By Predsjednik Vlade Andrej Plenković gromoglasno je izviždan u Splitu na otvaranju Europskog prvenstva u vaterpolu, što je u postojećim političkim okolnostima više od simboličnog prosvjeda. Na određeni način ovim činom hrvatska se politika preselila na ulicu, budući da su regularne institucije države odavno zakazale. Najbolji dokaz za to je upravo cenzura u vodećim medijima o zvižduku što ga je predsjednik Vlade dobio u Splitu, pa da o tome nisu izvjestili neki portali događaj se nije dogodio. Tu vrijedi poznata izreka još poznatije vlasnice Washington Posta” Katherine Graham koja je pričom o Wategateu srušila američkog predsjednikka Richarda Nixona. Svojedobno je izjavila “da su vijesti ono što neki ne žele da saznate, a sve ostalo je reklama”.
Ništa bolje od ove izjave ne pristaje samoreklamiranju Andreja Plenkovića, pod čijim se vodstvom hrvatska država pretvorila u briselsku guberniju u kojoj predsjednik protutuđmanovskog HDZ-a vlada autokratski, skoro diktatorski, pozivajući se na svoju devizu “mogu što hoću” i zadaću da “promijeni HDZ, a potom i Hrvatsku”. To “mogu što hoću” kao i namjera da “promijeni HDZ, a potom i Hrvatsku”.traje već šest godina, ali s najnovijim političkim i gospodarskim zbivanjima prvi je put ozbiljnije dovedeno u pitanje.Sa čeličnim nadzorom nad svim vodećim medijima, prije svega nad javnom televizijom koja svoju uredničku politiku provodi na političkom konceptu “Yutela” premijer Plenković koristi svaku moguću priliku da svojom nazočnošću po svojem uhodanom planu gradi sebi autoritet “uspješnog” političara s ciljem osvajanja i trećeg mandata. Koliko je to uspješno u politički zapuštenom i naivnom biračkom tijelu vjernom HDZ-u, kakav bio da bio, pa makar i s četnikom Miloradom Pupovcem, pokazuje reakcija jednog bivšeg alkarskog vojvode, dakle Sinjanina što mi ju je uputio mailom: “Poštovani, pratim tvoje kolumne,ali se ne slažem s ovim naslovom. Nikad naš predsjednik Vlade RH g. Andrej Plenković nije,niti će biti sluga politike Pupavca. Niti smo imali niti ćemo imati mudrijeg i uspješnijeg premijera. Ako poznaš boljega,slobodno ga imenuj.”. Uvjetno rečeno, ako tako razmišlja pretpostavimo jedan intelektualac, što se može očekivati od običnog poslušnog HDZ-ovog birača. Po svemu sudeći nema nam spasa s ovakvim narodom. Volio bih da sam u krivu. Jedna iskra da sam u krivu je možda upravo ovaj gromoglasni zvižduk splitske publike predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću na otvaranju Europskog prvenstva u vaterpolu u “Spaladium areni”
Iako u javnosti, posebice onoj u Zagrebu postoji tendencija da se Splitu nametne etiketa orjunaškog gnijezda, stvarnost je drukčija. Split je uvijek pretežito disao hrvatski, a posebice za vrijeme talijanske okupacije, ali i nakon nje. U Splitu je nakon 1945. rano na Marjanu zalepršala hrvatska trobojnica, u tom razdoblju osnovana je “Torcida”, a kad je krađa na igralištu iza Plinare prevršila mjeru u more su letjeli automobili s beogradskim oznakama. Ostaje upamčeno da su pri raspadu Jugoslavije jedne od najžešćih demonstracija održane pred Komandom Vojnopomorske oblasti JNA. Prevlast HDZ-a u Splitu se u posljednjih nekoliko lokalnih izbora potpuno istopila tako da grad pod Marjanom više nije utvrda vladajuće stožerne hrvatske stranke. U takvim okolnostima, a posebice zbog svježeg policijskog incidenta s navijačima “torcide” u kojima je bilo policijske pucnjave vladajuća hadezeovska-velikosrpska garnitura u Zagrebu izgubila je u drugom najvećem hrvatskom gradu podršku. To je zviždukom u Spaladium areni jasno stavljemno do znanja predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću.
Ostaje pitanje je li zvižduk predsjedniku hrvatske Vlade Andreju Plenkoviću moguć u Zagrebu. Nažalost u ovih dvadesetak godina Zagreb je u hrvatskoj državi stvorenom krvlju kad su se Hrvati prvi put nakon 1102. godine borili za vlastite interese dokazao i dokazuje da je ipak samo grad i to glavni u Hrvatskoj, ali da nije hrvatski grad. Punih 20 godina njime je vladao jedan partijski Hercegovac koji je lukavo populistički obmanjivao Zagrepčance koji su stalno padali na ispitu nacionalnog identiteta pa je trebalo toliko dugo da se skine ime diktatora maršala Tita s najljepšeg zagrebačkog trga. Ali nakon Bandića Zagrepčanci su izabrali još lijeviju garnituru koja čak razmišlja o povratku imena komunističkog diktatora na istom trgu. Zagreb je nažalost pun “Hrvateka” koji se “ne bi šteli mešati”, toliko je taj sluganski odnos prilagođen novim svjetskim trendovima usađen u vladajući mentalitet građana glavnog grada Hrvatske, ali napominjem ne i hrvatskoga grada. Što je još tragičnije gledajući iz aspekta hrvatskog nacionalnog dostojanstva, Zagreb je po i te kako nazočnom političkom djelovanju i aktivnosti glavni grad nepostojeće Jugoslavije. Zato kad se postavlja pitanje, je li moguće da predsjednik Vlade Andrej Plenković koji se svojim djelovanjem više dokazao kao politički Jugoslaven nego dostojanstven politički Hrvat doživi zvižduk na nekom javnom skupu, onda je odgovor negativan. Ovakav politički Zagreb jednostavno nije spreman za takav izazov.
Vjekoslav Krsnik
