarima i postigao zapažene rezultate. I to je bila mala osveta tamošnjim matematičarima – oni nisu imali dovoljno radova ni iz matematike a ja sam imao i iz geologije i građevinarstva. Konačno povijest. To je zbog rata. O mojoj Boki kotorskoj nije nitko pisao pa sam to učinio ja. A onda je došlo i ostalo. Znate kada netko napadne vašu domovinu morate je braniti ili oružjem ili pisanjem. Ili niste čovjek! A ovo drugo je – vjerujem – bilo primjerenije meni.

«Fokus», 8. kolovoza 2008.