By Nešto se veoma ozbiljno događa posljednjih nekoliko tjedana sa vremenom i prirodom kada nam je podarila nikada ljepšu jesen do li ovog proljeća. Već tjednima kiša kao da uporno pokušava isprati svu prljavštinu koja se nakupila ali sudeći po svemu što vidimo prljavštine je samo još više, toliko da uskoro dolazimo i do točke kada možemo zaključiti kako nema te kiše koja ju može isprati. Na žalost ni nakon 30 godina demokracije naši sugrađani kao da još uvijek žive u doba prije 90-ih kada je demokracija bila tek pusti san, a izbori samo farsa.
Danas nakon 30 godina Hrvatske demokracije koliko se ista razvija možemo slobodno kazati da se ne samo nismo pomaknuli sa mjesta prema naprijed već smo kao društvo u mnogim segmentima učinili veliki korak prema natrag. Jedino što se u Hrvatskoj svih prethodnih 30 godina nesmetano razvija je korupcija, nepotizam, klijentelizam, siromaštvo, besramna politička trgovina, i sve to uz konstantna sužavanja ljudskih prava. I za „divno čudo“ ljudi u Hrvatskoj i dalje mimo svake logike podršku u najvećem broju daju upravo onima koji ih najviše lažu, manipuliraju, pljačkaju….. itd.itd….
Za primijetiti je da nikada više medija nije bilo prisutno u javnom prostoru, ali usprkos svemu tome teško se oteti dojmu kako ljudi nikada nisu bili tako loše informirani kao što su sada. Nemoguće je ne uočiti da su kao najuspješniji gospodarstvenici lansirani čak i oni koji su upropastili doslovno sve čega su se dotakli, da su moralne vertikale postali oni sa najvećim brojem optužbi za teški kriminal ili zlouporabu položaja, da su najveći porezni dužnici među najpopularnijim osobama i članovi društvene kreme, da su neki od najuspješnijih ministara umočeni u hrpu afera, da se parlamentarna većina osigurava „kupovinom ruku“ što je suprotno volji birača, da se oni koji prokažu kriminal i korupciju proganjanju kao da su oni kriminalci, da se više vjeruje osuđeniku za teški kriminal nego onima koji su ga osudili, da su mediji zapravo oni koji ne informiraju već kreiraju javno mnijenje lansirajući u zvijezde koga god zažele, da je zapravo svaka žrtva za slobodu i samostalnost Hrvatske bila uzaludna, kao i da je demokracija u Hrvatskoj praktično na samrti, a ono što demokracijom nazivamo samo je obična farsa.
Za 10 je dana drugi izborni krug lokalnih izbora za još mnogo upražnjenih mjesta načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba. Ono što se nakon svega što smo ćuli od kandidata nameće kao glavno pitanje je znaju li uopće građani koga biraju??… pri tome se u prvom redu misli na one koji se prvi puta pojavljuju kao kandidati?? Tko su uopće ljudi koji će za deset dana preuzeti izvršnu vlast u stotinama JLS?? Znaju li birači njihove kompetencije, znaju li što su i gdje radili do sada, znaju li birači što posjeduju i kako su to stekli, znaju li birači njihove odnose sa „trećim osobama“ koje bi im mogle biti potencijalna smetnja u njihovu obnašanju dužnosti, znaju li birači da li su oni sa „svojim timom“ uopće u stanju provesti ono što su obećavali tijekom izborne kampanje, i još puno pitanja na koje se od mnogih koji su ušli u drugi krug nije dobilo jasan ili uglavnom nikakav odgovor.
A kiša već dugo pada i pada i pada, kao da nikada neće stati, ali usprkos svemu svi znamo da prije ili kasnije mora prestati, kao i da će sunce nakon toga ipak zasjati!?
U Zagrebu, 20.05.2021.
Predsjednik BUZ
Milivoj Špika prof. v.r.
